nedjelja, 23. studenoga 2014.

Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 83 (studeni 2014.)


Kako stanje Crkve biva sve gore i gore, biskup Fellay nas podsjeća na gotovo proročku viziju koju je budući papa Benedikt XVI. imao prije 17 godina o budućnosti Crkve. Usred ove katastrofe, FSSPX se nastavlja razvijati i raditi za posvećenje duša, s osobitom brigom za katoličke obitelji, škole i ignacijanske duhovne vježbe; te iznad svega za formaciju i posvećenje svećenika.


Dragi prijatelji i dobročinitelji,

Prije sedamnaest godina, budući Benedikt XVI. predstavio je svoju viziju budućnosti Crkve; u to vrijeme se činila vrlo pesimističniom. On je predvidio da će Mistično Tijelo biti toliko fragmentirano da će se svesti na nekoliko malih živih skupina, iako okruženih općom dekadencijom:

,,
Možda je došlo vrijeme da kažemo zbogom ideji tradicionalno katoličkih kultura. Možda se suočavamo s novim i drugačijim razdobljem u povijesti Crkve, gdje će kršćanstvo ponovno više nalikovati sjemenu gorušice, gdje će postojati u malim, naizgled beznačajnim skupinama koje će ipak živjeti intenzivnu borbu protiv zla i donositi dobro u svijet..."[1]


,,Crkva ... će se manje poistovjećivati s velikim društvima, više s manjinskom Crkvom; ona će živjeti u malim, vitalnim krugovima stvarno uvjerenih vjernika koji žive svoju vjeru. No, upravo na taj način ona će, biblijski gledano, opet postati sol zemlje. "[2]


Katastrofalna vizija budućnosti Crkve


Je li ova vizija rezultat osobne mudrosti kardinala Josepha Ratzingera, ili je nadahnuta nekim drugim izvorom, kao što je fatimska tajna? Samo on bi nam mogao to reći. Bez obzira o čemu se radi, postupno, i osobito nakon Koncila, svjedoci smo polaganog nestajanja Crkve kakva je izgledala barem 1500 godina, drugim riječima, kao društva koje je duboko prožimalo cijeli ljudski život, cijeli društveni organizam, nastojeći oblikovati duboko skladnu cjelinu s vremenitom stvarnošću, čak i ako su svjetovne vlasti često pokušavale zadirati u duhovni autoritet Crkve.


Od Francuske revolucije promatramo ne samo razdvajanje tih dvaju sila, već i neprekidnu odlučnost da se suzbije i smanji blagotvoran utjecaj Crkve na ljudsko društvo. Od postkoncilskog razdoblja, sa zbunjujućim smanjenjem broja svećeničkih zvanja, s gubitkom stotine tisuća redovnika i redovnica koji su dali svoje živote za Boga i bližnjega, prisutnost Crkve u školama, bolnicama, i u društvenom i političkom životu gotovo je nestala. Nisu poduzete ozbiljne mjere kako bi se zaustavilo ovo katastrofalno nestajanje Crkve iz društva. Do sada je ona praktički potisnuta u sakristiju. Što je još gore, u zemljama koje je Crkva obasipala dobrim djelima, u zemljama koje su se nekad zvale kršćanskima, čak su i crkve i sakristije prazne .... Više nismo daleko od gotovo proročke vizije kardinala Ratzingera.


No, te vanjske fenomene prate drugi koji pripadaju unutarnjem životu Crkve; oni su znakovi slabosti pred licem neprijatelja koji više nije vani, nego unutra. Jedinstvo vjere i jedinstvo vlasti Svete Crkve se sve više i više temeljito raspada; i liturgijsko jedinstvo s 'kreativnim' opcijama koje nudi nova Misa, osobito s porastom broja euharistijskih molitava, odavno je razbijeno. Što se tiče morala, posljednja sinoda o obitelji tragično je pokazala širenje proturječnih mišljenja koje prevladavaju u tom području, koje vlasti više ne mogu zaustaviti, ako ih već aktivno i ne promiču...


Usred ove katastrofe, kako su zapazili mnogi promatrači, bez sumnje naše skromno Bratstvo izgleda kao ,,mala, naizgled beznačajna skupina koja ipak živi intenzivnu borbu protiv zla i donosi dobro u svijet...". Ako nas s jedne strane pogled na unakaženu Crkvu duboko rastužuje, s druge strane, pjevamo svaki dan Magnificat zbog čuda koje nam Svemogući omogućuje ostvariti.


Katolička obitelj


U ovih nekoliko redaka željeli bismo Vam dati uvid u trenutni razvoj Bratstva, koje, unatoč udaraca koje prima sa svih strana, neprestano širi milost dobroga Boga i učvršćuje duše na njihovom teškom, opasnom hodočašću u Nebo. Odavno smo shvatili da osobitu pažnju
treba posvetiti kršćanskoj obitelji, svetom ognjištu gdje se rađaju djeca, određena ne samo za život na zemlji, nego za život Neba. Ima nešto zastrašujuće i dijabolično u rafiniranoj okrutnosti koja se koristi za udar po ovom svetištu, počevši od života nerođenog djeteta u majčinoj utrobi.



S obzirom na broj velikih obitelji koji mirno njeguju krepost i traže slavu Božju, ne zanemarujući svoje dužnosti prema svojim bližnjima i društvu ─ sasvim suprotno! možemo samo blagoslivljati našega Gospodina i diviti se takvom moćnom djelovanju milosti! Da, drage obitelji, iako kršćanski život ima svoje zahtjeve, Božja pomoć i milost su neiscrpivi, bez obzira na okolnosti koje mogu često od vas zahtijevati određeni heroizam. Samom činjenicom svoga kršćanskog života i svojih napora, dajete dokaz da je ovaj život još uvijek moguć, a da su oni koji napuštaju Božje zapovijedi da bi tražili druge načine zabave u suvremenom svijetu, defetisti koji su izgubili duh vjere koji bi trebao oživljavati svakog kršćanina.


Katolička škola



Ovaj život vjere treba štititi, a kako bi se razvio, potrebna je katolička škola. To je uvijek bila glavna briga Crkve, i to tolika da je ona ozbiljno obvezuje roditelje da bdiju nad katoličkim odgojem svoje djece, pa čak i danas prijeti sankcijama onima koji zanemaruju svoju dužnost! [3]


To je ozbiljna, vrlo specifična briga: gdje danas pronaći izvorno katoličke škole u kojima nauk vjere doista prožima sve predmete koji se uče? Gdje ćemo naći ustanove koje pripremaju buduće očeve i majke za bitke koje se moraju boriti u ovom svijetu kako bi se osvojilo Nebo?


To je razlog zašto se jedan od naših glavnih napora tiče škola. Diljem svijeta posvećujemo im većinu naših resursa, i ljudskih i materijalnih. A u stvari stotinjak škola različitih veličina formiraju tisuće nepokolebljivih kršćana sutrašnjice.


Ignacijanske duhovne vježbe




Iako obitelj i škola pružaju neophodnu zaštitu za mlade ljude koji se obrazuju, što se može učiniti kako bi se podržalo one koji ostavljaju svoj roditeljski dom i odlaze u svijet? Jako se brinemo za ustrajnost tih mladih na putu dobra i kreposti, koji pokušavaju održati svoje duše u stanju milosti usred tako izopačenog svijeta. I tako ne možemo naći nikakvog jačeg protuotrova od ignacijanskih duhovnih vježbi, koje sasvim sigurno smatramo jednim od najvećih blaga i sredstava posvećenja koje nam je dano ─ odmah nakon svete Misne Žrtve i svete Krunice. Vježbe su uistinu načinjene za naše vrijeme i sposobne su pružiti hrabrost, snagu i junaštvo danas potrebno svim dušama dobre volje. To je razlog zašto vas uporno pozivamo da ne zanemarite ovo sredstvo koje imate na raspolaganju. Bez sumnje, smatramo duhovne vježbe jednom od udarnih snaga Bratstva i uzrokom tog istinskog čuda milosti koje je kršćanski život danas.

Svećenik i Misa
Ali nadnaravni život ne bi bio moguć bez svećenika, povlaštenog instrumenta kojeg Bog želi i izabire za širenje tog života u mističnom tijelu, posebice kroz presvetu Misnu Žrtvu. Bliska veza koja bi trebala ujedinjavati svećenika i Misu je oporuka koju nam je nadbiskup Lefebvre ostavio. Jer Misa je izvor svega posvećenja, i svećenik, prije svih ostalih, mora duboko piti iz tog izvora, kako bi onda mogao koristiti dušama koje su mu povjerene: ,,I za njih posvećujem samog sebe", rekao je naš Gospodin ,da i oni budu posvećeni u istini." (Iv 17,19)


Ova tajna je u srcu naših bogoslovija. Mi ljubomorno bdijemo nad njom, pažljivo proviđajući sve što može poslužiti uljepšanju liturgijskih obreda. Ljepota vanjskih znakova odražava uzvišenost tajni po kojima se zbiva naše otkupljenje. Tako su ovi obredi, istovremeno veličanstveni i intimni, poput uvoda u Nebo.


Misa je radost i dnevna privilegija naših oko 200 bogoslova, kao i 40-ak pripravnika za bogosloviju u naših šest bogoslovija na četiri kontinenta. U SAD-u nas njihov sve veći broj obvezuje na izgradnju novog sjemeništa, u Virginiji. Ono bi trebalo biti pod krovom do sljedećeg proljeća.


Štoviše, mnoge crkve grade se gotovo svugdje u svijetu, što pokazuje dinamizam vjere. Da, doista, vjera može pomicati planine! Čvrsto vjerujem da samo vjera može objasniti taj fenomen, koji nadilazi ljudske sposobnosti. Hvala Bogu, vaša stalna velikodušnosti i vaš gorljivi žar su omogućili ta dostignuća. Molimo vas da prihvatite našu najdublju zahvalnost. Budite uvjereni u zahvalne molitve bogoslova, svećenika, časne braće i časnih sestara koji svaki dan mole Boga da vaša dobra djela nagradi stostruko.


Neka vas Blažena Djevica uzdrži u ljubavi i miru, dragi moji prijatelji, a njezino Bezgrešno Srce neka vas dovede do vječnog blaženstva.


Na blagdan Prikazanja Blažene Djevice,

21. studenog 2014.


+ Bernard Fellay



[1] Le Sel de la Terre, Flammarion, 1997., str. 16.

[2] Isto. str. 214

[3] Usp. Zakonik kanonskog prava iz 1917., kan. 2319, § 2-4 ; ZKP 1983., kan. 1366


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.