Christus Rex

Trebamo poznavati preodličnu ljubav Kristove spoznaje


Izgleda mi da ona velika želja našega Gospodina da njegovo sveto srce posebnom čašću častimo ima za cilj da se u našim dušama obnove učinci otkupljenja. Sveto je naime srce neiscrpno vrelo koje samo to traži da se prelije u ljudska srca kako bi bila slobodna i spremna da upotrebljavaju vlastiti život po njegovu uređenju.

Iz istog božanskog srca neprestano teku tri potoka: prvi je potok milosrđa, potok za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore. Drugi je potok ljubavi, potok na pomoć potrebama svih koji se trude i posebice onima koji teže za savršenstvom da bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća. Iz trećeg pak potoka teku ljubav i mir za njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi. Tako će se oni, svaki na svoj način, posvema posvetiti širenju njegove slave.

To je božansko srce bezdan svih dobara. U nj trebaju siromašni utopiti sve svoje potrebe. Bezdan je to veselja u kojem treba utopiti sve naše tuge, bezdan poniznosti protiv naše ludorije, bezdan milosrđa za bijedne, bezdan ljubavi u koji treba uranjati svaku našu oskudicu.

Treba da se povežete sa srcem Gospodina našega Isusa Krista. Na početku obraćenja da biste zadobili pravo raspoloženje, a na kraju da biste dali zadovoljštinu.

Ništa ne napredujete u molitvi? Neka vam je tada dosta ako Bogu prikažete molitve koje Spasitelj prinosi za nas u oltarskom otajstvu i prinesete njegov žar kao nadoknadu vaše mlitavosti. Kad god nešto radite, ovako molite: „Moj Bože, ovo činim ili podnosim u srcu tvoga Sina i prema njegovim svetim savjetima. To ti prinosim kao popravak za ono što je štetno ili nesavršeno u mojim djelima“. I tako u svim životnim okolnostima. Kad god vam se što dogodi što zaslužuje kaznu ili je mučno odnosno nepravedno, tad sebi ovako recite: „Primi što ti šalje sveto srce Isusa Krista da bi te sebi sjedinilo.“

Nadasve pak čuvajte mir srca. On nadmašuje sva blaga. Da biste ga očuvali, nema ničeg korisnijeg od odricanja od vlastite volje i stavljanja volje božanskog srca namjesto naše. Tako ona za nas čini što god pridonosi njezinoj slavi. Podložimo joj se i potpuno se pouzdajmo u nju s veseljem.“

 
Iz Pisama svete Margarete Marije Alacoque

(Život i djela 2, Pariz, 1915.)

Arhiva bloga

Glasnik: