ponedjeljak, 15. srpnja 2013.

Proglašenje svetima Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.



Potpisom na dekretu koji je za to nužan, papa Franjo je u petak 5. srpnja omogućio proglašenje svetima dvojice svojih prethodnika: pape Ivana XXIII. i pape Ivana Pavla II.


Krajnje upitne kanonizacije jasan su signal svijetu: Inicijator II. vatikanskog sabora bit će uzdignut na čast oltara te papa „humanističkog sveopćeg spasenja“ kako je to prvi put pred očima svijeta celebrirano u Asizu 1986. godine.


Obje su odluke težak udarac za Crkvu. 


Već godinama Bratstvo sv. Pija X. upozorava na problematiku onog proglašenja svetim koje se u slučaju Ivana Pavla II. zahtijevalo već kod njegovog ukopa: „Santo subito“ skandiralo je mnoštvo. Tempo kanonizacije poljskog Pontifeksa besprimjeran je u crkvenoj povijesti.


Ivan je Pavao II., doduše, bio jak u moralnim pitanjima - u pitanjima kontracepcije, celibata, ređenja žena ili ipak općenito u pitanjima seksualnog morala mogao se još oduprijeti duhu vremena. 


Tim je pogubnije bilo njegovo držanje u pitanjima vjere, osobito s obzirom na prvu Zapovijed: „Čuj Izraele. Ja sam Gospodin, Bog tvoj! Nemoj imati drugih bogova uz mene!“


Ovaj zahtjev prve i time najvažnije zapovijedi Katolička je Crkva s pravom preuzela iz svoje predkršćanske baštine, jer Krist kaže: Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Ivan 14,6)


Upravo je ovaj nauk prvi put javno posvema prezren prigodom Religijskog susreta u Asizu 1986. On, doduše, nije eksplicitno zanijekan, ali nije ni eksplicitno naučavan.


Po vanjskim djelima poruka je ipak bila jasna: Pogledajte, ima puno putova k Bogu. Crkva je konačno prestala tvrditi da je ona jedini put k Ocu. 


Što su bila ova djela? Bila je to javna, zajednička molitva s mnogobrojnim predstavnicima svjetskih religija. Među njima su se nalazili i oni koji Krista - kao Sina Božjega - izričito odbijaju: islam, židovstvo, budizam, prirodne religije…


Oni su u Asizu smjeli nesmetano izgovoriti svoje molitve, smjeli su djelomično i svoje idolopokloničke službe održavati čak i po katoličkim crkvama. 


Cijeli je susret bio grubo kršenje prve Božje zapovijedi.


Naravno, dobro je i važno pozabaviti se drugim religijama, razgovarati s dotičnim predstavnicima, tražiti dijalog. 


Ali grijeh je prema poslanju Crkve prešućivati ovim ljudima jednu i najvažniju istinu, da naime nema spasenja bez Isusa Krista.


Upravo se to dogodilo u Asizu 1986., kao i u bezbrojnim susretima koji su nakon toga uslijedili. 


Ivan je Pavao II. neovisno o ovim molitvenim susretima svjetskih religija učinio još mnogo sličnih djela koja navješćuju sveopće spasenje, odnosno pojašnjavaju da su sve religije putovi spasenja: njegova molitva na Zidu plača, njegovi posjeti džamijama, njegovi posjeti sinagogama, poljubac Kurana…itd.


Dr. H.-L. Bart navodi u svojoj knjizi "Papst Johannes Paul II. – Santo subito?" ona Papina djela koja šalju upravo ovu upitnu poruku.


Katolički stručnjak za misiologiju prof. dr. Johannes Dörmann (preminuo 2009. godine) iz Münstera i učenik Josepha Ratzingera, podvrgao je minucioznoj analizi Papinu trilogiju, njegove tri velike enciklike o Ocu, Sinu i Duhu Svetome i došao je do zaključka da su sve tri enciklike - REDEMPTOR HOMINIS, DIVES IN MISERICORDIA kao i DOMINUM ET VIVIFICANTEM – utemeljene na načelu sveopćeg spasenja (apokatastaze).


Karol Wojtyla još je kao kardinal u knjizi "Znaci protuslovlja" kratko i jasno ovako formulirao (str. 103): "Sve je ljude od početka do kraja svijeta spasio i opravdao Krist po svojemu križu“ To se događa "neovisno o tome zna li to čovjek ili ne zna, prihvaća li to ili ne prihvaća" (str.108).


„Ovu je teoriju kardinal“, nastavlja Dörmann, „iznosio kasnije i kao papa u dogmatskim enciklikama REDEMPTOR HOMINIS i DIVES IN MISERICORDIA“. I on prosuđuje s pogledom na Sveto pismo i Tradiciju: „Razlika je prema tradicionalnom nauku fundamentalna!“


Kako će se bez dogmatskog prekida Tradicijom tradicionalna istina spasenja uskladiti s novom istinom o sveopćem spasenju?


Prof. Dörmann odgovara: „Rješenje je dao još kardinal Wojtyla u 'Izvorima obnove': Prema tome u odnosu starog nauka prema novom nauku sveopćeg spasenja posrijedi je 'obogaćenje u vjeri koje je stara vjera Crkve doživjela po II. vatikanskom saboru." 


O tome kaže Dörmann: "Međusobni odnos oba nauka shvaća se kao odnos od nepotpunog k potpunijem znanju, od tradicionalne istine Crkve k 'punoj istini' nauka Koncila. 'Puna istina' tajne spasenja jest sveopće spasenje!"


S ovim određenjem odnosa od „istine i „pune istine“ problem bi identiteta i kontinuiteta u vjeri - i u smislu Tradicije - po sebi bio riješen kad bi se „puna istina“ razvila iz tradicionalne istine. To, tako prosuđuje Dörmann, ipak "nije slučaj i očigledno ne bi ni bio moguć!"


Posljedice su ovog novog nauka fatalne: misijskoj se revnosti sa sveopćim spasenjem oduzima razlog postojanja, isto kao i odluci mladih ljudi za svećeništvo, da postanu svećenici radi spasenja duša; ali također i za Crkvu: ta, što je drugo njihova zadaća, nego voditi duše k subjektivnom spasenju propovijedanjem vjere i dijeljenjem sakramenata.


Svim onima koji se intenzivnije žele pozabaviti s „Novom teologijom“ koju je Papa uveo u Crkvu zloporabom svoje učiteljske službe, preporučujemo novo izdanje Dörmannova djela o Papinim trima centralnim enciklikama. 


U izdavačkoj kući Sarto možete (na njemačkom jeziku) naručiti: "Johannes Paul II. - Sein theologischer Weg zum Weltgebetstag der Religionen in Assisi" 




Ivan 3,18: „Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“


Kako je moguće proglasiti svetim ovoga Papu?



Preuzeto sa stranice njemačkog Distrikta FSSPX-a: www.pius.info

Broj komentara: 10:

  1. Molimo se da Nebo osujeti ove planove!!!
    Nije li se to već dogodilo i u veljači kada se govorilo o kanonizaciji, ali i o ultimatumu i mogućoj novoj ekskomunikaciji Tradicije, kao i ovih vrućih ljetnih dana!
    Ne ulazeći u svetost dotičnih-valja pričekati još dosta godina! Čemu žurba, čemu ovolika pomutnja?!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Grozne li fotografije!
    Koje poniženje Crkve!
    Zar je moguće da ćemo doživjeti tu kanonizaciju?!
    Klement

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hoćete li doživjeti? Hoćete, ako Gospodin bude milosrdan s vama...

      Izbriši
  3. Bogu hvala, unatoč svim poniženjima Crkve i činima koji su nekada jasno osuđivani, Tradicija je uspjela zadržati čvrstu vjeru u ulogu Petrova nasljednika koji će Crkvu u konačnici izvesti iz ove strašne krize.To zahvaljujemo dakako nadbiskupu Lefebvreu.
    "Vječni Rim" je upravo temelj te vjere, vjere da Crkvu vrata paklena neće nadvladati.
    Evo, i kod nas su se u tradicionalnim krugovima pojavili određeni pojedinci koji su "prozreli" Nadbiskupa i zamjeraju mu upravog zbog ovog spasonosnog razlikovanja Vječnog Rima od Rima neomodernističke i neoprotestantske tendendencije.
    Ne sumnjamo da će, dakako, postići više od Nadbiskupa s obzirom na Tradiciju.
    Uvijek sam se divio takvom mentalnom sklopu!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  4. Kanonizacija odgođena za nedjelju Božanskog Milosrđa sljedeće godine. Možda je ipak nikada ne bude...

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahahaha! Volji Božjoj pogovora nema! Ne zanosite se iluzijama...

      Ivan

      Izbriši
    2. Ne želim se igrati proroka, ali mislim da Gospodin svoju Crkvu neće ostaviti na cjedilu. Ovo su teška vremena-možda već i posljednja vremena u kojima u moguće i stvari kakve nisu viđene u crkvenoj povijesti, ali malo će stado uvijek imati dovoljno Božje milosti da prepozna što je katoličko, a što nije.
      Međutim, iznenađenja Neba nisu isključena premda ne možemo uvjetovati Gospodinu što valja učiniti. Gospodin želi da pravednik od vjere živi!

      Kikii

      Izbriši
  5. Navedeni tekst potpuno iskrivljuje tj jednostrano gleda na skup u Asizu.Zanimljivo je da tekst ima dva kriterija,jedan potpuno površni i fragmentirani teološki okvir za kritiku,a druga kritika je bez teološkog okvira već isključivo dogmatska.Osim skupa u Asizu,ima još bar što se autora teksta tiče "gorih" oblika međureligijske suradnje za koje autor vjerojatno ne zna jer bi ga "šlag trefil".Oni koji ne žele niti se trude razumjeti koncept neke religije karakteriziraju je kao nijekanje Krista iako tako nije (osim u radikalnim strujama od kojih se svaka religija ograđuje).Krist nije ograničen nečijom predožbom o njemu,on nadilazi svaki okvir,gdje bilo što stane u bilo kojoj ljudskoj filozofiji ,koncepciji,znanosti,tada je uvijek Krist iznad i nova vodilja pa je samim time i izvan okvira isključivo katoličke forme pa ipak i u toj formi je sva njegova punina.Bog je uvijek isti a nov.Kršćani imaju svu njegovu puninu a On je i više i izvan te punine.Prekrasno.To papa Ivan Pavao 2 ima u srcu i biti će kanoniziran i ne slučajno na blagdan Milosrđa jer je ključna riječ po kojem funkcionira sve što sam napisao a i samo po sebi jest Milosrđe.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažen se. Krist se spominje i u Kuranu gdje se otvoreno niječe da je Sin Božji-on je jedan od proroka. Međutim, po nauku Svetog Pisma svatko tko niječe Sina, naziva se antikristom.
      Stoga onaj famozni cjelov Kurana ipak ne bi trebalo prakticirati...
      Moj dragoviću, nakon ovoga Vašeg veleučenog objašnjenja i neuka bi Vam bakica rekla da uzmete Novi zavjet u ruke, a ne liberalno-protestantska ideološka tumačenja s ciljem unuštenja Svetog pisma.

      Kikii

      Izbriši
  6. Ispod fotografije se može slobodno napisati: Ekumenska pošast i želja prisutnih u gorljivu
    nastojanju da okupljajući sva krivovjerja i 'light-katolicizam 2VK' stvore okvir za koncept univerzalne svjetske religije po mjeri sotone!
    Susret organizirala regionalna podružnica masonske lože!
    Opet je modernističko mnoštvo kvazikatolika oduševljeno pljeskalo vidno inficirano akutnim
    virusom papolatritisa i mentalitetom crvenih drugova u geslu: bratstvo, jednakost i sloboda.
    Nadam se da će im Bog pomrsiti konce te da neće ništa biti od kanonizacija maršala Đovanija El Vaticania 23. i pionira turbomodernističkih putovanja don Đovanija Šoumena
    drugoga!

    Augustin

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.