četvrtak, 15. svibnja 2014.

O „susretu“ mons. Fellaya s papom Franjom - priopćenje za tisak


Engleska web stranica Rorate Coeli objavila je 10. svibnja 2014. pod pseudonimom „Adfero“ „ekskluzivnu vijest“, čiji se izvori – prema njemu – ne smiju objaviti.

Ova „ekskluzivna informacija“,koju su preuzeli različiti mediji, govorila je da je mons. Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog Bratstva sv. Pija X. susreo papu Franju. Rimska tiskovna agencija i.media objavila je 11. svibnja da su dvojica asistenata mons. Fellaya, pateri Niklaus Pfluger i Alan-Marc Nély pribivali Papinoj privatnoj Misi.

Pateri Pfluger i Nély nikada nisu pribivali Papinoj privatnoj Misi, a novinari koji to tvrde imaju velike poteškoće s navođenjem nadnevka tog navodnog događaja.

Evo činjenica:

13. prosinca 2013. mons. Fellay se sa svojom dvojicom asistenata na zahtjev Komisije Ecclesia Dei uputio na neformalni susret u Rim. Na kraju tog susreta nadbiskup je Guido Pozzo, tajnike Komisije, pozvao svoje sugovornike na ručak u restoran Doma svete Marte gdje im se priključio i biskup Augustine di Noia,podtajnik Kongregacije za nauk vjere. U ovome prostranom refektoriju Papa svakodnevno uzima svoje obroke, iako postrance od gostiju.

Mons. Pozzo je htio predstaviti mons. Fellaya Papi kada je on napuštao blagovaonicu. Došlo je do kratkog razgovora u kojem je papa Franjo prema uobičajenim oblicima uljuđenosti rekao: „Drago mi je da sam Vas upoznao.“ Na to je mons. Fellay uzvratio da puno moli. Papa ga je sa svoje strane zamolio da moli za njega. Takav je bio ovaj „susret“ koji je trajao nekoliko sekundi.

U intervjuu koji je dao časopisu Le Rocher c'est le Christ (travanj/svibanj), mons. Fellay je odgovorio na sljedeće pitanje: „Je li postojao službeni pokušaj u Rimu da se s Vama ponovno uspostave kontakti nakon izbora pape Franje?“ – „Bio je 'neslužbeni' pokušaj Rima, ali ništa više i nisam tražio audijenciju kako sam mogao učiniti nakon izbora Benedikta XVI. Trenutačno su za mene stvari jako jednostavne: ostajemo kakvi smo. Određene su osobe došle do zaključka, na temelju kontakata iz 2012. da ja kao vrhovno načelo stavljam nužnost kanonskog priznanja: naprotiv, naš je glavni cilj čuvanje vjere i našeg tradicionalnog katoličkog identiteta.“


(Izvor: FSSPX/MG – DICI 12. svibnja 2014.)