ponedjeljak, 27. svibnja 2013.

Nadbiskup Lefebvre nas potiče IV.



Dragi je Bog htio Tradiciju. Duboko sam uvjeren da Bratstvo predstavlja sredstvo koje je dragi Bog htio. Bog je htio sačuvati vjeru, istinu Crkve i sve ono što se još u Crkvi da spasiti. Biskupi koji okružuju Generalnog poglavara Bratstva, ispunjavaju svoje dužnosti koje su prijeko potrebne: sačuvati vjeru kao propovjednici vjere te dijeliti milosti svećeništva i svete Potvrde. Zahvaljujući ovim ljudima Tradicija ostaje nepromijenjenom te opstaje kao vazda plodonosan izvor božanskoga života.

Velika utjeha. Zbog toga moramo zahvaliti dragomu Bogu. Moramo i dalje ustrajno i vjerno čuvati blaga Crkve, uvijek u nadi da će ova blaga ponovno zauzeti mjesto koje im dolikuje u Rimu i koja nikada nisu smjele izgubiti.




Intervju s nadbiskupom Marcelom Lefebvreom 9. prosinca 1990. u Suresne (Pariz) za časopis „Fideliter“ 


2 komentara:

  1. Da, dragi je Bog želio Tradiciju, a preko protivština, žrtve i patnje koju Tradicija proživljava, takoďer obnovu svećenstva, a time i obnovu vjere i novi zamah svetosti.
    Molimo se da i djelo nadbiskupa Lefebvrea, Bratstvo sv.Pija X. što prije doďe u naše krajeve. Ne možemo se u ED stilu vazda hvatati za slamke i životariti. Valja prodisati punim plućima i aktivno se uključiti u borbu protiv modernističke pohare, no opet s velikom ljubavlju prema Papi i Crkvi te s dubokom vjerom u neprolaznost i neuništivost Crkve, baš onako kako nam je svjedočio Nadbiskup.
    Upravo njegova vjera u Crkvu, njezinu snagu unatoč ovoj ljudskoj dimenziji koja nas danas gotovo blokira i čini nesretnima, baš nas ta svetačka vjera i proročka svijest osnažuju da ne klonemo duhom, da se borimo za Crkvu i spas duša bez gorčine, bez srdžbe i inata. Ustrajno i ponizno, ali i gorljivo pod mudrim vodstvom svećenika čijoj je formaciji Nadbiskup posvetio dobar dio svog života.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Počesto se, i u našoj javnosti postave pitanja o djelovanju „snajperista u svijetu Tradicije.
    Pater Schmidberger odgovara u uvodu Mitteilungsblatta:

    -Koncilska Crkva izraz je koji treba pomnjivo porabiti. Ne postoje dvije Crkve: samo jedna–Crkva Katolička.
    -Pojedinci i dalje napadaju Bratstvo. Sve više sliče liberalima, jer pokreću proces rušenja zakonitih poglavara. Osim toga, upitna je njihova ljubav prema Sv.Ocu i poslušnost Crkvi.
    -P.Schmidberger otvoreno kaže da Svećeničko Bratstvo sv.Pija X. i Rim nisu na istoj razini što je logično. Sv.Otac je dopustio celebraciju stare Mise, ukinuo ekskomunikacije i želio teološke razgovore. To ne prihvatiti, ne bi bilo katolički. (Stoga su primjedbe ovih snajperista zbilja sektaške).
    -Problem kod prerevnih pojedinaca koji na sve načine unose nemir, jest prenaglašavanje zla: sve više sliče manihejcima. Ako zdrav organizam napadne zloćudni tumor, valja ga ukloniti. Ne cijeli organizam.
    -Pater naglašava da je sotona služi sedisvakantizmom da uništi Tradiciju. Napominje da postoji i praktični sedisvakantizam: formalno se priznaje Papin autoritet, ali ga se ne želi slušati. Takvi su danas na djelu.
    -Otvoreno govori o problemima biskupa Williamsona koji ne može postojati kao slobodan biskup Katoličke Crkve. Smiješno je njegovo pozivanje na Kanonsko pravo. I smiješan navodni angažman za Tradiciju na ovaj način. Napominje izričitu želju mons.Lefebvrea da sva četiri biskupa ostanu jedinstveni i poslušni poglavaru. Mons.Williamson je sam napustio to jedinstvo.
    -Još jedanput ponavlja želju i volju mons.Lefebvrea koji je njemu osobno nakon ređenja govorio o nastavku razgovora s Rimom.

    Ovo je toliko snažan tekst: pun ljubavi prema Crkvi i Sv.Ocu unatoč modernističkoj pohari u Crkvi.
    Pazimo dobro na ovaj praktični sedisvakantizam i sve podmuklosti kojima se đavao služi da unese nemir u Tradiciju. Pazimo se na sve one koji prenaglašavaju utjecaj zla, čime se bliže manihejstvu i sve one koji blate zakonite autoritete.
    Kolika oholost pozivati se na Nadbiskupa, i to osobe koje ga nisu upoznale, a nijekati zdravo prosuđivanje patera Schmidbergera koji mu je bio godinama desnom rukom. I pri tome se pozivati na istinu: koje đavolske zasljepljenosti!
    Jasno je da će zlo napadati FSSPX. Nije ni prvi ni posljednji put. Put Tradicije je težak, ali spasonosan za cijelu Crkvu.
    Ljubimo Papu i Crkvu i u tijeku devetnice Presvetom Srcu Isusovu razmatrajmo o neuništivosti Crkve: jedne Crkve-Crkve Katoličke!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.