srijeda, 30. travnja 2014.

Nove kanonizacije - priopćenje za tisak

Prenosimo priopćenje za tisak Talijanskog distrikta Bratstva sv. Pija X. uoči kanonizacije pape Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.:
Svećeničko je bratstvo sv. Pija X. već u vrijeme proglašenja blaženim Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. izreklo teške i dokumentirane pridržaje o djelu ove dvojice papa, predočujući ih samim crkvenim vlastima. Sada papa Franjo želi pristupiti „kanonizaciji“ ove dvojice papa. Iscrpnije studije [1] o tome kako su posljednji pape redefinirali svetost i njihovi sami čini dopuštaju nam opravdano sumnjati da nove kanonizacije uživaju isti autoritet i vrijednost kao stare, sačuvavši pak to ime.
Poradi toga se nijedan katolik ne može osjećati obvezanim činom pape Franje, ostaje, štoviše, dužnost osude čina Ivana Pavla II. koji idu u protivnom smjeru u odnosu na ono što su učinili istinski kanonizirani sveci.[2]
Ne držimo mogućim da Crkva za uzor vjernicima predlaže posve proturječna držanja: to bi odgovaralo uništenju vjerodostojnosti. Kako bi se doista moglo kanonizirati nekoga tko je, umjesto da brani vjeru, pridonio njezinom uništenju u dušama, ulijevajući malo pomalo vjerski relativizam?

Tako je činio i posljednji koncil koji su željeli i primjenjivali ova dvojica papa. Ivan je Pavao II. bio osobito papa međureligijskog susreta u Asizu u listopadu 1986., na kojemu su predstavnici svake religije bili pozvani moliti se svatko svojemu božanstvu za mir, a čiji će simboličan čin ostati Budin kip postavljen na svetohranište crkve sv. Petra.
Brojna druga okupljanja ove vrste uslijedila su tijekom njegova pontifikata i danas se održavaju u Crkvi, pridonoseći zatrovanju duhova krivom mišlju da svaki oblik religioznosti može biti boguugodan i da dakle sve religije mogu dovesti do spasenja.
Ivan je Pavao II. bio i prvosvećenik koji je cjelivao Kuran i koji je sudjelovao u brojnim poganskim obredima[3], činima suprotstavljenima prvoj zapovijedi.
Kako se samo i izdaleka može pomisliti da ga se može uzeti uzorom u krjeposti vjere?
Sutrašnjim činom izvršava se pokušaj kanonizacije nove slike Crkve koja je proizašla iz Koncila. Ova je slika u stvarnosti obrazina koja vjernicima otežava nazreti crte lica Kristove Zaručnice koje će, međutim, zauvijek ostati istima.
Obrazina stavljena da se svidi protukršćanskom svijetu kojemu ljudi Crkve pokušavaju ugoditi, a ne promijeniti ga. Molimo se kako bi se oni koji upravljaju Crkvom mogli vratiti vršenju istinskog milosrđa koje je ponajprije propovijedanje istine radi obraćenja grješnika, umjesto da ih se učvršćuje u njihovoj situaciji udaljenosti od Krista Otkupitelja.


Talijanski distrikt Svećeničkog Bratstva sv. Pija X.

______________________________________________
[1] http://www.sanpiox.it/public/index.php?option=com_content&view=article&id=1322:giovanni-paolo-ii-un-nuovo-santo-per-la-chiesa&catid=64&Itemid=81
[2] http://www.sanpiox.it/public/images/stories/PDF/Testi/tract_peudo_canonisation.pdf
[3] Pietro mi ami tu?, (Petre, voliš li me?), abbé Daniel Le Roux, Ed. Gotica 1989.