srijeda, 26. studenoga 2014.

„Ja sam Alfa i Omega“

Vrijeme antikristovo, lažni prorok, treći svjetski rat, masovna apostazija, izdaja, propadanje crkvenih struktura, masonska urota, nova Sodoma i Gomora, horde nastranih koje uništavaju kršćansku civilizaciju, droga, razvrat, epidemije, poplave, potresi – sve su to riječi koje stalno čujemo, čitamo, o kojima raspravljamo, pišemo i razmišljamo, riječi koje nam ulijevaju strah.
Mnoštvo je toga istinito, dragi Bog zna što nas uskoro očekuje. Možda nas zbilja iščekuju strahote koje nitko ne predviđa. No, to prepustimo Božjoj Providnosti!
U svemu tome valja ostati trezven, normalan i valja čuvati radost u Gospodinu, daleko od senzacionalizma, rijeke poruka, objava, delirija straha, zlosutnih predviđanja, širenja straha i panike.

Upravo nam sveti Ivan u Otkrivenju dovikuje Kristove riječi: „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!“ (Otkrivenje 21, 6). Zar da ne vjerujemo Kristovim riječima?! A i psalmist pjeva: „Gospodnja je zemlja i sve na njoj“. Zar da i u to da sumnjamo, a držimo se vjernima crkvenom nauku?!
Zlo i grijeh nisu jači od našega Gospodina Isusa Krista. Sotona vodi rat samo da što je više moguće duša odvuče u vječno prokletstvo – no, konačna pobjeda je Božja.

Kristovo je obećanje jasno: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!“ (Mt 28, 20). Crkva je nepobjediva, neuništiva. Crkva će biti vidljiva do Kristova drugog dolaska. Pa makar i slijedilo još nekoliko papa koji se ne uspijevaju othrvati modernistima, svetu Crkvu nitko i ništa ne može uništiti!

Na kraju će moje Srce pobijediti!“, obećanje je naše Nebeske Majke u Fatimi. Tradicionalna sveta Misa i duhovnost najsnažnije su oružje protiv nahrupe nevjere i otpadništva. Život i djelo mons. Lefebvrea raskrinkavaju liberalno - modernističku poharu koja nas udaljuje od Krista i Crkve i čine lakim plijenom duhu antikristovu.

No opet, mons. Lefebvre nije želio vjernike strašljivce u deliriju objava, poruka, straha i panike. Osim toga, nije želio ni vjernike koji žive mondenim načinom života, koji u svojoj svagdašnjici žive kao liberali, a načelno se deklariraju kao tradicionalni katolici. Cjelovitu katoličku vjeru valja živjeti svaki dan, u svim životnim situacijama: i u samostanu i u braku, i u mladosti i u starosti. Mons. Lefebvre nije želio nikakav elitizam: stoga, budimo skromni i ponizni poput njega. Od njega učimo što je dobrota, blagost i malenost uz potpunu vjernost katoličkim načelima. Hrabro noseći svoj križ, podnoseći laži i klevete, porugu, osude. Prihvaćajući sve žrtve koje Gospodin šalje. A to je istinska Tradicija – i takva je nepobjediva.

Tu smo u prednosti u usporedbi sa zapadnim zemljama. Još su svježe uspomene na žrtve koje su se morale prinositi zbog vjernosti Jednoj, Svetoj, Katoličkoj i Apostolskoj.

Život je katolikā neodvojiv od duha žrtve i odricanja, duha tako strana današnjem vremenu uživalaštva i opijenosti ovostranošću.

Tko želi pobjeći od žrtve i trpljenja i tko izgubi nadnaravni pogled na ljudsku povijest, antikrist došao ili ne došao, za njega je trka završila, a bitka odlučena.
I vrlo vjerojatno i za one koji postanu plijenom opsjenara, koji preuveličavaju moć zla, kao i onih koji svrgavaju pape i Crkvu proglašavaju mrtvom.

U svim protivštinama Sveto nam pismo uvijek ulijeva snagu i radost, a promišljanje o stvarnosti koja nas iščekuje nakon ovoga života, kršćaninu katoliku je razlogom nade i vjere u pobjedu pa makar slijedile i najgore kušnje.

Sveti nam Ivan Apostol i Evanđelist u Otkrivenju, znajući za kušnje koje očekuju kršćane i Crkvu u njezinu povijesnom hodu, jasno zbori o prelijepoj stvarnosti koja slijedi nakon ovog varavog svijeta, nakon samo nekoliko desetljeća boravka na ovoj zemlji. Važno je ne ostati vani s psima, vračarima, ubojicama, bludnicima, idolopoklonicima i svima onima koji ljube i čine laž – a tu nam pomaže sveta Tradicija prokušanim metodama: molitvom, postom i sakramentalnim životom.
Promišljajmo skupa sa svetim Ivanom o ljepoti novog Jeruzalema u vremenu u kojem je smiješno samo spominjanje najsigurnije stvarnosti – života nakon smrti:

Novi Jeruzalem (Otk 21,9 – 22,15)

I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zala konačnih te progovori sa mnom: "Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!" I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.

Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija - dužina mu i širina i visina jednaka. Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - čisto zlato, kao prozirno staklo.

Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. 26U nj će se donijeti slava i čast naroda. Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.

I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.

I reče mi: "Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!"

Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!"

A zatim će mi: "Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu! Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje!"

"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!"
"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž."

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.