Christus Rex

Biskup Fellay: Situacija u Crkvi je katastrofalna


Kakav je značaj hodočašća FSSPX-a u Lourdes i zašto su značajne teme tog događaja – Kristovo kraljevanje i Sv. Pio X? Kakva je danas situacija u Katoličkoj crkvi, osobito u svjetlu Sinode o obitelji i beatifikacije pape Pavla VI.? Ima li ikakve nade za Crkvu?

Predstavljamo intervju s Generalnim poglavarom FSSPX-a, biskupom Bernardom Fellayom, nakon međunarodnog hodočašća Bratstva u Lourdes.



U Lourdesu, pod barjakom Krista Kralja



La Porte Latine: Vaša ekscelencijo, pozdrav. Hvala Vam na odgovorima na pitanja La Porte Latine za francuske vjernike koji nisu mogli prisustvovati ovom veličanstvenom hodočašću. Kako biste saželi ovo hodočašće?


Biskup Fellay: Doista, „veličanstveno“ je prava riječ. Vrlo, vrlo, vrlo lijepo hodočašće, sa savršenom skladom: pomoć središnje organizacije hodočašća koja nam je stavila na raspolaganje sve potrebno, dobrog Boga koji se pobrinuo za savršeno dobro vrijeme, krasni kasnojesenski dani koji su obredima omogućili mir... Mislim da je to riječ koju bih upotrijebio: mir. Bilo je vrlo smireno i lijepo. Mislim da su se duše mogle uzdići Bogu, sjediniti se s Bogom, zahvaliti Blaženoj Djevici i moliti ju za milosti koje su im potrebne, koje su nam potrebne. Uistinu predivno zahvalno hodočašće.


LPL: Imali smo nekoliko posveta tijekom ovog hodočašća. Možete li nešto reći o njima, s obzirom da one uključuju sve vjernike Bratstva?


Biskup Fellay: Bile su to zapravo obnove. Mislim da nije bilo izravnih posveta, osim možda današnje koja je zapravo više molitva sv. Piju X. Ali naravno, on je naš zaštitnik i sve je već u njegovim rukama. Obnova posvete Bratstva i Francuskog distrikta Bezgrešnom Srcu Marijinu je ista kao i fatimska. Jer Lourdes je mjesto Gospinih ukazanja i poruke su zapravo iste: inzistiraju na vrlo dubokoj i vrlo intimnoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici, prema Bezgrešnom Srcu. Ovdje je to Bezgrešno Srce; u Fatimi je to Žalosno i Bezgrešno Srce; ali ista je Blažena Djevica. Stoga je ovo važno posvećenje za nas, jer je to očito način kako nam Nebo pokazuje sredstva da pronađemo zaštitu i pomoć u teškim vremenima u kojima živimo; Bezgrešno Srce je doista sredstvo koje nam je pokazao sam Bog, samo Nebo. Imali smo također posvetu Presvetom Srcu i Kristu Kralju. To nam je vrlo drago i vrlo važno.

To me podsjeća na nešto vrlo prosvjetljujuće što je nadbiskup Lefebvre rekao o borbi i trenutnim problemima u Crkvi; povezao je to s Kristom Kraljem, rekavši: „Stvari se odvijaju loše zbog toga što velikodostojnike, naše velikodostojnike, poglavare Crkve, više nije briga za kraljevstvo i vlast našeg Gospodina Isusa Krista“, i čak je otišao tako daleko da je rekao da ih ne možemo slijediti. I istina je da je to jezik koji se danas više uopće ne razumije. Mislim da je to jedna od najvećih nesreća; to je način kako se od kraljevanja našeg Gospodina Isusa Krista radi neka vrsta teorije koju više ne želimo staviti u praksu – možda za pojedince, ali za društva, priznati da društva, države, narodi, pripadaju našem Gospodinu – to se danas naprosto smatra idejom s Marsa, čak i u Crkvi. To je duboka tragedija jer je taj isti Gospodar naroda i naš Spasitelj; on je poglavar svih naroda i Crkve, a on je u isto vrijeme Spasitelj, jedini koji nas može spasiti. Oduzeti dio – dio koji uključuje ljudski život, to jest svijet; jer imamo i dušu i tijelo – vrlo je ozbiljno, zapravo to je ono što su neprijatelji Crkve željeli: oduzeti žezlo našeg Gospodina. Ta bitka je napuštena, i po uzoru na nadbiskupa uvijek smo to smatrali nečim vrlo, vrlo ozbiljnim i uvjereni smo da smo u pravu. Stoga je obnova ove posvete, koju je tražio Pio XI., vrlo važna; to je protest poslan u Nebo koji kaže: mnogi su ti okrenuli leđa, ali ne mi. Mi želimo biti s tobom.


LPL: A ova zadnja današnja molitva sv. Piju X.?


Biskup Fellay: Sv. Pio X. je naš zaštitnik. Zato ga molimo doista da nas čuva, da nas štiti, da se u nebu zauzima za ovo djelo koje je stavljeno pod njegovu zaštitu i koje želi slijediti njegov primjer i okoristiti se njegovim zagovorom. Ljudi mogu reći što god žele, ali sv. Pio X. bio je doista velik sveti papa. Kanoniziran je u ime svoga svećeništva. Naravno, papa je, da se tako izrazim, vrhunac svećeništva – vrhovni svećenik – i to je također poprilični program. Moramo zapamtiti da je on, sv. Pio X., naš uzor.


LPL: Katolici, a osobito vjernici Bratstva, zaokupljeni su s nekoliko pitanja o nedavnim događajima. Prvo od njih je o kršćanima Istoka koje se ovih dana masakrira. Kakvo je vaše mišljenje o tome što se događa?


Biskup Fellay: Najprije, neizmjerno suosjećanje. Ali također, nema dvojbe da ako danas vidimo ovaj ekstremno agresivni oblik islama u tim zemljama, to je zato što je ondje postojao određeni uspostavljeni red koji je potpuno srušen, i to nedavno. Do sada, kršćani su u tim zemljama živjeli s čašću i poštovanjem koje im pripada; mogli bismo reći od samog početka. Kada se islam pojavio, pod Muhamedom, oni nisu bili tako barbarski kao danas. I to je znak vremena. To bi trebalo potaknuti ljude da se zamisle, ali imamo dojam da nitko ne razmišlja. Pokušavaju to proglasiti nekom vrstom ekstremizma i stati na tome. Ono što se tamo događa je ozbiljno – doista vrlo, vrlo ozbiljno. I opet, kad više ne želimo vladavinu našeg Gospodina, tada trpimo posljedice: pred očima su nam.


LPL: Mediji puno govore o sinodi Katoličke crkve. Što bismo trebali misliti o njoj? Što bismo trebali očekivati?


Biskup Fellay: Nema se što očekivati. Nema potrebe čekati. Usmjerenje je određeno i ono je jasno. Moramo jednostavno reći: jasno je. Očito je da oni žele trivijalizirati situaciju onih koji žive u preljubu, uistinu u stanju grijeha. Žele to trivijalizirati, a to je vrlo, vrlo, vrlo ozbiljno. Kada se počnemo igrati s moralom, igramo se s Božjim zapovijedima. Usuditi se kroz dva tjedna prepustiti mišljenjima pitanja koja ne dopuštaju prostor za mišljenja! To je Božja riječ. Sve što imamo reći jest: 'Amen'! Moramo, dakako, razmišljati kako možemo pomoći ovim ljudima, o tome uvijek moramo razmišljati. Ali im sigurno nećemo pomoći govoreći da postoje otvorena vrata, ako ne postoje. Vrata koja su otvorena jesu vrata u pakao! Ovi prelati koji su primili vlast ključeva, to jest, vlast otvaranja vrata neba, zatvaraju ova vrata i otvaraju vrata pakla. To je nevjerojatno! To je ludo! Posve ludo! I kao što sam rekao, usmjerenje je određeno. Istina je da ova sinoda nije zamišljena da donese odluke; zamišljena je kao prvi korak, ali prvi koraci su napravljeni, usmjerenje je određeno, i nije teško pogoditi što će učiniti sljedeća sinoda. Osim ako se dogodi puno snažnija reakcija od one koju vidimo danas, a na žalost, sumnjam da će je biti. Avaj, neće je biti.


LPL: Što bismo trebali misliti o beatifikaciji Pavla VI?


Biskup Fellay: To jednostavno nije ozbiljno. Zaključak je da svatko može biti svetac, osobito ako je za II. vatikanski koncil! Sve što ima ikakve veze s II. vatikanskim je sada sveto, beatificirano, kanonizirano. A opet, to je jedan način trivijalizacije svetosti. Nije više ozbiljno, naprosto nije ozbiljno. To nas boli, duboko nas boli. Religija se ismijava. Svetac mora sjati svojim vrlinama, svojim herojskim vrlinama; mora biti primjer za nasljedovanje. I žalosno je reći, ali ono što oni rade ovdje nije ozbiljno.

LPL: Završit ćemo s onim što je tisak izvukao iz vaše jučerašnje propovijedi: „Ne bojte se!“. Za vjernike koji nisu bili na toj Misi, možete li im reći što bi trebali izvući iz nje?

Biskup Fellay: Ono što sam rekao mora se shvatiti na ispravan način. Nisam naprosto rekao „ne bojte se“, samo tako. Rekao sam da ljudski govoreći, na svim stranama postoje vrlo ozbiljni razlozi za strah, ali da na taj ljudski strah moramo odgovoriti nadnaravnim gledištem, slušanjem našeg Gospodina koji je znao da su se apostoli bojali: taj strah nije ništa novo.

Taj strah je bio prisutan još od vremena apostola. On je jedno od najjačih oružja neprijatelja Crkve, osobito đavla, jer paralizira apostolsku aktivnost Crkve. Pokušava uplašiti, zastrašiti. Moramo nadvladati taj strah, ali ne traženjem ljudskih sredstava. Ljudi su u iskušenju ili dopustiti da ih uplaši realnost pred kojom se nalaze, ili da pokušaju probleme riješiti sami. Na oboje, istinski odgovor dao je sam Naš Gospodin kad je rekao „ne bojte se“, jer pomoć moramo tražiti u njemu. „Adiotorium nostrum in nomine Domini“, pomoć je naša u imenu Gospodina. Moramo upraviti pogled k Bogu. U jednoj krizi koja je strašna kao ova, to je sve što još imamo. Što se ljudi tiče, gotovo je, beznadno. Situacija je u Crkvi neizreciva katastrofa. Zato postoji razlog za strah. Ali nemamo pravo dopustiti da nas se paralizira, moramo ići naprijed, moramo ponovno osvajati, a to se može dogoditi samo u ime Gospodnje. Upravimo svoj pogled k Bogu i tražimo pomoć koju nam je Bog obećao.

Kada je Bog molio apostole da idu u cijeli svijet, morao im je reći: “Ne bojte se“, ali on je kazao i: „Uvijek ću biti s vama!“ To je istinska poruka, a ne: „ne boj se“.

 

Intervju za La Porte Latine vodili Jean-Paul i Jacques Buffet, 27. 10. 2014.

Arhiva bloga

Glasnik: