ponedjeljak, 6. svibnja 2013.

Nadbiskup Lefebvre nas potiče II.


Propovijed u povodu svećeničkih ređenja. Ecône 29. lipnja 1976.

Nalazimo se zbilja u dramatičnoj situaciji. Moramo odlučiti. Posrijedi je tako reći prividna poslušnost, jer Sveti Otac od nas ne može s pravom zahtijevati odricanje od naše vjere. Nemoguće! Nemoguće je da napustimo svoju vjeru! 

Odlučujemo da nećemo napustiti svoju vjeru, jer u tome se ne možemo prevariti.
 
U onome što je Crkva naučavala tijekom dvije tisuće godina, Crkva ne može zabludjeti. To je posvema nemoguće. Ostajemo povezani s ovom Tradicijom koja na divan i istodobno konačan način, kako je to sveti papa Pijo V. izvrsno rekao, dolazi do izražaja u svetoj misnoj žrtvi.


Možda će već sutra u novinama biti vijest o našoj osudi. Poradi ovog današnjeg svećeničkog ređenja to je vrlo lako moguće. Za mene će osobno vrlo vjerojatno uslijediti suspenzija. Ove će mlade svećenike očekivati iregularnost koja će im u principu oduzimati pravo celebriranja svete Mise. S obzirom na ove mogućnosti apeliram na svetog papu Pija V. koji je u svojoj buli „Quo primum“ zasvagda odredio da niti jedan svećenik, tko god on bio, ne može biti kažnjen ako slavi ovu svetu Misu. Stoga bi ova kazna, ova ekskomunikacija, ako bi zbilja trebalo dotle doći, bila nevaljana. Bila bi u proturječju s onim što je sveti Pijo V. u svojoj buli svečano za sva vremena navijestio: nikada, ni u koje vrijeme, ne može se  kazniti svećenika ako slavi ovu Misu. Zašto?


Jer je ovu svetu Misu kanonizirao sveti Pijo V. Jedan papa ne može dokinuti kanonizaciju. Papa može uvesti novi obred, ali on ne može dokinuti kanonizaciju. On ne može zabraniti svetu Misu koja je kanonizirana.


Ako je jedan papa kanonizirao nekog sveca, neki drugi papa ne može doći i reći da ovaj svetac nije većma proglašen svetim. To nije moguće. Budući da je sveti papa Pijo V. ovu Misu kanonizirao, možemo je slaviti u potpunom miru i sigurnosti.


Čak smijemo biti sigurni da slaveći ovu Misu priznajemo svoju vjeru i time jačamo svoju vjeru i vjeru povjerenih nam vjernika. Ova je sveta Misa najbolje sredstvo za jačanje vjere. Poradi toga ćemo za nekoliko trenutaka zarediti nove svećenike.


Naravno da želimo za ovu prigodu dobiti blagoslov Svetog Oca kako ga se ranije dobivalo. Za ređenike bi se ranije dobivao blagoslov iz Rima. Međutim, mi vjerujemo u prisutnost dragog Boga, da On sve vidi, da će On blagosloviti ovaj sveti čin koji ćemo izvršiti.
 

Vjerujemo da ćemo jednog dana požeti plodove koje dragi Bog zasigurno želi. On će nam pomoći sačuvati našu vjeru i Crkvu. Stoga molimo također i Presvetu Djevicu Mariju, svete apostole Petra i Pavla. Molimo Presvetu Djevicu koja je majka svećenika da ovim mladim ljudima podari istinsku milost svećeništva i daruje im Duha Svetoga kojeg je svojim posredovanjem donijela apostolima na dan Duhova. Molimo svete apostole Petra i Pavla da dobijemo u sebi vjeru u Petra. 

Mi pak imamo vjeru u Petra, u Petrova Nasljednika, na onaj način kako je to papa Pijo IX. posve pravo rekao u svojoj Dogmatskoj konstituciji: Papa nije  primio Duha Svetoga kako bi naviještao nove istine, nego da nas sačuva u onoj vjeri koja je odvajkada vrijedila. To je definicija koja je donesena na Prvom vatikanskom saboru po papi Piju IX.


Uvjereni smo da upravo pridržavanjem ove Tradicije svjedočimo svoju ljubav, svoju podložnost Učiteljstvu i svoju poslušnost Petrovu Nasljedniku.


U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

3 komentara:

  1. Papa-da! Crkva-da! Samo jedna Crkva,Crkva Katolička kojoj na na čelu papa Franjo, ali koju opsjeda modernistička sljedba i želi je iznutra razoriti!
    Sedisvakantizam-ne! Modernizam-ne!
    Jesam li dobro shvatio?
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Izvrstan prijevod, preuzet s bloga http://traditiosacra.blogspot.com/. Riječi nadbiskupa Lefebvrea:
    "Paralela koju sam povukao između krize u Crkvi i francuske revolucije nije samo metaforička. Utjecaj filozofija 18. stoljeća i preokret koje su proizvele u svijetu, nastavio se do dana današnjeg. Oni koji su ubrizgali taj otrov u Crkvu to sami sebi priznaju. Kardinal Suenens je taj koji je uskliknuo: "Drugi Vatikanski je francuska revolucija u Crkvi.", te među ostalim neopreznim izjavama dodao je: "Ne može se razumjeti francuska ili ruska revolucija ako se ne zna makar nešto o starim režimima koje su porušili... Isto je i u crkvenim poslovima: reakcija se jedino može prosuditi u odnosu na stanje stvari koje joj je prethodilo.". Ono što je prethodilo, i ono što je on smatrao na redu za ukidanje, bila je predivna hijerarhijska konstrukcija kulminirajući s Papom, Kristovim namjesnikom na zemlji. Nastavio je: "Drugi Vatikanski Koncil označio je kraj jedne epohe; i ako se malo više odmaknemo vidimo da je označio kraj slijeda epoha, kraj jednog doba."
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  3. Još jedan citat:

    “Pripadamo vidljivoj Crkvi, zajednici vjernika pod Papinim autoritetom, jer ne odbacujemo Papin autoritet, nego ono što čini. Priznajemo Papi njegov autoritet, ali kad se njime služi da učini nešto suprotno od onoga za što mu je povjeren, jasno je da ga ne možemo slijediti!”

    Njegova Ekscelencija mons.Marcel Lefebvre

    Klement

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.