utorak, 11. ožujka 2014.

Zašto nismo ujedinjeni?



Protivno Bratstvu sv. Petra i Institutu Krista Kralja, mi nismo ujedinjeni s „modernističkim Rimom“.

Zašto?

Zato što izjave mons. Lefebvrea vrijede još i danas:

Međutim, odbijamo i uvijek smo odbijali slijediti Rim neomodernističke i neoprotestantske tendencije koji se očitovao na Drugom vatikanskom saboru i nakon Sabora u svim reformama koje su iz toga proistekle. Sve su ove reforme zbilja pridonijele i dalje sudjeluju u uništenju Crkve, ruiniranju svećeništva, uništenju svete misne žrtve i sakramenata, gašenju redovničkog života, naturalističkoj i teilhardističkoj nastavi na sveučilištima i u bogoslovijama i u katehezi, nastavi koja je proistekla iz liberalizma i protestantizma i koju je nekoliko puta crkveno Učiteljstvo svečano osudilo.

Nikakav autoritet, pa čak ni najviši autoritet u hijerarhiji, ne može nas prisiliti da se odreknemo naše vjere ili da krnjimo našu vjeru koju je crkveno učiteljstvo već devetnaest stoljeća jednoznačno formuliralo i naviještalo.

Sveti Pavao kaže: 'Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! '(Gal 1,8).“ (Proglas mons. Lefebvrea od 21. studenog 1974.)

Nismo ujedinjeni jer želimo ostati rimokatolicima.

Kao što je pisao naš Utemeljitelj u istom Proglasu od 21. studenog 1974.:

Čitavim srcem i čitavom dušom prianjamo uz katolički Rim, čuvara katoličke vjere te tradicija potrebnih za očuvanje ove vjere, uz vječni Rim, učitelja mudrosti i istine.“


Konkretno, nismo ujedinjeni:


    1. Jer učenja sadašnjih crkvenih vlasti u mnogim točkama nisu u skladu s katoličkom vjerom. Nemamo pravo surađivati u gubljenju vjere i u samouništenju Crkve. Naprotiv, trebamo raditi na obnovi Crkve u smislu Tradicije na slavu Božju i na spas duša.

    2. Jer iskustvo pokazuje da ujedinjenje dovodi do nijemosti: sve zajednice koje su pronašle kanonsko rješenje sa službenom Crkvom zanijemjele su s obzirom na rimske sablazni i doktrinarne zablude. Sada, po svetom Tomi pastiri imaju neodloživu dužnost glasno i snažno vikati kada je vjera stada u pogibelji pa dolazila ova pogibelj i od vlasti. Nemamo pravo šutjeti.

    3. Jer ekumenski i međureligijski obredi predstavljaju teške uvrede našemu Gospodinu Isusu Kristu, jedinomu i pravomu Bogu, a mi želimo pokazati da ne odobravamo takve sablazni.

    4. Jer želimo da naša djeca vjeronauk uče po Katekizmu Tridentskog sabora kao i Katekizmu sv. Pija X., a ne po Katekizmu Katoličke Crkve koji je zaražen modernizmom.


    5. Jer je nova Misa loša (pogibeljna za vjeru), poradi toga je ne želimo ni slaviti, niti na njoj djelatno sudjelovati, čak ni prigodno, a niti vlastitom šutnjom dati na znanje da je ona bezopasna.

    6. Jer ne želimo pozivati modernističkog biskupa da našoj djeci dijeli sakrament svete Potvrde.

    7. Jer ne želimo pozivati modernističkog biskupa da našim svećeničkim kandidatima podijeli sakrament svetog Reda.


Rekavši ovo, kažemo da ne želimo pasti u drugu krajnost: mislimo da je sedisvakantistička teza nerazborita i da se oslanja na nesigurne argumente.


Svaki dan u Kanonu svete Mise molimo za papu Franju, uvjereni da će jednoga dana Petrov nasljednik ponovno propovijedati cjelovitu katoličku vjeru.


Neka nam Djevica Marija podari milost da ostanemo katolicima i svednevice vjerno izvršavamo svoje staleške dužnosti.



Pater Bernard de Lacoste




Izvor: La Porte Latine, službene stranice Francuskog distrikta Svećeničkog bratstva svetog Pija X.