subota, 6. srpnja 2013.

Propovijed mons. Marcela Lefebvrea 30. lipnja 1988. u Ecôneu prigodom biskupskih posvećenja


Biskupsko posvećenje 4 svećenika (Ecône, 1988.)



U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi prijatelji!
Draga braćo!

Danas smo se okupili na zacijelo povijesnom svečanom obredu. U povodu toga ću Vam odmah na početku svojeg nagovora dati nekoliko informacija.

Zbog prve ćete se informacije možda malo začuditi. To je i mene samoga iznenadilo. Sinoć je u 18 sati došao izaslanik Nuncijature u Bernu s jednim dopisom koji je sadržavao apel Svetog Oca. Ovim mi je apelom jednostavno stavio na raspolaganje vozilo koje me je još sinoć trebalo odvesti u Rim. Time se trebalo spriječiti da danas izvršim ova ređenja. Međutim, nije mi spomenut razlog zbog kojeg bih se trebao uputiti u Rim kao niti na koje mjesto u Rimu. Više od toga ne znam. U svakom slučaju, sinoć u 18 sati mi je stavljeno na raspolaganje vozilo koje me je smjesta trebalo odvesti u Rim. Sami ćete prosuditi koliko je svrhovit i smislen ovaj poziv.





U tijeku ove godine bio sam često u Rimu, danima, pa i tjednima. Sveti me Otac nije pozvao da ga posjetim. Nedvojbeno bih bio sretnim da sam ga smio posjetiti. Isto bih tako bio sretnim da je došlo do konačnih sporazuma. To je bila prva informacija koju Vam prenosim, onakvu kakvu sam sinoć dobio u dopisu Nuncijature.

Sada ću Vam dati nekoliko uputa o svečanom obredu kako biste bolje razumjeli značenje ovog obreda.

Ređenici, budući biskupi, već su u moje ruke položili zakletvu koja se nalazi u knjižici. Zacijelo su mnogi od Vas nabavili ovu knjižicu kako biste mogli slijediti obred biskupskog ređenja. Dakle, zakletva je već položena. Isto su tako ređenici već položili Antimodernističku zakletvu kako je prije bilo propisano za biskupsko ređenje i na koncu Ispovijest vjere. Ove su prisege i Ispovijest vjere ređenici položili u moje ruke nakon kratkih duhovnih vježbi u tijeku posljednjih dana u Sidersu, u kantonu Valais. Stoga se ne trebate čuditi da odmah počinjemo s pitanjima o vjeri. Crkva zahtjeva ova propitivanja od osoba koje trebaju biti posvećene. Nakon svečanog obreda smijete biskupe naravno zamoliti za blagoslov i poljubiti im prsten. U Crkvi, pak, nije običaj da se biskupima poljube ruke kao što se ljube ruke novozaređenog svećenika. Biskupe se pak moli za njihov blagoslov i ljubi im se prsten.


Na stolu s knjigama u Upravi stoji Vam na raspolaganju još knjiga i listova koji sadrže sve informacije. Iz ovih informacija možete saznati zašto se održava ovaj svečani obred premda se čini da se održava protiv volje Rima. Nužno je da dobro razumijete zašto mi, ni za što na svijetu s ovim obredom ne želimo šizmu. Mi nismo šizmatici. Nad kineske biskupe koji su se odvojili od Rima, a podvrgli kineskoj vladi, proglašena je ekskomunikacija. Posve je razumljivo zašto je Pijo XII. proglasio ovu ekskomunikaciju. Za nas, pak, odvajanje od Rima uopće ne dolazi u obzir. Također se ne želimo podložiti moći koja je suprotstavljena Rimu i utemeljiti neku vrstu paralelne Crkve. Biskupi iz Palmar de Troya u Španjolskoj su to primjerice tako učinili. Imenovali su papu i utemeljili kardinalski kolegij. Takve stvari za nas nipošto ne dolaze u obzir! Daleko od nas neka budu tako bijedne misli da bismo se odvojili od Rima. Naprotiv, vršimo ove obrede da bismo pokazali svoju povezanost s Rimom, da bismo pokazali svoju povezanost s Crkvom svih vremena, s Papom i svim njegovim prethodnicima, koji su pak od Drugog vatikanskog sabora naovamo nažalost mislili da moraju prihvatiti zablude, teške zablude koje žele razoriti Crvu i uništiti katoličko svećeništvo. 
 
Među spisima koji vam stoje na raspolaganju, pronaći ćete zbilja izvrsnu studiju dr. Rudolfa Kaschewskyoga, njemačke Una Voce-Korrespondenz. Ova studija odlično objašnjava zašto se, da bismo pomogli Vama i Vašim dušama, nalazimo u izvanrednom stanju. Vjerujem da Vaš pljesak nije bio svjetovni, nego čisto duhovni čin. Time ste izrazili svoju radost da konačno imate katoličke biskupe i svećenike koji će spasiti Vašu dušu. Ovi biskupi i svećenici podjeljuju Vašim dušama život Našega Gospodina Isusa Krista po nauku, sakramentima, vjeri i svetoj Misnoj Žrtvi. Život Našega Gospodina za Vas je potreban kako biste došli u nebo. Svagdje u koncilskoj Crkvi život Našega Gospodina Isusa Krista nestaje. Koncilska Crkva ide putovima koji većma nisu katolički putovi i koji neminovno vode do otpada od vjere. Zbog tog razloga vršimo ovaj svečani obred.
 
Ništa mi nije toliko strano koliko proglasiti se Papom! Ja sam samo biskup Katoličke Crkve koji nastavlja prenositi Nauk. „Accepi quod et tradidi vobis“.

Želim da mi se na grob napiše - a ovaj se dan bez sumnje neće još dugo čekati: „Tradidi quod et accepi“. To su riječi svetog Pavla: “Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh“ (1 Kor 11,23). Ništa ne izmišljam. Ja sam samo jedan pismonoša koji donosi pismo. Ovo pismo nisam ja sam napisao. Ova vijest, ova Riječ Božja je od Boga, od samog Našeg Gospodina Isusa Krista. Preko naših dragih svećenika koji su danas nazočni, prenijeli smo Vam ovu vijest. I po svima ostalima primili ste ovu vijest, koji su bili u to uvjereni, da morate pružiti otpor ovoj plimi apostazije u Crkvi da biste sačuvali vjeru svih vremena i predali je vjernima. Mi smo samo prenositelji ove Vijesti, Evanđelja koje je dao Naš Gospodin Isus Krist. Istodobno smo i prenositelji sredstava za naše posvećenje, istinske svete Mise i istinskih sakramenata koji zbilja daruju duhovni život.


Moja draga braćo, čini mi se da čujem glasove papa. Moglo bi se pomisliti da nam glasovi papa, od Grgura XVI., preko Pija IX., svetog Pija X., Benedikta XV., Pija XI. i Pija XII., dovikuju: „Bože dragi, što radite od našeg nauka, od naše propovijedi, od katoličke vjere? Želite li se odreći ove vjere? Želite li dopustiti da ta vjera u ovom svijetu izumre? Svakako morate nastaviti čuvati ovo blago koje smo Vam predali! Ne ostavljajte vjernike na cjedilu! Ne ostavljajte Crkvu na cjedilu! Nastavljajte Crkvu! Od Koncila se u rimskim ustanovama prihvaća i poučava čak i ono što smo mi osudili. Kako je to moguće? Mi smo osudili liberalizam, komunizam, socijalizam, modernizam i silonizam. Sve ove zablude koje smo osudili, poučavaju, prihvaćaju i zauzimaju se za njih sada crkvene vlasti! Je li to moguće? Mi smo vam povjerili Tradiciju Crkve. Ako ništa ne poduzmete kako biste nastavili Tradiciju Crkve, sve će biti izgubljeno! Crkva će nestati, a duše će sve biti izgubljene!“

Nalazimo se u izvanrednoj situaciji. Sve smo pokušali pojasniti Rimu da se moramo vratiti držanju poštovanog Pija XII. i svih njegovih prethodnika. Biskup de Castro Mayer i ja smo odista sve pokušali. Pisali smo, putovali smo u Rim, pregovarali, više smo puta slali otvorena pisma u Rim. Tijekom razgovora sa svim smo sredstvima pokušali protumačiti Rimu da aggiornamento, ova korjenita promjena koja se od Koncila odvija u Crkvi, nije katolička i da se ne može ujednačiti sa stalnim crkvenim Naukom. Ekumenizam i sve zablude, kolegijalizam, proturječe vjeri Crkve i žele uništiti Crkvu. Uvjereni smo da smo s današnjom posvetom biskupa poslušni pozivu ovih papa i stoga i Božjem pozivu. Jer oni predstavljaju Našega Gospodina Isusa Krista u Crkvi.

Pitali su me: „Monseigneur, zašto ste prekinuli razgovore za koje se činilo da će imati određeni uspjeh?“ Istodobno, kada sam potpisao Protokol, dao mi je izaslanik kardinala Ratzingera pismo. U ovom je pismu stajalo da trebam tražiti oproštenje za zablude koje sam počinio. Ako sam u zabludi ili poučavam zablude, jasno je da me se mora vratiti k istini, k duhu onih koji mi šalju ovaj dopis da potpišem kako uviđam svoje zablude. Drugim riječima: „Kada uvidite svoje zablude, pomoći ćemo Vam da se vratite k istini.“ Što je istina za ove ljude? To je istina Drugog vatikanskog sabora, ove koncilske Crkve. Prema tome, za Vatikan je danas jedina postojeća istina, koncilska istina, istina „Duha Koncila“. To je duh Asiza. To je danas „Istina“. Ovu istinu ne želimo, ni za što na svijetu! Čvrsta volja današnjih rimskih vlasti jest da unište Tradiciju i sve uvuku u taj duh Drugog vatikanskog sabora, u taj duh Asiza. Stoga smo se radije povukli. Ovaj duh ne možemo prihvatiti, to je bilo nemoguće.

Za nas nije bilo moguće podložiti se takvim vlastima. Bili bismo podložni nadležnosti kardinala Ratzingera, Pročelnika ovog rimskog Povjerenstva koje bi nama trebalo upravljati. Bili bismo mu izručeni. Pali bismo u ruke osoba koje nas žele podložiti duhu Koncila i duhu Asiza. To je nemoguće! Potom smo poslali pismo Papi i u tome mu dali jasno na znanje: To nije moguće! To mi ne možemo! Unatoč našoj potrebi živjeti s njim u punom jedinstvu, radije ćemo i dalje nastaviti u Tradiciji poradi duha koji trenutno vlada u Rimu u koji nas on želi uključiti. Sačuvat ćemo Tradiciju dok ova Tradicija ponovno ne nađe mjesto u Rimu i u duhu rimskih vlasti. To će toliko dugo trajati koliko dragi Bog odredi. Nije mi dano znanje kada će Tradicija ponovno dobiti svoja prava u Rimu.  Doduše, držim svojom dužnošću pripraviti sredstva i putove za poduhvat koji bih želio označiti poduhvatom preživljavanja, „operacijom preživljavanja Tradicije“. Da sam ovaj poduhvat proveo skupa s Rimom i da sam nastavio s dogovorima koje smo potpisali, da sam ih proveo u djelo, izvršio bih „operaciju samoubojstvo“.

A to ne mogu. Tu nema izbora. Moja je dužnost učiniti sve kako bismo preživjeli! Uvjeren sam da po današnjem posvećenju ovih biskupa nastavljam Tradiciju i pomažem joj da preživi, to znači, Katoličkoj Crkvi!

Draga moja braćo, veoma dobro znate da bez biskupa ne može biti svećenika. Od koga ovdje nazočni bogoslovi trebaju primiti sakrament svetog Reda ako me dragi Bog sutra pozove? To zasigurno nećemo još dugo čekati. Trebaju li ove bogoslove rediti koncilski biskupi čiji su sakramenti upitni? O ovim se sakramentima točno ne zna koju intenciju imaju. To nije prihvatljivo. Koji su biskupi zbilja tako sačuvali Tradiciju i sakramente kako ih je podjeljivala Crkva dvije tisuće godina, do Drugog vatikanskog sabora? Samo biskup de Castro Mayer i ja. Ja nisam ni skrivio ovu činjenicu, a niti je mogu promijeniti. Mnogi su se bogoslovi nama povjerili. Vidjeli su da se održava kontinuitet Crkve i Tradicije. Naišli su na mnoge poteškoće. Unatoč tomu, ušli su u naše bogoslovije da bi primili istinski svećenički red i da bi prinosili istinsku Kalvarijsku Žrtvu.

Ovi bogoslovi žele prinositi istinsku svetu Misnu Žrtvu, podjeljivati istinske sakramente, naviještati istinski Nauk i poučavati istinski Katekizam. To je cilj naših bogoslovija.

Nisam mogao dogovoriti sa svojom savješću da ove bogoslove ostavim kao siročad. Neću ih ostaviti kao siročad i preminuti, a da se nisam pobrinuo za budućnost. To nije moguće. To bi proturječilo mojoj dužnosti. S milošću Božjom izabrali smo ove mlade svećenike našeg Bratstva koji su nam se učinili najvećma prikladnima da prime red biskupstva. Istodobno, ovi svećenici mogu pod uvjetima živjeti u područjima i vršiti dužnosti koje im lakše dopuštaju obavljanje svoje biskupske službe, podjele svete Potvrde djeci te podjele svećeničkog Reda u našim raznim bogoslovijama. Biskup de Castro Mayer i ja vjerujemo da mi, s pomoću dragog Boga, po ovom posvećenju biskupa, Tradiciji dajemo mogućnost da i dalje postoji. Katolici koji žele, time dobivaju mogućnost dokazati se u Crkvi svojih roditelja, djedova i baka i predaka kako bi Crkva i dalje postojala poradi koje su utemeljene njihove župe. Lijepi oltari u ovim lijepim crkvama danas se uništavaju i zamjenjuju stolovima. To nam pokazuje radikalne promjene koje su se dogodile sa svetom Misnom Žrtvom počevši od Drugog vatikanskog sabora. No, sveta je Misna Žrtva srce Crkve i svrha svećeništva.


Zahvaljujemo Vam da ste danas došli u tako velikom broju. Vašim sudjelovanjem ojačavate nas kod ovog svečanog obreda. Obratimo se Presvetoj Djevici Mariji. Draga moja braćo, znate da je Lav XIII. na temelju proročkog viđenja rekao: Petrova će stolica jednog dana biti sjedištem bezboštva. Ovo je rekao u jednom od svojih egzorcizama, u „Egzorcizmu Lava XIII“. Vrijedi li to već danas? Hoće li to biti tek sutra? Ja to ne znam. U svakom slučaju to je nagoviješteno. Bezboštvo može također posve jednostavno biti i krivi nauk. Krivi nauk je također bezboštvo. To je teška zabluda neispovijedanja vjere svih vremena, katoličke vjere. Ako postoji bezboštvo, onda je to današnje bezboštvo koje se širi! Mislim da u Crkvi nikada ranije nije bilo većeg bezboštva od susreta u Asizu. Ovaj se susret ogriješio o Prvu Božju zapovijed kao i o prvi članak Vjerovanja! Nevjerojatno je da se takvo nešto moglo dogoditi pred očima ponižene Crkve. Nikada nismo doživjeli takvo poniženje. To, uostalom, možete pročitati u knjizi abbé Le Rouxa. Ova je knjižica izdana kako bi Vam se zorno pokazala današnja situacija u Rimu.

Nije samo papa Lav XIII. predskazao ove stvari, nego i Gospa u Quitu. Nedavno sam od jednog od naših svećenika, od Priora našeg priorata u Bogoti/Kolumbija, dobio knjigu o ukazanjima Gospe „de el buen Suceso“ (od Dobrog Uspjeha) čija se crkva nalazi u Quitu, glavnom gradu Ekvadora. Neposredno nakon Tridentskog sabora, dakle prije nekoliko stotina godina, časna je sestra jednog samostana u Quitu imala ukazanja Presvete Djevice Marije koja joj se javila. Ova su ukazanja napisana i Rim ih je priznao. Zbog toga se Presvetoj Djevici Mariji izgradila divna crkva u Quitu. Povjesničari o tome izvješćuju sljedeće: Kip Presvete Djevice Marije bio je gotovo dovršen. Kipar je namjeravao stvoriti lice. Onda je vidio da je lice već dovršeno na čudesan način. Čudotvorni kip Presvete Djevice Marije vjernici Ekvadora časte s velikom pobožnošću. Presveta je Djevica ovoj časnoj sestri dosta toga predskazala za XX. stoljeće i kod toga izričito rekla: U tijeku XIX. i najvećim dijelom u tijeku XX. stoljeća u svetoj će se Crkvi u velikoj mjeri proširiti kriva učenja. Crkva će se strmoglaviti u apsolutno katastrofalnu situaciju. Ćudoređe će propasti, vjera će se ugasiti, a da to i ne zamijetimo. Oprostite da sada nastavljam s ovim ukazanjem. Ono govori o jednom prelatu koji će se posvema suprotstaviti ovoj nahrupi otpadništva i bezboštva i koji će sačuvati svećeništvo odgajajući dobre svećenike. Možete imati prigovore ako želite. Ja to neću učiniti. Ne mogu zanijekati da sam bio iznenađen kada sam pročitao ove retke. To je pak činjenica. Ovi su redci napisati, tiskani i pohranjeni na čuvanje u arhivima o ovom ukazanju.

Zacijelo poznajete i ukazanja u La Saletteu. U tijeku ovih ukazanja kaže Naša Gospa da će Rim izgubiti vjeru. Ondje će vladati tama! Tama! Zamislite što može značiti kad Presveta Djevica tako govori.

Na koncu, postoji još i Fatimska tajna koja nam je vremenski još i bliža. Treća Fatimska tajna nesumnjivo mora sadržavati upozorenja o ovim tminama koje su potamnile Rim. Ove se tmine nakon Drugog vatikanskog sabora šire po cijelom svijetu. Papa Ivan XXIII. zasigurno je upravo zbog toga držao shodnim da se ova tajna ne objavi. Nakon toga bi morao poduzeti odgovarajuće mjere za što se možda nije osjećao kadrim. Trebao bi posvema promijeniti smjer kojim je krenuo s obzirom na Koncil i za Koncil. Mislim da se možemo osloniti na ove činjenice.

Povjeravamo se Providnosti. Dragi Bog zna što čini, u to smo uvjereni. Za nekoliko se godina puno toga može promijeniti. Možda tako kao danas. Kardinal Gagnon je došao u vizitaciju, četrnaest godina nakon prve rimske vizitacije kada smo bili suspendirani. Onda su nam objasnili da se nalazimo izvan zajedništva s Rimom. Nazvalo nas se „protivnicima Pape“, pobunjenicima, disidentima. Dugih četrnaest godina! Sada smo opet dobili vizitaciju iz Rima. Kardinal Gagnon je sam izjavio da će naše djelo nedvojbeno postići cilj koji je nužan za ponovnu izgradnju Crkve. On je sam na pontifikalan način asistirao na Misi koju sam 8. prosinca 1987. celebrirao prigodom obnove zavjeta naših bogoslova premda sam sa stajališta Rima bio suspendiran i nisam smio vršiti sakramente! Četrnaest godina kasnije praktično dobivamo dopuštenje riječima: „Dobro ste to učinili.“ Otporom koji pružamo, mi smo dakle pravilno postupili. Uvjeren sam da se danas nalazimo u istoj situaciji. Ponovno vršimo čin koji je samo naizgled nedopustiv. Nažalost, sredstva društvenog priopćivanja nam ne pomažu u ovom smislu. Novine će nas zasuti naslovima „Šizma“ ili „Ekskomunikacija“. Međutim, mi smo uvjereni da sve su ove pritužbe i kazne koje će nam biti određene, posve nevažeće! Stoga se uopće ne obaziremo na sve to kao što se nismo obazirali ni na suspenziju. Sada nam čestita Crkva, čak i progresistička Crkva. Za nekoliko godina - kada, ja ne znam, samo dragi Bog zna broj godina koje su potrebne dok Tradicija opet jednog dana u Rimu ponovno dođe do svojeg prava - nas će rimske Vlasti tada zagrliti. Zahvalit će nam da smo sačuvali vjeru u bogoslovijama, u obiteljima, zajednicama, našim zemljama, samostanima i redovničkim kućama, na veću slavu Božju i na spasenje duša.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. 


 

Broj komentara: 5:

  1. Zbilja, mons.Lefebvreu nije bilo lako. Poznajući njegovu ljubav prema Rimu i Papinstvu, znamo koliko ga boljela situacija u pokoncilskoj Crkvi.
    Divimo se njegovoj mirnoći i predanosti Providnosti. Svetačke osobine, zar ne?!
    Zahvaljujemo mu da nas nije ostavio kao siročad. Nakon njegova pokopa modernisti bi odmah bili započeli s rušenjem Tradicije: bagerima bi Econe sravnili sa zemljom.
    Zahvaljujući biskupima Bratstva, Tradicija je i danas živa i postojano raste. Ne zaboravimo da je modernistima koji i danas još uništavaju Crkvu, živi prigovor!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. O Bratstvu i mons.Lefebvreu vazda smo dobivali informacije iz druge ruke-iz nekakvih modernističkim članaka i komentara. Lijepo je da blog Christusrex donosi ove propovijedi, predavanja i dokumente koji svakom iskrenom katoliku pokazuju stvarnu sliku tih sada već dalekih događanja, no svejedno aktualnijih kod nas možda baš 2013. godine!

    Klement

    OdgovoriIzbriši
  3. je li ovo zbilja fotografija sa svete Mise posvete biskupa na kojoj je Nadbiskup držao ovu propovijed?

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  4. Mislim na ovu prvu fotografiju na vrhu.
    Svi koji smo se potkraj devedesetih upoznali sa starom Misom, a odmah su nas prozvali lefebvrovcima, nigdje nismo mogli pronaći jednu jedinu Nadbiskupovu fotografiju ili neki njegov pisani tekst.
    U isusovačkoj knjižnici na Jordanovcu bilo je nekoliko knjiga: naravno, Congarov odgovor mons.Lefebvreu i sl. Čini mi se da je bila jedna jedina knjiga koja brani Nadbiskupa, i to u tijeku sedamdesetih. Ali zato svi znamo kako izgledaju Rahner, Kung i ostali. I imamo mnoštvo njihovih knjiga po knjižnicama. Citira ih se sve u 16!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  5. Epohalno! Proročki u gotovo svakoj riječi, nadahnuto kako samo to može biti za taj trenutak!

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.