srijeda, 29. listopada 2014.

Prava priča o sinodi. Redatelj, izvođači, asistenti



Nove paradigme razvoda i homoseksualnosti sada se u najvišim razinama Crkve osjećaju kao kod kuće. Ništa nije odlučeno, ali papa Franjo je strpljiv. Američki povjesničar opovrgava ideje La Civilta Cattolica.

"Duh Koncila ponovno puše," rekao je filipinski kardinal Luis Antonio G. Tagle, zvijezda u usponu u svijetu episkopata kao i povjesničar Drugog vatikanskog. I to je istina. Na sinodi koja završava postoji mnogo zajedničkih elemenata s onim što se dogodilo na tom velikom događaju.

Najočitija sličnost je udaljenost između stvarne i virtualne sinode kojom upravljaju mediji.

No, tu je još važnija sličnost. I kod II. vatikanskog koncila i kod ove sinode promjene paradigme su plod pažljive koordinacije. Protagonisti II. vatikanskog poput fra Giuseppea Dossettija - savršenog stratega četvorice kardinala moderatora koji su bili za upravljačem koncilskog stroja - ustvrdio je to s ponosom. On je rekao da je ,,promijenio sudbinu Koncila", zahvaljujući svojoj sposobnosti upravljanja skupom, koju je stekao svojim prethodnom političkim iskustvom kao vođa najveće talijanske stranke.

Isto se dogodilo na ovoj sinodi. I otvaranje prema pričesti za civilno razvedene i ponovo oženjene, dakle priznavanje ponovne ženidbe od strane Crkve - te nevjerojatna promjena paradigme po pitanju homoseksualnosti koja je našla svoj put u ,,Relatio post disceptationem", ne bi bili mogući bez niza vješto proračunatih koraka onih koji su imali i imaju kontrolu nad protokolom.

Da bi se to razumjelo, dovoljno je pogledati faze koje su dovele do ovog rezultata, čak i ako provizorni finale sinode - kao što će se vidjeti - nije ispunio očekivanja svojih režisera.

ponedjeljak, 27. listopada 2014.

Semper infideles (VII.)

 

Posve nezanimljiv blog, neomodernistička naklapanja i otrcane fraze kojima u našem narodu nitko ne bi ni vjerovao da nije duha Koncila, da nije dvoznačnosti u samim koncilskim dokumentima, da nije modernističkih petokolonaša u strukturama koji umreženo šire krivovjerja i uništavaju Crkvu Kristovu. Stoga, oprez!

Donosimo nekoliko citata sa službenih stranica pokreta „Mi smo Crkva - Wir sind Kirche“, na hrvatskom jeziku – da nisu žalosni, bili bi smiješni. Članak o blaženom Stepincu rječito zbori o kakvom je pokretu i kakvim ljudima riječ. Suvišno je i razmišljati o svemu tome!

I.
Kolegijalnost: Tražimo reformu u Vatikanu kao i reformu crkvenih zakona za krajevne crkve.

Solidarnost: Tražimo da se Crkva maksimalno založi za socijalnu pravdu i za ljudska prava te da njezin bankarski sistem bude transparentan.

Jednakost spolova: Tražimo jednaka prava za muškarce i žene u Crkvi.

Službe u Crkvi: Tražimo novi pristup službama u Crkvi koji neće isključivati oženjene svećenike.

Etika: Tražimo drugačije naučavanje morala u pogledu kontracepcije i homoseksualnosti.

Jeste li za Crkvu sa narodom? Potpišite ovu peticiju kojom ćete zamoliti novog Papu i…

Čim sakupimo 1 000 000 glasova predat ćemo peticiju u Vatikan i na taj način osigurati da se vaš glas čuje.“

subota, 25. listopada 2014.

Sveti Ljudevit Montfortski: O Mariji nikad dosta



Marija još nije dovoljno poznata

Zato zaista treba reći sa svecima: O Mariji nikad dosta. Marija još nije dosta bila hvaljena, uzvisivana, čašćena, ljubljena i služena. Ona je zaslužila da je još više hvalimo, štujemo, ljubimo i služimo.

Stoga trebamo reći s Duhom Svetim: Sva je slava Kraljeve kćeri iznutra: kao da sva izvanjska slava, koju joj natječući se iskazuje Nebo i zemlja, nije ništa prema onoj slavi koju joj Gospodin udjeljuje u njezinoj unutarnjosti, a koju sićušni stvorovi ne poznaju, jer ne mogu proniknuti Kraljevu tajnu nad tajnama.

Stoga trebamo kliknuti s Apostolom: Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo (1 Kor 2, 9) ljepote, veličine i odlike Marije, tog čuda nad čudesima u redu milosti, naravi i slave. Ako želite shvatiti Majku, veli neki svetac, shvatite Sina, jer je Ona dostojna Majka Božja: ovdje neka zamukne svaki jezik.

Moje mi je srce diktiralo sve što, evo, napisah, sa osobitom radošću, da pokažem kako je božanska Marija bila nepoznata do sada, i kako je to jedan od uzroka zašto Isus Krist nije poznat koliko bi trebalo. Ako, dakle, poznavanje Isusa Krista i njegovo kraljevstvo ima dobi na svijet, a sigurno ima, to će se sigurno zbiti kao nužna posljedica poznavanja i kraljevanja Presvete Djevice Marije, koja je prvi put svijetu donijela Isusa Krista, a po kojoj će se On drugi put proslaviti.


(Iz knjige: „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji“; str.7-8)

petak, 24. listopada 2014.

Časopis Christus Rex – br. 2



Dragi prijatelji i dobročinitelji,


od izlaska broja 1 Glasnika mogli smo poduzeti daljnje korake za jačanje našeg apostolata u Hrvatskoj. 19. rujna celebrirao sam svetu Misu u Zagrebu i održao sam predavanje o značaju sv. Pija X. za današnje vrijeme crkvene krize, koje je bilo dobro posjećeno. Objavit ćemo ga u ovom broju Glasnika. Prigodom ovog posjeta mogao sam bolje upoznati Vašu lijepu domovinu koja i danas još svjedoči o dubokom duhu vjere.

Neka dragi Bog dovede mnoga dobra zvanja iz Vaše zemlje u naše Bratstvo kako bismo za nekoliko godina mogli utemeljiti priorat u Hrvatskoj koji sjaji i privlači. Molite se dotada za jedno takvo utemeljenje, molite se svednevice za ovu milost.

Potrebne su takve zdrave stanice u Crkvi i za društvo od kojih proistječe ozdravljenje, također i s obzirom na prijeteću pogibelj od islama.

Sa svećeničkim pozdravom i blagoslovom u raspetom i uskrsnulom Gospodinu i njegovoj Presvetoj Majci, Kraljici svete Krunice,

Pater Stefan Frey
Poglavar Distrikta
Jaidhof, 7. listopada 2014. – Blagdan Kraljice svete Krunice

Časopis možete besplatno skinuti s naše stranice na ovome linku.

Ako želite primiti tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na našu mail adresu:


christusrexhrvatska(et)gmail.com

srijeda, 22. listopada 2014.

Značaj svetog Pija X. za današnje vrijeme crkvene krize (predavanje p. Freya, Zagreb, 19. IX. 2014.)


U današnje vrijeme proživljavamo najstrašniju krizu koju je Crkva ikada prolazila. Ova kriza nije slučajno nastala, nego ima duboke uzroke koji sežu daleko u prošlost. Već prije više od stotinu godina ovi su uzroci djelovali i otpočeli su razvijati svoju razornu snagu.

Sveti je papa Pio X. kao jedan od malobrojnih svojega vremena spoznao ove pogibelji s prodornom jasnoćom i onda je neslomivom energijom poduzeo odgovarajuće protumjere za njihovo prevladavanje. Smije se reći da ga je božanska Providnost odabrala kako bi uklonio ove smrtne pogibelji.

Gdje su postojale i u čemu su se sastojale pogibelji u to vrijeme?

Pio X. kazao je da se mogu svagdje susresti, i u društveno-političkom kao i u crkvenom području, a to su u biti svagdje iste pogibelji, samo u drukčijoj odjeći.
- U društvu je to bila sekularizacija, odnosno laicizacija.
- U Crkvi je to bio modernizam.

Objasnimo ukratko ove pojmove:

Sekularizacija društva znači odvajanje ili emancipaciju javnog života od Boga i Crkve. Bog i njegova Crkva nemaju što tražiti u državnom i javnom životu. Prema Piju X., neprijatelji su bili na djelu da „urede svijet kao da Bog ne postoji“. Kao da Bog nema nikakvog prava, kao da njegove zapovijedi ne vrijede.

Najveća krilatica onoga vremena bila je: sloboda! Čovjek treba biti bezgranično slobodan i neovisan. Mora se prema tome osloboditi od svega što sam nije odredio. Ovo oslobođenje treba vrijediti za sva životna područja: za mišljenje, znanost, moral, politiku, religiju itd., što u konačnici znači slobodu od Boga i njegova zakona! To su bile i jesu teze liberalizma, filozofije masona. Iluzija bezgranične slobode bila je dakle istodobno i mamac za pridobivanje masa za svoje bezbožne ideje.

ponedjeljak, 20. listopada 2014.

Pismo papi Ivanu Pavlu II. nadbiskupa Lefebvrea i biskupa de Castro Mayera

 
 
Tijekom petnaest dana prije blagdana Bezgrešnog Začeća, Vaša Svetost je odlučila sazvati izvanrednu sinodu u Rimu, s ciljem da se Drugi vatikanski sabor, završen prije dvadeset godina, ,,učini još prisutnijim".

Povodom ovog događaja, dopustite nama, koji smo aktivno sudjelovali na Koncilu, obznaniti Vam s dužnim poštovanjem naše spoznaje i naše želje, za dobro Crkve i za spas povjerenih nam duša.

Ovih dvadeset godina, kako to kaže sam prefekt Kongregacije za nauk vjere, dovoljno ilustrira situaciju čiji je rezultat stvarno samouništenje Crkve, osim u onim područjima gdje se zadržala tisućljetna Tradicija Crkve.

Promjena iznuđena unutar Crkve u šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća dobila je konkretni oblik i izraz u Koncilu po Deklaraciji o vjerskoj slobodi, koja je odobrila čovjeku naravno pravo da bude oslobođen od bilo kakve obaveze koju bi mu nametao božanski zakon da prione uz katoličku vjeru da bi se spasio, obaveze nužno utjelovljene u crkvenim i građanskim zakonima koji se podređuju zakonodavnoj vlasti Gospodina našega Isusa Krista.

Ta sloboda od bilo kakve obaveze božanskim zakonom ili ljudskim zakonima u pitanju religije upisana je među slobode proglašene u Deklaraciji o pravima čovjeka, bezbožnoj i svetogrdnoj deklaraciji koju su osudile pape, a posebice papa Pijo VI u svojoj enciklici Adeo nota od 23. travnja 1791. i u svojoj izjavi u Konzistoriju od 17. lipnja 1793.

Od ove Deklaracije o vjerskoj slobodi proistječu kao iz otrovnog izvora sljedeće posljedice:

  1. Religijski indiferentizam država, čak i katoličkih država, koji se provodio tijekom više od dvadeset godina, na poticaj Svete Stolice.
  2. Ekumenizam kojem ste neprestano težili Vi i Vatikan, ekumenizam kojega je osudilo crkveno Učiteljstvo, a posebno enciklika Mortalium Animos Pija XI.
  3. Sve reforme koje su se provodile tijekom dvadeset godina u Crkvi da bi se ugodilo krivovjernicima, raskolnicima, lažnim religijama i deklariranim neprijateljima Crkve, kao što su židovi, komunisti i masoni.
  4. Ta sloboda od obaveza božanskim zakonom u pitanju religije očito potiče slobodu od obaveze svim božanskim i ljudskim zakonima i uništava sav autoritet u svim područjima, posebice u području morala.

subota, 18. listopada 2014.

Službeno priopćenje Generalne kuće FSSPX-a o proglašenju blaženim pape Pavla VI.



Na završetku izvanredne Sinode o obitelji, u nedjelju 19. listopada 2014. papa će Franjo papu Pavla VI. proglasiti blaženim. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. izriče najveće pridržaje s obzirom na proglašenje blaženim i svetim nedavno preminulih papā. Ubrzani postupak svjesno zanemaruje mudrost drevnih pravila Crkve.

Zacijelo je Pavao VI. papa enciklike Humanae Vitae [1] koja je katoličkim obiteljima donijela svjetlo i utjehu kada su temeljna načela braka bila snažno napadnuta kako su ih na sablažnjiv način napali i sada neki sudionici na ovoj posljednjoj Sinodi.

Ali Pavao VI. je također papa koji je priveo kraju Drugi vatikanski sabor; unutar Crkve uveo je doktrinarni liberalizam koji se izriče u zabludama kao što su vjerska sloboda, kolegijalnost i ekumenizam. Uslijedila je pomutnja koju je sam Pavao VI. priznao u govoru od 7. prosinca 1968. godine : „Crkva danas prolazi vrijeme nemira. Neki se bave samokritikom, reklo bi se čak samouništenjem.(…) Kao da se Crkva sama na sebe obara“. Godinu je dana kasnije priznao: „Na brojnim poljima Koncil nam dosada nije dao spokoj, nego je štoviše prouzročio pomutnju i probleme koji nisu korisni jačanju Kraljevstva Božjega u Crkvi i u dušama“. Sve do alarmantnog poziva 29. lipnja 1972: „Sotonin dim je ušao kroz neku pukotinu u hram Božji: sumnja, nesigurnost, preispitivanje, nemir, nezadovoljstvo, sukobljavanje uzeli su maha“. Ali se samo ograničio na konstataciju, a da nije poduzeo prikladne mjere da zaustavi ovo samouništenje.

Pavao VI. je papa koji je, s ekumenskim ciljem, nametnuo reformu obreda Mise i svih obreda sakramenata. Kardinali Ottaviani i Bacci javno su pokudili ovu novu Misu rekavši da ona predstavlja „u cjelini kao i u detaljima, zapanjujuće udaljavanje od katoličke teologije Mise formulirane na XXII. sjednici Tridentskog sabora’’. [2] Slijedeći ih, mons. Lefebvre je definirao da je nova Misa „prožeta protestantskim duhom“, rekavši da sadržava „štetan otrov za vjeru.“ [3]

Za njegova pontifikata mnogobrojni su svećenici i redovnici proganjani, a također i osuđivani zbog svoje vjernosti tridentskoj Misi. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. sa žaljenjem podsjeća na osudu koja je izrečena 1976. mons. Marcelu Lefebvreu koji je proglašen suspendiranim a divinis poradi svoje privrženosti ovoj Misi te svojeg kategoričkog odbijanja reformi. Tek 2007. godine Benedikt je XVI. priznao da tridentska Misa nikada nije bila dokinuta.

četvrtak, 16. listopada 2014.

Prvi zavjeti kod Sestara Duha Svetoga u Niedaltdorfu (Saarska oblast)


Već smo izvješćivali o Sestrama Bratstva sv. Pija X. te o Oblatama kao i o Školskim sestrama dominikankama iz Fanjeauxa i Brignolesa. Postoji još nekoliko prijateljskih zajednica povezanih sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Jedna od tih zajednica jesu Sestre Duha Svetoga iz Niedaltdorfa u Saarskoj oblasti u Njemačkoj.

Sestre Duha Svetoga (Sühneschwestern vom Heiligen Geist) nisu slavile svagdašnji događaj u svibnju ove godine. Prvi put nakon petnaest godina jedna je sestra iz njihovih redova položila prve zavjete. Posljednje takvo slavlje bilo je 1999. godine, onda još u Mainzu.

1966. godine 23 sestre emigrirale su iz ondašnje Čehoslovačke koja je bila pod komunističkom vlašću na Zapad i u Mainzu su pronašle utočište. „Sestre iz Mainza“ kako ih puk otada naziva, preuzele su tu starački dom, naime Maria-Hilf-Stift. 1992. godine nekoliko je sestara iz Mainza došlo u Niedaltdorf u Saarskoj oblasti, u blizini lotrinške granice da tu otvore drugu kuću: starački dom svetog Antuna. Godine 2000. kuća je u Mainzu zatvorena pa su i ostale sestre koje su boravile u Mainzu doselile u Niedaltdorf. Otada nije bilo podmlatka; međutim, kako se čini, „mršave godine“ sada su prošlost. Točno prije dvije godine Irena Lojack obukla je redovnički habit i istodobno dobila redovničko ime: sestra Maria Crescentia. Protekle dvije godine u novicijatu služile su praktičnoj i teoretskoj formaciji časne sestre. Prošlog 3. svibnja redovnica je sada, najprije za sljedeće tri godine, položila zavjete siromaštva, čistoće, poslušnosti i pomirbene ljubavi. Sa sestrama se radovalo cijelo mnoštvo iz okoline, ali i mnogi pristigli izdaleka: obitelj i prijatelji sestre koja je polagala zavjete, stanovnici kuće i njihova rodbina; vjernici koji redovito dolaze na sv. Misu u kapelicu Doma svetog Antuna. Među uzvanicima vidjeli smo i mnoge prijatelje svećenike i časne sestre.

Pater Patrice Laroche koji je sestrama održao višednevne duhovne vježbe, držao je svečani govor: „Ako je oblačenjem počela neka vrsta zaručništva, onda se u zavjetima može vidjeti svadbu. Sestra postaje zaručnicom Isusa Krista. Stoga zavjeti nisu samo cilj i završetak novicijata, nego novi početak. Od svadbe zaručnik i zaručnica se bolje upoznaju, oni sve više produbljuju obostranu ljubav i time i po navikama sliče jedno drugomu.

Trajna želja Kristove zaručnice stoga treba biti da postane što sličnijom svojemu zaručniku, po riječi svetoga Pavla Filipljanima: „Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem.“

Propovjednik je tada uputio na Blaženu Djevicu Mariju. „Ona je ta koja pomaže dospjeti do savršenosti. Tako stoji u Ulaznoj molitvi dnevne Mise (od Bezgrješnog Srca Marijina): Adeamus cum fiducia ad thronum gratiae – Pristupimo s pouzdanjem k prijestolju milosti da postignemo milosrđe i nađemo milost, kad nam ustreba pomoć!“

Tijekom novicijata novakinja je nosila bijelu koprenu; kao vanjski znak svojeg polaganja zavjeta tijekom je slavlja dobila crnu koprenu. Osim toga, odsada će vidljivo nositi oko vrata jednu medalju na kojoj je urezan simbol Duha Svetoga i slika Majke Božje. Prigodom predaje medalje svećenik je rekao: „Primi ovu medalju i štuj Duha Svetoga! Neka te On vodi k savršenosti, a Bezgrješna Djevica Marija neka ti bude pomoćnica i tješiteljica na putu u nebo.“

Na koncu je svećenik sestri koja je polagala zavjete stavio prsten na ruku s riječima: „Vjenčavam te s Isusom Kristom, Sinom Vječnog Oca. Uzmi dakle prsten zaručničke vjernosti, pečat Duha Svetoga kako bi živjela kao Božja Zaručnica. U ime Oca i Sina i Suha Svetoga. Amen.“
Nakon crkvenog slavlja gostoprimljive su sestre sve nazočne pozvale na aperitiv i na svečani ručak u lijepoj dvorani Doma svetog Antuna. 

S Božjom pomoći i sljedeće će godine jedna novakinja kod „Sestara iz Mainza“ u Niedaltdorfu položiti prve zavjete.


ponedjeljak, 13. listopada 2014.

Mons. Fellay: Moraju se raščistiti doktrinarna pitanja


Intervju agencije DICI s biskupom Fellayom o njegovom susretu s kardinalom Müllerom, tekućim odnosima FSSPX-a s Rimom i o tome kako je nauk rješenje postkoncilske krize.

23. rujna 2014. biskup Fellay, generalni poglavar FSSPX-a, susreo se s kardinalom Müllerom, nakon čega je Vatikanski tiskovni ured izdao priopćenje. Istoga dana, svoje priopćenje je izdao i FSSPX.

DICI je sada upriličio intervju s biskupom Fellayom o razlogu susreta, objašnjavajući pri tome „trenutno pogoršanje krize“ i stoga kako pastoralna praksa mora proizlaziti iz nauka.

Pastoralna praksa mora slijediti iz nauka

Intervju s biskupom Fellayjem nakon susreta s kardinalom Mullerom

DICI: 23. rujna primio vas je kardinal Müller. Priopćenje iz Vatikanskog tiskovnog ureda ponavlja jezik priopćenja iz 2005., izdanog nakon vašeg susreta s Benediktom XVI, gdje je već rečeno da će strane „nastaviti postupno i kroz razumni vremenski period... s ciljem predviđenog potpunog zajedništva“. Priopćenje iz 2014., s druge strane, govori o „punom pomirenju“. Znači li to da počinjete ispočetka?

Biskup Fellay: Da i ne, ovisno o perspektivi koja se uzme. Nema ništa novo, u smislu da i naši sugovornici i mi shvaćamo da doktrinarne razlike i dalje postoje – što je postalo posve jasno tijekom teoloških pregovora 2009.-2011. – i da zbog toga nismo u mogućnosti potpisati Doktrinarnu preambulu koju nam od 2011. predlaže Kongregacija za nauk vjere.

DICI: Ali što je novo?

Biskup Fellay: Novi je papa i novi je pročelnik Kongregacije za nauk vjere. A ovaj nedavni razgovor pokazuje da ni oni ni mi ne želimo prekid odnosa: obje strane insistiraju na tome da je nužno raščistiti doktrinarna pitanja prije bilo kakvog kanonskog priznanja. Iz tog razloga rimski autoriteti sa svoje strane zahtijevaju prihvaćanje doktrinarne preambule, koju mi sa svoje strane ne možemo potpisati zbog njenih dvosmislenosti.

Još jedna nova činjenica je trenutno pogoršanje krize u Crkvi. Uoči Sinode o obitelji osvanule su ozbiljne, dobro utemeljene kritike nekolicine kardinala protiv prijedloga kardinala Kaspera o pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane. Tako nešto u Rimu nije viđeno još od kritike kardinala Ottavianija i Baccija u Kratkom kritičkom osvrtu o novom redu mise [Ottavianijeva intervencija iz 1969].

No ono što se nije promijenilo jest činjenica da rimski autoriteti i dalje ne uzimaju u obzir našu kritiku Koncila, jer im se ona čini sporednom ili čak iluzornom, s obzirom na današnje ozbiljne probleme u Crkvi. Ovi autoriteti shvaćaju da kriza potresa Crkvu na najvišoj razini – sada među kardinalima – ali ne uzimaju u obzir da bi sam Koncil mogao biti glavni razlog ove krize bez presedana. To je kao razgovor gluhih.

nedjelja, 12. listopada 2014.

Sveta Krunica u propovijedima svetaca


Čudesno porijeklo svete Krunice, koje pomalo podsjeća na način na koji je Bog objavio Zakon na Sinaju, jasno pokazuje važnost ove uzvišene pobožnosti. Sveti Dominik, kojeg je Duh Sveti nadahnuo, kojega su Presveta Djevica i njegovo osobno iskustvo poučili, do smrti je propovijedao Krunicu primjerom i riječju, u gradovima i selima, velikima i malima, učenima i neukima, katolicima i krivovjernicima. Sveta Krunica, koju je on svakodnevno molio, bila je njegova priprema za propovijed i njegov susret s Bogom nakon propovijedanja.

Jednog dana – na spomendan sv. Ivana Evanđeliste - Svetac je bio u kapelici iza glavnog oltara katedrale Notre-Dame u Parizu i molio je Svetu Krunicu kako bi se pripremio za propovijed. Ukazala mu se Presveta Djevica i rekla mu: “Dominiče, dobra je propovijed koju si pripremio, ali je puno bolja ova koju ti ja donosim”. Sv. Dominik je primio iz njezinih ruku knjigu u kojoj je bio napisao nagovor. Pročitao ga je, uživao u njemu, usvojio ga i zahvalio Presvetoj Djevici.

U trenutku predviđenom za propovijed svetac se popeo na propovjedaonicu i, nakon što je pohvalno govorio o svetom Ivanu Evanđelisti kako je zaslužio da bude čuvar Kraljice neba, on je izjavio pred čuvenim auditorijem velikih dostojanstvenika i učenih pariških doktora, koji su navikli na izvanredne i uglađene govore, da neće nastaviti s učenim riječima ljudske mudrosti, već jednostavnošću i snagom Duha Svetog. I zadržao se je na Krunici, objašnjavajući im anđeoski pozdrav, riječ po riječ, kao što bi učinio govoreći djeci, koristeći se vrlo jednostavnim mislima i razlozima, koje je pročitao na papiru koji mu je dala Marija.

četvrtak, 9. listopada 2014.

Nemilosrdnost kardinala Kaspera prema rastavljenim i ponovno oženjenima



U Rimu će se ove jeseni održati izvanredna Biskupska sinoda o temi obitelji,  a ona će usredotočiti svoje rasprave na osobit način na probleme kršćanske obitelji u svijetu obilježenom sekularizmom: suživot bez braka, rastavu, kontracepciju, itd. U pripremi za nju, Vatikan je poslao biskupima poseban upitnik, s iscrpnim pitanjima o bračnom moralu, na koja su duhovni vođe trebali odgovoriti. U nekim zemljama, posebno njemačkog govornog područja, biskupi su proslijedili upitnike odabranoj grupi vjernika, koji su odgovorili kako se i očekivalo.

Odgovori pokazuju koliko je već napredovalo propadanje kršćanskog bračnog morala među bivšim  kršćanima. U odgovoru na pitanje: ,,Smatrate da je korištenje tzv zabranjenih metoda kontracepcije bilo grijeh?", 86% ih je odgovorilo: ,,ne" a 14% ,,da". Sljedeće pitanje: ,,Jeste li se uzdržavali  od primanja Euharistije?". Ovdje ih je 90% odgovorilo: ,,ne", a 10% ,,da". U biskupiji Aachen, vidljivo je iz odgovora da je ,,bračno i spolno ćudoređe Crkve ... za mnoge prepreka na putu vjere". U biskupiji Bamberg odgovori ,,izražavaju kritički stav prema moralnom nauku". U biskupiji Essen, ispitanici su se izjasnili za  ,,omogućavanje ceremonije blagoslova homoseksualnih parova". U biskupiji Freiburg, ,,zajednički život prije vjenčanja u crkvi nije iznimka nego običaj". U biskupije Köln, ,,nauk Crkve se smatra nečim što je s drugog svijeta i iz drugog vremena". U biskupiji Magdeburg ,,Crkva je u velikoj mjeri izgubila svoj autoritet kao vodilja u području braka i obitelji". U biskupiji Mainz, ,,zabranu umjetnih metoda kontracepcije odbacuju gotovo svi, ili je uglavnom smatraju potpuno nevažnom". U biskupiji Osnabrück ,,sve više i više ljudi se okreće od Crkve". U biskupiji Rottenburg ,,zabranu prezervativa se smatra kriminalnim". U biskupiji Trier, oni koji su odgovorili na upitnik očekuju ,,da će im se pokazati milost u pitanjima braka, njegovog neuspjeha, novog početka i seksualnosti. " [1]

 
Razorna uloga kardinala Kaspera

 
Tijekom tjedna od 17.-22. veljače Sveti Otac je sazvao konzistorij, koji je trebao završiti proglašenjem novih kardinala; njegov rad bio je posvećen osobito pripremama za biskupsku sinodu. Kardinal Kasper je imenovan od strane pape kao jedini govornik, te je u četvrtak ujutro, 20. veljače, govorio opširno braći kardinalima. Prije nego što detaljno proučimo što je rekao, želimo rasvijetliti njegove teološke pozicije.

Rođen 1933. i zaređen za svećenika 1957.; posvetio se akademskom radu, imenovan za docenta teologije  uz Hansa Künga, a 1989. za biskupa biskupije Rottenburg-Stuttgart. Tijekom  deset godina na tom položaju, osobito1993., zajedno sa sadašnjim kardinalom Lehmannom i nadbiskupom Fribourga Saierom (sada pokojnim), izradio je plan u prilog sakramentalne pričesti za razvedene i „ponovo oženjene“ katolike, što je odlučno odbio tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Ratzinger. Godine 1999. biskup Kasper je pozvan u Rim kako bi postao tajnik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana; ubrzo je postao predsjednikom toga vijeća. Bio je intenzivno uključen u izradu i potpisivanje Zajedničke izjave iz Augsburga između katolika i protestanata 1999. 2010. je zbog svoje dobi iz svog ureda otišao u mirovinu, ali je tijekom papinskog izbora prošle godine bio odlučan zagovornik uzdizanja kardinala Jorge Bergoglia na papinsko prijestolje.

ponedjeljak, 6. listopada 2014.

Zar islam nije miroljubiva religija?


Mark A. Gabriel bio je imam i islamski propovjednik. Objašnjava kako vjerski propovjednici islamu zbilja rado daju privid miroljubive religije. Oni onda tvrde da samo huškanje „nevjernika“ islam čini nasilničkom religijom. U biti je islam navodno miroljubiv i religija milosrđa. Kako to izgleda u stvarnosti, opisuje iz vlastitog iskustva!

„Prije petnaest godina bio sam imam u džamiji u egipatskom gradu Gizi gdje se nalaze poznate piramide. Tu sam petkom između dvanaest i jedan sat držao tjednu propovijed (hutbu) i vršio još neke dužnosti.

Jednog je petka tema moje propovijedi bio džihad. Rekao sam pred dvjesto pedeset okupljenih muškaraca koji su preda mnom sjedili na podu:
Džihad u islamu predstavlja zaštitu islamske nacije i islama od napada neprijatelja. Islam je religija mira i bori se samo protiv onih koji se protiv njega bore. Ovi nevjernici, pogani, pervertiti, kršćani i židovi koji Alahu zadaju jade – oni iz ljubomore o mirnom islamu i  njegovu proroku proširuju mit da se islam širi mačem i nasiljem. Ovi nevjernici, tužitelji islama, ne priznaju Alahovu riječ.

Na ovome sam mjestu citirao iz Kurana:
„I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva (sura 17,33).

Kada sam izgovorio ove riječi, upravo sam bio završio svoj studij na sveučilištu Al-Azhar u Kairu – najstarijem i najuglednijem islamskom sveučilištu na svijetu. Ono predstavlja duhovni autoritet za islam po cijelome svijetu. Predavao sam na sveučilištu, a vikendom sam bio imam u ovoj džamiji.

petak, 3. listopada 2014.

15 obećanja Blažene Djevice onima koji mole svetu Krunicu


Blažena Djevica Marija, Gospa od Krunice, uputila je ova obećanja sv. Dominiku i blaženom Alanu de la Rocheu:

1. Svima koji budu odano molili krunicu, obećavam svoju posebnu zaštitu i obilje milosti.

2. Oni koji budu ustrajali u molitvi krunice, primit će neku osobitu milost.

3. Krunica će biti moćno oružje protiv pakla, uništit će grijehe i izgnati herezu.

4. Krunica će pomoći rast kreposti i dobrih djela, donijeti obilje Božjih darova za dušu, preokrenut će ljubav prema svijetu u ljubav prema Bogu, uzdići srca da žele božanska i vječna dobra. Na taj način će se te duše posvetiti.

5. Koji mi se povjere preko krunice, neće biti izgubljeni.

6. Koji budu pobožno molili moju krunicu, razmišljajući o otajstvima spasenja, neće biti satrveni nedaćama niti će umrijeti lošom smrću. Grješnici će se obratiti, pravedno će rasti u milosti i postati vrijednima vječnoga života.

7. Oni koji su iskreno odani molitvi moje krunice, neće umrijeti bez utjehe Crkve ili bez milosti.

8. Oni koji budu molili krunicu, naći će za života i na smrti svjetlost Božju, puninu njegove milosti i bit će ubrojeni među blažene.

9. Brzo ću osloboditi iz čistilišta duše odane molitvi krunice.

10. Prava djeca moje krunice uživat će veliku slavu na nebesima.

11. Ono što preko krunice tražite, dobit ćete.

12. Oni koji šire moju krunicu, dobit će preko mene pomoć u svim svojim potrebama.

13. Postigla sam od svog Sina da će svi prijatelji krunice imati svece nebeske za svoju braću u životu i smrti.

14. Oni koji vjerno mole krunicu, moja su draga djeca, braća i sestre Isusa Krista.

15. Odanost mojoj krunici poseban je znak predodređenja.