nedjelja, 13. listopada 2013.

Vjernost Papi



Ni u jednom trenutku nisam bio protiv pape. Nikada nisam tvrdio da papa nije papa. Ja sam za papu, kao Petrova nasljednika. Daleko je od mene pomisao da se odvojim od Rima.
Doduše, ja sam protiv modernizma, progresizma i protiv lošeg i kobnog utjecaja protestantizma u reformama. Ove reforme truju život vjernika.
Ja nisam protiv pape. Štoviše, ja papi pritječem u pomoć. Jedan papa ne može biti modernist ili progresist. Čak i ako dopušta takve stvari, onda se to događa iz slabosti. I sveti je Petar pred svetim Pavlom nasuprot Židovima pokazao slabost. Sveti mu je Pavao vrlo oštro predbacio ovu slabost. U tom je trenutku sveti Petar bio papa. Bila je ozbiljna stvar razgovarati s papom na taj način.
I sveta je Katarina Sijenska papi uputila žestoke prigovore. Mi zauzimamo isti stav i kažemo: „Sveti Oče, Vi ne vršite Svoju dužnost. Ako želite da Crkva opet procvjeta, onda se morate vratiti Tradiciji. Ako pak i dalje dopuštate da kardinali, biskupi i modernisti progone Tradiciju, onda ćete uništiti Crkvu.“

Predavanje preuzvišenoga nadbiskupa Marcela Lefebvrea
17.svibnja 1982. u Montrealu (Kanada)


Broj komentara: 5:

  1. Hvala Monsinjoru za njegov primjer. Osobito u vrijeme ovoga pontifikata, kada zbunjenost sve više uzima maha, valja svjedočiti da je Crkva neprolazna, neuništiva. Valja također svjedočiti da je Krist Petru povjerio svoju Crkvu. Samo Petru, a ne nekom zboru koji kolegijalno vlada. Nekakvom dvoglavom ili stoglavom gremiju.
    Baš sada moramo vjerovati u papin primat i nazabludivost, možda i više nego u onim lijepim desetljećima nakon Prvog vatikanskog sabora. Možda više nego u vrijeme sv.Pija X. ili velikog Pija XII: No, opet-znamo također da poslušnost Sv.Ocu poznaje granice-ne smijemo zamijeniti sredstva s ciljem: cilj nije poslušnost radi poslušnosti. To bi bilo diviniziranje čovjeka. Cilj je sam Krist. I samo On.
    Ako Papa iz slabosti ne naučava Kristov nauk, ako Krista ne želi navijestiti i poganima, i ateistima i agnosticima, ako Krista ne želi donijeti u život grijeha i nastranosti, ako raskolnike ne želi vratiti u jedinu Kristovu crkvu, jasno da ga u tome nećemo slijediti. Čuvat ćemo Tradiciju i našu svetu vjeru.
    Papu nećemo osuđivati. Nećemo ga svrgavati. Nećemo proglašavati Petrovu stolicu praznom-jer to nije naša dužnost. To može učiniti neki papa (možda već sljedeći?!).
    radije po primjeru nadbiskupa Lefebvrea širimo centre stare Mise u kojima se naviješta cjelovita katolička vjera, centre u kojima se moli sveta Krunica i širi pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu.
    Hvala Nadbiskupu da nas je naučio kako živjeti u ovim tegobnim vremenima, o ovoj krizi kakvu Crkva možda nikada u svojoj povijesti nije vidjela.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Kolegijalnost postkoncilskog vremena je jedan od tihih i podmuklih ubojica koji udaraju na ovlasti i Božanski primat papinstva. Mnogo je sličnih i ubačenih 'trojanskih konjâ' koji razaraju tkivo i krvotok Kristove Katoličke i Apostolske Crkve.
    Slažem se sa Kikiijevim razmišljanjima!
    Monsignor Lefebvre je uistinu mnogima neshvaćen i osporavan.
    No, da nije bilo 2VK nitko ga u Crkvi ne bi napadao i progonio na ovaj način. Ostao bi pravovjeran duhovni pastir, te vrijedan poštovanja i divljenja kao svet i častan nadbiskup sa nekim drugim osobnim križevima i trpljenjem.
    Razvodnjeni katolicizam se bazira na relativizmu teologije i nauka Crkve, te svega onoga
    što Ona po Božjoj Objavi, vodstvu i providnosti predstavlja.
    Nadam se - a hoće - da će Bog opet poslati svoje izabrane svece (i budućega papu) koji će
    Crkvu potpuno vratiti u okvire Božjega Nauma kao što je učinio toliko puta u povijesti!
    I Njegov Sin je obećao svojim apostolima, dakle i nama, kako nas neće nikada ostaviti, na ovome svijetu kao i u budućemu.
    Mons. Marcel Lefebvre bijaše svojevrstan prorok Jeremija ili sv. Ivan Krstitelj - znamo što se takvim Božjim ugodnicima događalo i događa.
    Prije 2000 godina je Sin Božji proganjan, izrugivan, ismijavan, mučen i raspet umro na križu - za sve nas, odn. cijeli ljudski rod!
    Mons. Lefebvre je slijedio Krista! Nije učenik veći od Učitelja, jer učenik da bi postao učitelj mnogima, mora sam proći Učiteljev put.

    Augustin

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Možda najljepše pojašnjenje koje sam do sada čuo. Svaka čast, brate Augustine!

      Kikii

      Izbriši
    2. Bogu hvala, brate Kikii!
      To je obično i laički jednostavno pojašnjenje. Nisam teolog nove škole. Drago mi je što vam se sviđa.
      Bog s Vama!
      SOLI DEO HONOR ET GLORIA

      Augustin

      Izbriši
  3. "Daleko je od mene pomisao da se odvojim od Rima."
    Borio se protiv napasti, ali - nije odolio.
    A kad je pao - nije se obratio i pokajao. Sve do smrti...

    Ivan

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.