ponedjeljak, 20. listopada 2014.

Pismo papi Ivanu Pavlu II. nadbiskupa Lefebvrea i biskupa de Castro Mayera

 
 
Tijekom petnaest dana prije blagdana Bezgrešnog Začeća, Vaša Svetost je odlučila sazvati izvanrednu sinodu u Rimu, s ciljem da se Drugi vatikanski sabor, završen prije dvadeset godina, ,,učini još prisutnijim".

Povodom ovog događaja, dopustite nama, koji smo aktivno sudjelovali na Koncilu, obznaniti Vam s dužnim poštovanjem naše spoznaje i naše želje, za dobro Crkve i za spas povjerenih nam duša.

Ovih dvadeset godina, kako to kaže sam prefekt Kongregacije za nauk vjere, dovoljno ilustrira situaciju čiji je rezultat stvarno samouništenje Crkve, osim u onim područjima gdje se zadržala tisućljetna Tradicija Crkve.

Promjena iznuđena unutar Crkve u šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća dobila je konkretni oblik i izraz u Koncilu po Deklaraciji o vjerskoj slobodi, koja je odobrila čovjeku naravno pravo da bude oslobođen od bilo kakve obaveze koju bi mu nametao božanski zakon da prione uz katoličku vjeru da bi se spasio, obaveze nužno utjelovljene u crkvenim i građanskim zakonima koji se podređuju zakonodavnoj vlasti Gospodina našega Isusa Krista.

Ta sloboda od bilo kakve obaveze božanskim zakonom ili ljudskim zakonima u pitanju religije upisana je među slobode proglašene u Deklaraciji o pravima čovjeka, bezbožnoj i svetogrdnoj deklaraciji koju su osudile pape, a posebice papa Pijo VI u svojoj enciklici Adeo nota od 23. travnja 1791. i u svojoj izjavi u Konzistoriju od 17. lipnja 1793.

Od ove Deklaracije o vjerskoj slobodi proistječu kao iz otrovnog izvora sljedeće posljedice:

  1. Religijski indiferentizam država, čak i katoličkih država, koji se provodio tijekom više od dvadeset godina, na poticaj Svete Stolice.
  2. Ekumenizam kojem ste neprestano težili Vi i Vatikan, ekumenizam kojega je osudilo crkveno Učiteljstvo, a posebno enciklika Mortalium Animos Pija XI.
  3. Sve reforme koje su se provodile tijekom dvadeset godina u Crkvi da bi se ugodilo krivovjernicima, raskolnicima, lažnim religijama i deklariranim neprijateljima Crkve, kao što su židovi, komunisti i masoni.
  4. Ta sloboda od obaveza božanskim zakonom u pitanju religije očito potiče slobodu od obaveze svim božanskim i ljudskim zakonima i uništava sav autoritet u svim područjima, posebice u području morala.


Nikada nismo prestali prosvjedovati, kako tijekom Koncila tako i nakon Koncila, zbog nevjerojatnog skandala ove lažne vjerske slobode. Mi smo prosvjedovali i usmeno i pismeno, privatno i javno, podupirući naš prosvjed najsvečanijim dokumentima Učiteljstva: među ostalima, Atanazijevim Vjerovanjem, Četvrtim Lateranskim saborom, Syllabusom (broj 15), Prvim vatikanskim saborom (DS 2008), te učenjem svetog Tome Akvinskog o katoličkoj vjeri (IIa IIae, pitanja 8-16), naukom koji je već gotovo dvadeset stoljeća nauk Crkve, potvrđen kanonskim pravom i njegovim primjenama.

Zato, ako se sljedeća sinoda ne vrati tradicionalnom Učiteljstvu Crkve u pitanju vjerske slobode, nego umjesto toga potvrdi ovu ozbiljnu zabludu iz koje proizlaze krivovjerja, mi ćemo biti prisiljeni misliti da članovi sinode više ne ispovijedaju katoličku vjeru.

Jer su njihova djela u suprotnosti s nepromjenjivim načelima Prvog vatikanskog koncila, koji navodi u četvrtom poglavlju Četvrte sjednice:
,,A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola".

Budući da je to tako, mi jedino možemo ustrajati u svetoj Tradiciji Crkve i donositi odluke koje su potrebne da bi Crkva sve svećenike odane katoličkoj vjeri održala kadrima ponavljati sa svetim Pavlom: ,,Doista, ja od Gospodina primih ono što sam predao vama".

Sveti Oče, Vaša odgovornost ima znatnog udjela u ovom novom i lažnom poimanju Crkve koja vuče kler i vjernike u krivovjerje i raskol. Ako sinoda pod Vašim autoritetom ustraje u tom smjeru, Vi više nećete biti dobri pastir.

Obraćamo se našoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji, s krunicom u ruci, moleći je da Vam udijeli njezinog Duha mudrosti, kao i svim članovima sinode, kako bi se stalo na kraj invaziji modernizma unutar Crkve.


Sveti Oče, budite tako dobri da nam oprostite zbog otvorenosti našeg pristupa, koji nema drugu svrhu nego iskazati našem jednom i jedinom Spasitelju, Gospodinu našemu Isusu Kristu, čast koja Njemu pripada, kao i Njegovoj jednoj i jedinoj Crkvi, i udostojte se primiti izraze našeg poštovanja kao odanih sinova u Isusu i Mariji.

 
Econe, 31. kolovoza, 1985.

Marcel Lefebvre,
Nadbiskup - biskup emeritus tulski

Antonio de Castro Mayer,
Biskup emeritus Camposa