ponedjeljak, 27. listopada 2014.

Semper infideles (VII.)

 

Posve nezanimljiv blog, neomodernistička naklapanja i otrcane fraze kojima u našem narodu nitko ne bi ni vjerovao da nije duha Koncila, da nije dvoznačnosti u samim koncilskim dokumentima, da nije modernističkih petokolonaša u strukturama koji umreženo šire krivovjerja i uništavaju Crkvu Kristovu. Stoga, oprez!

Donosimo nekoliko citata sa službenih stranica pokreta „Mi smo Crkva - Wir sind Kirche“, na hrvatskom jeziku – da nisu žalosni, bili bi smiješni. Članak o blaženom Stepincu rječito zbori o kakvom je pokretu i kakvim ljudima riječ. Suvišno je i razmišljati o svemu tome!

I.
Kolegijalnost: Tražimo reformu u Vatikanu kao i reformu crkvenih zakona za krajevne crkve.

Solidarnost: Tražimo da se Crkva maksimalno založi za socijalnu pravdu i za ljudska prava te da njezin bankarski sistem bude transparentan.

Jednakost spolova: Tražimo jednaka prava za muškarce i žene u Crkvi.

Službe u Crkvi: Tražimo novi pristup službama u Crkvi koji neće isključivati oženjene svećenike.

Etika: Tražimo drugačije naučavanje morala u pogledu kontracepcije i homoseksualnosti.

Jeste li za Crkvu sa narodom? Potpišite ovu peticiju kojom ćete zamoliti novog Papu i…

Čim sakupimo 1 000 000 glasova predat ćemo peticiju u Vatikan i na taj način osigurati da se vaš glas čuje.“

II.

„Wir sind Kirche povodom osamdesetog rođendana Prof. Hansa Künga (19. ožujka 2008)

«Njegova postojanost u obnovi rimske Katoličke crkve ulijeva nam hrabrost »

„Njegova postojanost u obnovi rimske Katoličke crkve i njegov doprinos za ekumenizam i dijalog između velikih religija za nas je ohrabrenje, nadahnuće i poticaj“, naglašava narodni crkveni pokret Wir sind Kirche, izražavajući veliko priznanje povodom osamdesetog rođendana Prof. Hansa Künga (19. ožujka 2008.)

Küng je, naime, jedan od duhovnih otaca „Apela Naroda Božjega“ iz 1995.

Švicarski teolog, poznat u cijelom svijetu, bio je imenovan službenim peritom II vatikanskog koncila (1962 – 1965) od pape Ivana XXIII, usprkos crkvenoj izolaciji dao je velik doprinos formiranju ekumenske teologije i međureligijskog dijaloga, te i dalje nastavlja s radom aktivno i kreativno na projektima koji su njegovom zaslugom zaživjeli.“
III.

„Dok razmišljamo o budućnosti Europe na početku tisućljeća u jednoj kritičnoj fazi povijesti čovječanstva svjesni smo također kakve su i kolike naše odgovornosti usmjerene na ekumenski put kršćanskih Crkava koji se prevaljuje previše sporo dok je kršćanski narod daleko ispred onih koji ga vode. Jednako tako na nama ostaje odgovornost glede dijaloga među religijama, a osobito sa islamom. Dodirne točke svih religija u pogledu velikog projekta globalne socijalne etike kao i suživot među narodima trebao bi biti izvanredni doprinos našem kontinentu i njegovim institucijama. Vođeni riječima Evanđelja nadamo se da jedna nova Europa može doprinijeti izgradnji drugačijeg svijeta koji je moguć.“


IV.


Alojzije Viktor Stepinac, primas Hrvatske u jednom od najmračnijih razdoblja naše povijesti, bio je i ostao jedan od najkontroverznijih biskupa Katoličke crkve.

Dok ga Vatikan smatra žrtvom komunističkog režima, u isto vrijeme, mnogo je onih koji ga smatraju odgovornim za progon i zločine počinjene nad pravoslavnim Srbima između '41 - '45 godine u državi-marioneti zločinca Ante Pavelića poznatoj kao NDH.

Slučaj Stepinac još uvijek nije dovoljno i objektivno istražen zbog toga što za to nisu nikada bili povoljni uvjeti. Nažalost, prije nekoliko dana, osvjedočili smo se kako hrvatska javnost još uvijek nije zrela za taj odlučujući pothvat.

Knjiga koju predstavljamo iskreni je pokušaj da se ovom slučaju pristupi distancirano i što objektivnije. M.A. Rivelli potrošio je velik dio vremena na ovu povijesnu studiju. Uistinu iznenađuje objektivnost oko koje se autor trudio u svojoj studiji. Knjiga u svom prvom djelu donosi vrlo zanimljive činjenice o političkim uvjetima u Kraljevini SHS, te uzrocima osnivanja ustaškog pokreta u inozemstvu. Autor posvećuje dobar dio svojih misli Stepincu i religioznoj stvarnosti u kojoj se pod utjecajem katoličkog fanatizma razvio najgori oblik zločinstva unutar NDH - hrvatski klerofašizam. Zanimljiv je također i treći dio knjige koji govori o bijegu ustaša poslije rata te o sudbini ustaškog pokreta u emigraciji. Suđenje Stepincu nije bilo predmet ove studije. Knjiga je vrijedno povijesno djelo koje također baca svjetlo na svjetsku političku situaciju tijekom rata kao i u prvim godinama nakon njegovog završetka.

Iako je M.A.Rivelli u svojoj Italiji poznat kao "popožder", mi jedino možemo dodati; činjenice ostaju činjenice. Knjigu toplo preporučamo za čitanje. U nastavku slijedi intervju s autorom Rivellijem koji je vodio Vittorio Bellavite, glasnogovornik pokreta Noi Siamo Chiesa u Italiji.

(…)

A Stepinčeva odgovornost?

Sudjelovao je još od prvih dana nacifašističke invazije u akreditaciji ustaškog režima, često prisustvujući manifestacijama režima: član je Pavelićeve vlade - marionete, odobravao je ultranacizam antisrpski te šutio o progonima (izuzevši – čini se – neke homilije koje nisu ostavile traga ni u kakvom pisanom dokumentu ili u uputama za svoj kler): bio je na liniji prisilnog preobraćenja izuzev rasprave sa ustašama tko bi ih trebao prihvatiti i izvršiti. Poznati povjesničar narodnih demokracija Francois Fejto okarakterizirao je Stepinca kao „ozlojeđen simbol hrvatskog katoličkog šovinizma“.


Komentar: Blaženi Alojzije, veliki i dobri pastiru svog hrvatskog puka, moli za nas i štiti nas od novih hordi zla koje nas žele uništiti – sada još podmuklije nego nekada!