petak, 14. veljače 2014.

Napomene u vezi nošenja muške odjeće kod žena


I.
Prvi znakovi ovog kasno dolazećeg proljeća pokazuju da je ove godine prisutno određeno povećanje u oblačenju muške odjeće od strane djevojaka i žena, čak i majki. Sve do 1959. u Genovi bi takva odjeća obično značila da je dotična osoba turist, ali sada se čini da postoji značajan broj djevojaka i žena iz same Genove koje biraju, barem na izletima, nositi mušku odjeću (hlače).
Raširenost ovog ponašanja nas obvezuje na ozbiljno promišljanje, i zato tražimo od onih kojima je upućena ova napomena da svakako posvete ovom problemu svu pažnju koju zaslužuje od svakoga tko je na bilo koji način odgovoran za nekoga pred Bogom.


Želimo prije svega dati uravnotežen moralni sud o nošenju muške odjeće od strane žena. Zapravo, naše misli se samo mogu baviti pitanjem morala.

Prvo, što se tiče pitanja pokrivanja ženskog tijela, za nošenje hlača ne može se reći da kao takvo predstavlja ozbiljnu povredu čednosti, budući da hlače svakako pokrivaju više ženskog tijela od modernih suknji.

Drugo, međutim, da bi odjeća bila čedna nije potrebno samo da pokriva tijelo, nego također i da nije previše pripijena uz tijelo. Iako je točno da je puno ženske odjeće danas više pripijeno uz tijelo od nekih vrsta hlača, ipak, kroj hlače mogu biti još pripijenije, a to obično i jest, tako da takvo usko pripijanje zadaje ništa manje brige od pitanja otkrivenosti tijela. Zaradi toga, nečednost muških hlača na ženama je vid problema koji se ne smije izostaviti iz sveukupnog suda o ovom pitanju, iako ga također ne treba ni umjetno preuveličavati.

II.

Međutim, jedan drugi vid pitanja žena koje nose muške hlače čini nam se najozbiljniji.

Kad žena nosi mušku odjeću to prvo utječe na nju samu, mijenjajući psihologiju urođenu ženi, drugo, to utječe na ženu u svojstvu supruge svog muža, kvareći odnos između spolova, treće, to utječe na ženu kao majku svoje djece, izazivajući štetu njezinom dostojanstvu u očima njezine djece. Svaku od tih točaka posebno treba pažljivo razmotriti:
A.  Muška odjeća mijenja psihologiju žene.
Pravo rečeno, motiv koji žene tjera da nose mušku odjeću je uvijek taj da imitiraju, ne, da se natječu s muškarcem, koji se smatra jačim, manje vezanim, više nezavisnim. Ta motivacija jasno pokazuje da je odijevanje muške odjeće vizualno pomagalo u stvaranju mentalnog stava da se "bude kao muškarac". Drugo, otkad su god ljudi bili ljudi, odjeća koju osoba nosi zahtijeva, nameće i mijenja geste, stavove i ponašanje te osobe, tako da počevši od toga da se samo oblači izvana, odjeća počinje nametati posebno gledište iznutra.

Također dodajmo da kad žena nosi mušku odjeću to uvijek više ili manje pokazuje da reagira na svoju ženstvenost kao da je manje vrijedna, dok je zapravo samo različita. Izopačenje njezine psihologije je jasno vidljivo.

Ovi razlozi, u kojima je sažeto i mnogo drugih, dovoljni su da nas upozore kako se ženama stvara pogrešan način razmišljanja kad nose mušku odjeću.

B.  Muška odjeća kvari odnos između žena i muškaraca.
Uistinu, kako se odnosi između spolova razvijaju tijekom odrastanja, prevladava instinkt međusobne privlačnosti. Osnovni temelj te privlačnosti je raznolikost između dva spola, koja je moguća samo zato što se međusobno nadopunjavaju. Ako, međutim, ta "raznolikost" postane manje očita jer je uklonjen jedan od njezinih glavnih vanjskih znakova i jer je normalna psihološka struktura oslabljena, rezultat toga je promjena temeljnog čimbenika u odnosu.


Problem je još dublji. Međusobnoj privlačnosti između spolova prethodi, i u naravi, i po redu vremena, onaj osjećaj srama koji drži rastuće instinkte pod kontrolom, nameće poštovanje, te teži podići na višu razinu međusobnog uvažavanja i zdravog straha sve što bi ti instinkti gurnuli prema nekontroliranim činima. Promijeniti tu odjeću koja svojom različitosti otkriva i poštuje granice i obrambene mehanizme naravi, znači sravniti razlike i pomoći srušiti bitne obrambene mehanizme tog osjećaja srama.

U najmanjem slučaju to znači sprječavati ga. I kad se osjećaj srama spriječi u aktiviranju kočnica, tada se odnosi između muškaraca i žena sve više srozavaju do čiste tjelesnosti, lišene svakog međusobnog poštovanja i uvažavanja.

Iskustvo govori da kad je žena defeminizirana, njezina obrana je potkopana i slabost se povećava.

C.  Muška odjeća šteti dostojanstvu majke u očima njezine djece.
Sva djeca imaju instinkt za osjećaj dostojanstva i doličnosti njihove majke. Analiza prve unutarnje krize djeteta, kad postane svjesno svijeta oko sebe, puno prije nego što uđe u adolescenciju, pokazuje koliki utjecaj ima taj osjećaj. Djeca u ovom pitanju imaju najveću moguću osjetljivost. Odrasli su obično instinktivno ostavili to sve iza sebe i ne misle više o tom, ali dobro bi bilo da se sjetimo strogih mjerila koje djeca instinktivno postavljaju za njihove majke, i dubokih i čak strašnih reakcija koje nastaju u njima kad vide loše ponašanje svoje majke. U tom su ocrtane mnoge crte kasnijeg života - i to ne za dobro - u tim ranim unutarnjim dramama djetinjstva.

Dijete možda ne zna definiciju nedoličnog otkrivanja, lakomislenosti ili bračne nevjere, ali posjeduje instinktivno šesto čulo da ih prepozna kad se dogode, da od njih pati i bude duboko ranjeno u svojoj duši.

III.
Razmislimo ozbiljno o važnosti svega dosad rečenog, čak i ako ženino pojavljivanje u muškoj odjeći ne stvara odmah uzrujanost kao kod teške nečednosti.

Mijenjanje psihologije žene čini temeljitu i, dugoročno gledano, nepopravljivu štetu obitelji, bračnoj vjernosti, ljudskim osjećajima i ljudskom društvu. Istina je da se učinci nošenja neprikladne odjeće ne mogu svi vidjeti u kratkom vremenu, ali mora se misliti na ono što se polako i podmuklo podriva, ruši, izopačuje.

Je li zamisliv ikakav zadovoljavajući reciprocitet između muža i žene, ako se promijeni ženska psihologija? Ili, zar je zamislivo ikakvo pravo obrazovanje djece, koje je tako delikatno u svojem načinu, tako protkano nezamislivim čimbenicima u kojim majčina intuicija i instinkt igraju presudnu ulogu u tim osjetljivim godinama? Što će te žene moći dati svojoj djeci kad već toliko dugo budu nosile hlače da će njihovo samopouzdanje rasti više u njihovom natjecanju s muškarcima nego u njihovom funkcioniranju kao žene?

Zašto, pitamo, otkad god su ljudi bili ljudi, ili otkad su postali civilizirani - zašto su ljudi u svim vremenima i mjestima bili nadmoćno potaknuti da naprave razlikovnu podjelu između funkcija dvaju spolova? Zar to ne svjedoči neporecivo kako cijelo čovječanstvo prepoznaje jednu istinu i zakon iznad ljudskoga?

Da zaključimo, kad god žene počnu nositi mušku odjeću, to se smatra čimbenikom dugoročnog razaranja ljudskog poretka.

IV.
Logična posljedica svega do sad predstavljenog je da bi svatko na položaju autoriteta trebao imati osjećaj uzbune u istinskom i pravom značenju te riječi, oštre i odlučne uzbune.


Šaljemo ozbiljno upozorenje župnicima, svim svećenicima općenito i posebno ispovjednicima, članovima svih udruga, svim redovnicima i redovnicama, posebno sestrama koje podučavaju.


Pozivamo ih da budu jasno svjesni problema tako da mogu djelovati. Ta svijest je veoma važna. Ona će uputiti na prikladnu akciju kad to bude potrebno. Međutim, nemojmo dopustiti da nas savjetuje da se predamo pred nekom navodno neizbježnom promjenom, kao da smo suočeni s prirodnom evolucijom čovječanstva i sl.


Ljudi dolaze i odlaze, jer je Bog ostavio dovoljno prostora za vrludanje njihove slobodne volje, ali temeljne crte prirode i ništa manje temeljne crte vječnoga zakona nikad se nisu promijenile, ne mijenjaju se i nikad se neće promijeniti.

Postoje granice preko kojih ljudi mogu zalutati, ali ako to učine rezultat je smrt, postoje granice kojima se prazno filozofirajuće fantaziranje može rugati i ne uzimati ih za ozbiljno, ali te granice stvaraju savez čvrstih činjenica i naravi da kazne svakoga tko ih prekorači. A povijest je već dovoljno pokazala, sa zastrašujućim dokazima iz života i smrti naroda, da je odgovor svima koji krše osnovne crte "čovječanstva" uvijek, prije ili kasnije, katastrofa.

Od Hegelove dijalektike nadalje u ušima su nam odzvanjale čiste bajke, i samim time što su ih slušali toliko često, mnogi ljudi su se na njih priviknuli, barem pasivno. Međutim, istina je da narav i istina, kao i zakon koji je u oboma utkan, idu svojim nepokolebljivim putem, i kidaju na komadiće nesretnike koji bez ikakva temelja vjeruju u radikalne i dalekosežne promjene u samoj strukturi čovjeka.

Posljedice takvog kršenja nisu novi koncept čovjeka nego neredi, štetne nestabilnosti svake vrste, zastrašujuća suhoća ljudske duše, bolno povećanje broja ljudskih izopćenika, odavno otjeranih daleko od ljudskih pogleda i misli da prožive svoje propadanje u dosadi, tuzi i odbačenosti. Usporedno s uništavanjem vječnih pravila idu uništene obitelji, životi skončani prije svoga vremena, hladna ognjišta i domovi, starci odbačeni, mladež svojevoljno izopačena, te - na samom dnu - duše u očaju koje oduzimaju sebi život. Sav taj ljudski razor svjedoči o činjenici da Božji red pred ničim ne uzmiče, niti dopušta da ga se prilagođava, na bilo koji način, bunovnim snovima takozvanih filozofa!
V.
Rekli smo da svi kojima je ova obavijest upućena trebaju imati ozbiljan osjećaj uzbune oko ovog problema. Prema tome, trebaju znati što moraju reći, počevši s malim djevojčicama na majčinu koljenu.

Znaju da će morati, bez pretjerivanja ili pretvaranja u fanatike, strogo ograničiti koliko će tolerirati žensko oblačenje u mušku odjeću, kao općenito pravilo.

Znaju da nikad ne smiju biti toliko slabi da bi bilo tko povjerovao da šute pred tim običajem koji čini da klizi i propada moralno stanje svih ustanova.

Oni, svećenici, znaju da stajalište koje moraju zauzeti u ispovjedaonicama, bez da žensko oblačenje u mušku odjeću drže automatski teškim grijehom, mora biti oštro i odlučno.

Svi trebaju razmisliti o potrebi za ujedinjenim djelovanjem, pojačanim sa svake strane suradnjom svih ljudi dobre volje i prosvijetljenog uma, tako da se stvori prava brana protiv poplave.

Oni od vas koji su u bilo kojem smislu odgovorni za duše razumiju koliko je korisno imati saveznike u ovoj obrambenoj borbi - ljude umjetnosti, medija i zanata. Položaj koji zauzmu dizajnerske modne kuće, njihovi nadareni dizajneri i industrija odjeće od ključne je važnosti za ovo cijelo pitanje. Kad se spoje umjetnički smisao, rafiniranost i dobar ukus, mogu se naći prikladna i dostojanstvena rješenja za odjeću koju će žene nositi kad moraju koristiti motor ili baviti se ovakvom ili onakvom aktivnosti ili poslom. Ono što je važno je da sačuvaju čednost, zajedno s tim vjekovnim osjećajem ženstvenosti, ženstvenosti koju će više nego bilo što drugo djeca nastavljati povezivati s licem svoje majke.

Mi ne niječemo da moderni život postavlja teškoće i čini zahtjeve koji su našim djedovima i bakama bili nepoznati, ali tvrdimo da postoje vrijednosti koje treba zaštititi više nego prolazna iskustva, i da za svaku inteligentnu osobu uvijek postoji dovoljno zdrave pameti i dobrog ukusa da se nađu prihvatljiva i dostojanstvena rješenja za probleme kako dolaze.

Iz bratske ljubavi borimo se protiv sravnivanja čovječanstva, protiv napada na one razlike na kojima leži komplementarnost muškarca i žene.

Kada vidimo ženu u hlačama, ne bismo trebali misliti na nju toliko koliko na cijelo čovječanstvo, kakvo će biti kad se žene trajno maskuliniziraju. Nitko nije na dobitku u pomaganju da se stvori buduće vrijeme nejasnoće, dvosmislenosti, nesavršenosti i, jednom rječju, strahotâ.

Ovo Naše pismo nije upućeno javnosti, nego onima koji su odgovorni za duše, za obrazovanje, za katoličke udruge. Neka vrše svoju dužnost i neka ne budu stražari koji su uhvaćeni na spavanju dok se zlo uvuklo.

Genova, 12. lipnja 1960.
+ Giuseppe kardinal Siri
nadbiskup đenoveški

Broj komentara: 16:

  1. Tekst je u redu, makar ne bi bilo zgorega izreći sve te istine da budu još razumljivije. Znam da se sada žestite i da je prvi odgovor koji vam pada na pemet da istina ne zastarijeva, da upravo modernizam i neokonzervativci žele mijenjanjem izričaja relativizirati vječne istine itd...., ali ipak nije potrebno da za sve što je u skladu s katoličkim naukom, tražimo tekstove iz 62 i ispod. No, kako bilo, još nešto bih rekao: sramotno je da stavljate fotografiju na kojoj je biskup Uzinić. Baš ste jadni. Da, JADNI...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne vidim ništa sramotno jer nije biskup bitan, već ovi mladi iza. A mlade djevojke tako odjevene vide se u svakoj župi. Vrlo mi je žao da se mlade djevojke tome ne poučava. Svoje kćeri učim primjernom odjevanju od malih nogu, kako riječima, tako i majčinskim primjerom.
      S

      Izbriši
    2. Znam što se mislilo reći, ali mislim da se mogla staviti i neka slika bez biskupa. Npr. s hodočašća lefebvrovskih skupina, ima dobrih slika koje očituju isti problem...
      Tako da se vidi do koje razine je zahvatio taj problem - čak i tredicionaliste...

      Izbriši
    3. Ma da? Hajde baš nas zanima gdje bismo mogli pronaći jednu takvu sliku...

      Ova slika je zgodna zato jer hvata biskupa u pozi, kao da zbunjeno gleda u neki prizor, a istovremeno se nalazi u okružju na koje se cilja s obzirom na obrađenu tematiku. Nije stvar s biskupom Uzinićem, mogao je biti bilo koju drugi biskup; svima je zajedničko da sigurno neće progovoriti o temi o kojoj je pisao kard. Siri.

      Izbriši
    4. "Nije stvar s biskupom Uzinićem, mogao je biti bilo koju drugi biskup; svima je zajedničko da sigurno neće progovoriti o temi o kojoj je pisao kard. Siri."

      Bogu hvala, imamo vas, kad su već SVI HRVATSKI BISKUPI zašutjeli...
      Još niste pronašli fotke s hodočašća? Strašno...

      Izbriši
    5. Evo jedno hodočašće „Lefebvrovaca“ http://sspx.org/en/media/video/starkenburg-pilgrimage-tradition-video-1847
      pa ako nađete koje hlače navratite u uredništvo Christus Rexa gdje vas čekaju dvije karte za Rim 27.04 s osiguranim mjestima u prvom redu da bolje vidite kanonizacije

      Modni mačak

      Izbriši
    6. Hvala na lijepom videu. Prelijepo hodočašće!

      "Pa ako nađete koje hlače navratite u uredništvo Christus Rexa gdje vas čekaju dvije karte za Rim 27.04 s osiguranim mjestima u prvom redu da bolje vidite kanonizacije"

      Niti malo vam nije žao ove rečenice? Kršćani ne mogu biti cinici! Cinizam je sušta suprotnost naravi našega Gospodina Isusa Krista!

      Izbriši
  2. Nema veze s ovim tekstom, ali bih vas htio nešto pitati. Vidio sam da ste stavili neku molitvu u vezi mons. Lefebvrea i proglašenja svetim. Zanima me imate li neki tekst u kojem on ne ratuje, tj. "ne bori se" za Tradiciju, nauk itd., nego jednostavno ističe svoju grešnost. Naime, to je vrlina svih svetih. Proroci, Pavao... Sjetimo se svetog Augustina, svetog Tome, svete Katarine Sijenske, ili svete Terezije Avilske, tako savršene duše koja je itekako bila svjesna velikih zala koja su zadesila Crkvu. Njena reakcija na teška stanja - protestantizam i grijesi u Crkvi, dakle, loš život njenih članova - nije bila samo borba (iako je jasno govorila da su nam potrebni hrabri prijatelji Isusovi), nego se pitala "možda sam ja ta koja Vas je ojadila, pa zbog mojih grijeha dolaze tolika zla". Mislim da razumijet što želim reći. Pa ako imate neki tekst mons. Lefebvrea u kojem bi on rado govorio o svojoj grešnosti, o sebi kao grešniku kojemu se Bog smilovao, rado bih to pročitao... Hvala unaprijed!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Takvih tekstova ima mnogo, ali su svima naravno zanimljivije ove kako vi kažete ratničke teme.
      Ukoliko je vaše pitanje bilo dobronamjerno preporučam vam ovu njegovu zadnju knjigu gdje ćete najbolje upoznati veliku duhovnu dimenziju mons.Lefebvrea.

      http://angeluspress.org/Spiritual-Journey

      Izbriši
  3. You can fool some people for sometime, but you can't fool all the people all the time

    OdgovoriIzbriši
  4. Svi smo griješili, te smo potrebni Božjega milosrđa!!!
    Ovi gornji komentari govore više od 1000 postova na blogu, o štetnosti modernističke percepcije. Klasično skretanje s teme! Samo se u tradicionalnim katoličkim obiteljima mogu odgojiti sveti sinovi i kćeri Katoličke Crkve. Sve ostalo je opasno eksperimentiranje što se vidi na priloženoj fotografiji. Uske hlače u djevojčica, opskurne majice s detaljima koje upućuju na... Bože, oslobodi nas nepoćudne mode! "Emancipacija" gura ženu u provaliju identiteta; uništava joj ženstvenost. Nije ni čudo što ovakvim odijevanjem mladi sve ranije ulaze (i što uopće ulaze) u bludne odnose - cilj je mode hiperseksualizacija djece i odraslih.
    Blagopokojni je kardinal Giuseppe Siri s pravom upozoravao na štetne posljedice nemoralnog odijevanja.

    Oggy

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se, Oggy! Vrlo dobro ste detektirali problem odgoja. Nažalost, danas smo izgubili sve ono što su tradicionalne katoličke obitelji činile: odgajale svete sinove i kćeri... Danas samo Neokatekumeni odgajaju djecu za čednost!

      Tridentinus!

      Izbriši
  5. Ma kaki... Niste vi čisti, nimalo... Tolkih problema ima u svijetu, ljudi traže Boga, a vi cijedite komarca... Katastrofa....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A možda ti problemi proizlaze iz 'naoko nebitnih' stvari, a koje su na kraju ipak bitne, kao što to kardinal Siri pokazuje u pismu...?

      Izbriši
  6. Meni je žao da s nama lefebvrovcima modernisti nisu kadri zapodjenuti nikakvu normalnu diskusiju. Sve se svodi na vrištanje, napade, ponižavanja i pokušaje niskih udaraca. Možda se nigdje ne otkriva koliko modernisti i neokonzervativci hine ljubav i milosrđe kao kad se pojave vjernici koji simpatiziraju FSSPX ili još gore-sami pateri Bratstva.
    Jasno, odmah je jasno da im je priča šuplja, da su im plodovi nikakvi, da Bog ne blagoslivlje njihove eksperimente. Modernisti današnjem mladom katoliku mogu ponuditi samo "slobodu" od vršenja Božjih zapovijedi. Ništa drugo! Neokonzervativci se kao trude: no, sve se više zatvaraju u svoje mini-sekte, jer ih modernisti mrze, a zdrav katolički razum ipak poprijeko gleda jer ne donose Tradiciju, nego svoje frustracije. Stalno popuštaju u Nauku, osobito u liturgiji, a najveći im je trofej "obraćeni (čitaj otpali)tradicionalist" koji se mora odreći Tradicije i mons.Lefebvrea, ali budno paziti da snažno lijevo krilo sve ne povuče u bezdan.

    Premda je kardinal Giuseppe Siri bio nadbiskup Genove (neki kažu i više puta papabile) do kraja osamdesetih, njegov se tekst, evo, ne bi smio objaviti. Kako to da "vjerni sinovi" Crkve u vjernom nadbiskupu đenovskom, kardinalu Siriju, u njegovim riječima najedanput vide toliku sablazan? Što to od njegovih riječi proturječi crkvenom Nauku i Tradiciji? Ovo je dokaz posvemašnjeg kaosa koncilskih struktura, bolnog relativizma koji je gori nego protestantska verzija.
    Ovdje bi se očekivali komentari tipa: "Ipak se u nečemu svi katolici slažemo." Ili: "Dobro je da ste i na to upozorili. Čestitamo na hrabrosti." Ali ne, ne. Put Tradicije jest put Križa, a samo preko križa se pridonosi ozdravljenju crkvenih struktura. Ne zaboravimo utješne riječi sv.Ivana Evanđelista kojeg Istok s razlogol naziva "Bogoslovom":

    „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati.“(Iv 18-20)

    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.