četvrtak, 6. ožujka 2014.

Svećeniče, gdje je tvoja Misa? (II.)



Padre Pio bio je uzor poštovanja i pokornosti prema svojim redovničkim i crkvenim poglavarima, posebno u vrijeme kad je bio progonjem. Usprkos tome, nije mogao šutjeti u vezi devijacije koja je bila pogubna za Crkvu. Čak i prije završetka Koncila, u veljači 1965. godine, netko mu je najavio da će morati slaviti Misu prema novom obredu, ad experimentum, na narodnom jeziku, kojeg je skovala koncilska liturgijska komisija u namjeri da odgovori na težnje modernog čovjeka. Smjesta, čak i prije nego je vidio tekst, pisao je Papi Pavlu VI. zamolbu da bude izuzet iz liturgijskog eksperimenta, i da mu se omogući da nastavi služiti Misu Sv. Pija V. Kada ga je kardinal Bacci došao posjetiti kako bi mu predao odobrenje, padre Pio si je dopustio da mu se u prisutnosti Papinog izaslanika omakne izjava: ,,Za Boga miloga, pod hitno završite taj Koncil!"


Iste godine, za vrijeme koncilske euforije koja je obećavala novo proljeće Crkve, povijerio je jednom od svojih duhovnih sinova: ,,U ovo vrijeme tame, trebamo moliti. Trebamo vršiti pokoru za izabrane, a naročito za onoga koji treba biti njihov pastir ovdje na zemlji". Čitavog svoga života prikazivao je samog sebe za vladajućeg Papu, čija je fotografija bila među rijetkim slikama koje su krasile njegovu sobicu.


Obnova religioznog života?


Postoje druge scene iz njegovog života koje su također veoma znakovite, npr. njegove reakcije na aggiornamento koji su iskonstruirale redovničke zajednice prema II. Vatikanskom saboru. (Sljedeći citati uzeti su iz knjige koja nosi imprimatur):


,,Godine 1966., franjevački general došao je u Rim prije posebnog generalnog kapitula koji će raspravljati o konstitucijama, da bi zamolio Padre Pija za njegove molitve i blagoslove. Susreo je Padre Pija u samostanu. ,,Oče, došao sam preporučiti u vaše molitve poseban kapitul za nove konstitucije". Jedva da je izustio riječi ,,poseban kapitul"... ,,nove konstitucije", kada je Padre Pio učinio agresivni pokret i povikao: ,,To je sve ništa drugo doli destruktivna bezumnost". ,,Ali Padre Pio, prije svega, tu je mlađa generacija o kojoj moramo misliti....mladi se razvijaju na svoj vlastiti način... javljaju se novi zahtjevi..." ,,Jedina stvar koja nedostaje, jesu razum i srce. To je sve, razumijevanje i ljubav." Potom je produžio u svoju sobicu, učinio poluokret i upirući prstom kazao: ,,Ne smijemo promijeniti svoju narav, ne smijemo promijeniti svoju narav! Na Gospodinovom sudu, Sv. Franjo nas neće prepoznati kao svoje sinove!"


Godinu dana kasnije, ista se scena ponovila u vezi s aggiornamentom kapucina:


,,Jednoga dana, neka su subraća raspravljala s generalnim definitorom (savjetnikom poglavaru ili provincijalu redovničke zajednice, op.) o problemima reda, kada je Padre Pio, zeuzevši šokirani stav, zavapio s dubokim pogledom u očima: ,,Što to smjeraš, Rime? Što smišljaš? Ti čak želiš promjeniti Pravila Sv. Franje!" Definitor je odgovorio: ,,Oče, promjene su predložene jer mladi ne žele imati nikakve veze s tonzurom, habitom, bosim nogama...". ,,Istjerajte ih van! Istjerajte ih van! Što to govorite? Da li su oni ti koji čine uslugu Sv. Franji oblačeći habit i slijedeći njegov način života ili je pak Sv. Franjo taj koji im nudi veliki dar?"


Ako uzmemo u obzir da je Padre Pio bio istinski alter Christus, da se njegova čitava osoba, tijelo i duša, savršeno podudarala sa onom Isusa Krista, njegovo potpuno odbijanje da prihvati Novus Ordo i aggiornamento bi za za nas trebala biti lekcija koju trebamo naučiti. Također je značajno da je dobri Gospodin poželio uzeti nazad svoga vjernog slugu baš prije nego što su te promjene bile neumoljivo nametnute Crkvi i kapucinskom redu. Značajna je i činjenica da je Katarina Tangari, jedna od najpovlaštenijih duhovnih kćeri Padre Pija, s tolikim poštovanjem podržavala svećenike iz Econea (FSSPX-a) sve do svoje smrti, godinu dana nakon biskupskih posvećenja 1988.


Izvor: The Angelus, svibanj 1999.