utorak, 2. srpnja 2013.

Sveti Pavao nasuprot svetom Petru - 25 godina nakon biskupskih ređenja


Već je prošlo 25 godina od biskupskih ređenja 30. lipnja 1988. godine. Ovih četvrt stoljeća pruža nam mogućnost za prvi osvrt radi bolje procjene koliko je dobro utemeljena odluka koju je tada donio utemeljitelj Bratstva sv. Pija X., mons. Marcel Lefebvre.

Valja primijetiti da katolici cijelog svijeta u tijeku ovog dugog vremenskog razdoblja nisu vidjeli da se pojavio nijedan drugi istaknutiji, veliki katolički biskup. Slabljenje i stranputice nauka jasno su doveli do slabljenja i stranputica karaktera i osobnosti.

Izuzmemo li mons. Lefebvrea i mons. de Castro-Mayera, koji će drugi biskup ovih posljednjih desetljeća ostati upisan u povijesti Crkve ovog vremenskog razdoblja?

Premda ne treba zaboraviti hrabar povratak Tradiciji mons. Salvadora Laza 1995. godine, ostaje činjenica da je ovaj filipinski biskup u miru bio, nažalost, jedini izuzetak ove četvrti stoljeća. Štoviše, sveopće ruševine pokazuju sa svom jasnoćom otrovane plodove aggiornamenta.

Naravno, danas kao i prije 25 godina, olako se govori o „konzervativnim“ biskupima i kardinalima, ali što točno znači ovaj pojam?

Općenito, on znači određenu čvrstoću na području morala, protimbu ekscesima koje rađa Misa Pavla VI., to jest sluh za Misu svetog Pija V.; ali ne znači nikada stvarno i javno protivljenje koncilskih novotarijama.

Je li moguće navesti ime jednog jedinog prelata kojem se daje prišivak „konzervativan“ da je javno protestirao protiv bezbrojnih ekumenskih i međureligijskih sablazni koje se i dalje događaju u Rimu?

Istina je da su neki bili potreseni u svojoj nutrini i izrekli su određene pridržaje s obzirom na sve to. Ovaj je ili onaj napisao privatno pismo Papi da mu izrazi svoj prigovor ili je čak riskirao napisati predgovor neke knjige koja kritizira devijaciju koju Koncil nedvojbeno podupire. (Mons. Mario Olivieri je napisao predgovor knjizi mons. Brunera Gherardinija: “Concilio ecumenico vaticano II. Un discorso da fare). Ali nitko, u 25 godina, nije se zbilja usprotivio, kao sveti Pavao nasuprot svetom Petru ili kao mons. Lefebvre nasuprot Pavlu VI.

A sada, baš ovo nevjerojatno promicanje jednakosti religija ima najveću odgovornost za gubitak vjere i slabljenje katoličanstva. 

Da nije bilo Bratstva sv. Pija X. i njegovih biskupa koje je zaredio mons. Lefebvre, da javno osude govore i čine koncilskih papa koji su slijedili na Petrovoj stolici u ovih 25 godina - govore i čine zbilja poražavajuće za duše - ne bi bilo moguće osigurati ispovijest katoličke vjere koja nužno zahtjeva javnu osudu zabluda koje joj se suprotstavljaju. Vjerski relativizam do kojeg je doveo Koncil, bio bi svagdje trijumfirao, a da se i ne bi bio čuo ni jedan glas protivljenja, osim glasa nekoliko svećenika koji bi vrlo skoro bili osuđeni na nestanak, bez ikakve nade da ih netko nasljeduje.

Biskupska su dakle ređenja 1988. godine, i to samo ona, omogućila ne samo preživljavanje vjere u tradicionalnim utvrdama, nego također i poglavito nastavak energičnog protesta protiv dijaloga i bratstva među svim religijama, pozvanima na ostvarenje fiktivnog jedinstva na korist mira u svijetu pod predsjedavanjem koncilskog Rima.

Ulazimo u drugu četvrt stoljeća, u sljedećem stoljeću s obzirom na biskupska ređenja 1988. godine. Naravno, nadamo se svim srcem da će se povratak biskupa i papa Tradiciji dogoditi tijekom ovog novog vremenskog razdoblja i usrdno molimo Nebo da tako i bude.

No, tko zna što nam budućnost donosi? Koliko će još vremena potrajati ova kriza?

Bljutavost katoličanstva i kriza koja ga potresa, nisu dostatni za uklanjanje mržnje koja se gaji protiv njega. Moguće je da u godinama koje slijede upravo ovo antikršćanstvo, svake godine sve više nasilno, za nas bude providonosnim, jer će prisiliti katolike koji su ipak sačuvali vjeru da napuste koncilske utopije kako bi imali snagu duha ostati katolicima.

Što se nas pak tiče, moramo ostati čvrsto povezani s katoličkom vjerom, truditi se prenositi je sljedećoj generaciji i tražiti milost da nas se zatekne vjernima u času smrti. „Predadoh što i primih“: ova je jednostavna rečenica upisana na grob našeg utemeljitelja. Mi ne želimo raditi ništa drugo nego to isto, te za to ponizno molimo milost Božju.

Pater Régis de Cacqueray, Poglavar francuskog Distrikta


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.