petak, 21. studenoga 2014.

40 godina od povijesnog Proglasa nadbiskupa Lefebvrea


Nakon svog osnutka 1970. god., Svećeničko bratstvo sv. Pija X. - iako brojčano neznatno, ubrzo je privuklo zanimanje francuskih i drugih biskupa, kojima su tradicionalna katolička liturgija i teologija predstavljali smetnju. Tako je iz Rima godine 1974. poslana vizitacija trojice prelata koji su imali zadaću ispitati život Bogoslovije u Econeu. O tome nam svjedoči sam Nadbiskup:


,,Tako su se 11. studenog 1974. s prvim snijegom pojavili apostolski vizitatori, koje je poslala komisija odobrena od Pavla VI., a sačinjavala su je tri kardinala: Garrone, Wright i Tabera. Ovaj potonji bio je prefekt Svete kongregacije za redovnike. Ispitivali su (apostolski vizitatori) deset profesora i dvadeset nazočnih bogoslova od 104, kao i mene, da bi otišavši dva dana kasnije, ostavili iza sebe neugodan dojam. Dali su neke sablažnjive opaske nekim bogoslovima, smatrajući ređenje oženjenih ljudi normalnim, izjavljujući da oni ne priznaju bezuvjetnu Istinu, i izražavajući sumnje oko tradicionalnog pojma uskrsnuća našeg Gospodina. O bogosloviji nisu rekli ništa i nisu ostavili nikakvu formalnu izjavu." (Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, 19. pogl.)


Kao odgovor na to, nadb. Lefebvre prije točno 40 godina izdaje svoju deklaraciju, u kojoj izražava temeljna načela koja će voditi njegovo, i djelovanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u poslanju borbe za katoličku vjeru. Razmotrimo još jednom ovu sadržajnu izjavu koja će jednog dana – duboko vjerujemo, biti velikim slovima upisana u crkvenu povijest, naročito onu nakon II. vatikanskog sabora.




Proglas Nadbiskupa Lefebvrea od 21. studenog 1974.


Čitavim srcem i čitavom dušom prianjamo uz katolički Rim, čuvara katoličke vjere te tradicija potrebnih za očuvanje ove vjere, uz vječni Rim, učitelja mudrosti i istine.


Međutim, odbijamo i uvijek smo odbijali slijediti Rim neomodernističke i neoprotestantske tendencije koji se očitovao na Drugom vatikanskom saboru i nakon Sabora u svim reformama koje su iz toga proistekle.


Sve su ove reforme zbilja pridonijele i dalje sudjeluju u uništenju Crkve, urušavanju svećeništva, uništenju svete misne žrtve i sakramenata, gašenju redovničkog života, naturalističkoj i teilhardističkoj nastavi na sveučilištima i u bogoslovijama i u katehezi, nastavi koja je proistekla iz liberalizma i protestantizma i koju je nekoliko puta crkveno Učiteljstvo svečano osudilo.



Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.