Nakon
svog osnutka 1970. god., Svećeničko bratstvo sv. Pija X. - iako
brojčano neznatno, ubrzo je privuklo zanimanje francuskih i drugih
biskupa, kojima su tradicionalna katolička liturgija i teologija
predstavljali smetnju. Tako je iz Rima godine 1974. poslana
vizitacija trojice prelata koji su imali zadaću ispitati život
Bogoslovije u Ecôneu. O tome nam svjedoči sam Nadbiskup:
,,Tako su se 11.
studenoga 1974. s prvim snijegom pojavili apostolski vizitatori, koje
je poslala komisija odobrena od Pavla VI., a sačinjavali su je trojica
kardinala: Garrone, Wright i Tabera. Ovaj potonji bio je prefekt
Svete kongregacije za redovnike. Ispitivali su (apostolski
vizitatori) deset profesora i dvadeset nazočnih bogoslova od 104,
kao i mene, da bi otišavši dva dana kasnije, ostavili iza sebe
neugodan dojam. Dali su neke sablažnjive opaske nekim bogoslovima,
smatrajući ređenje oženjenih ljudi normalnim, izjavljujući da oni
ne priznaju bezuvjetnu Istinu, i izražavajući sumnje oko
tradicionalnog pojma uskrsnuća našega Gospodina. O bogosloviji nisu
rekli ništa i nisu ostavili nikakvu formalnu izjavu."
(Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, 19. pogl.)
Kao odgovor na to,
nadb. Lefebvre prije točno 40 godina izdaje svoju deklaraciju, u
kojoj izražava temeljna načela koja će voditi njegovo, i
djelovanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u poslanju borbe za
katoličku vjeru. Razmotrimo još jednom ovu sadržajnu izjavu koja
će jednog dana – duboko vjerujemo, biti velikim slovima upisana u
crkvenu povijest, naročito onu nakon II. vatikanskog sabora.
Proglas
Nadbiskupa Lefebvrea od 21. studenog 1974.
Čitavim
srcem i čitavom dušom prianjamo uz katolički Rim, čuvara
katoličke vjere te tradicija potrebnih za očuvanje ove vjere, uz
vječni Rim, učitelja mudrosti i istine.
Međutim,
odbijamo i uvijek smo odbijali slijediti Rim neomodernističke i
neoprotestantske tendencije koji se očitovao na Drugom vatikanskom
saboru i nakon Sabora u svim reformama koje su iz toga proistekle.
Sve
su ove reforme zbilja pridonijele i dalje sudjeluju u uništenju
Crkve, urušavanju svećeništva, uništenju svete misne žrtve i
sakramenata, gašenju redovničkoga života, naturalističkoj i
teilhardističkoj nastavi na sveučilištima i u bogoslovijama i u
katehezi, nastavi koja je proistekla iz liberalizma i protestantizma
i koju je nekoliko puta crkveno Učiteljstvo svečano osudilo.
