.jpg)
Draga braćo u svećeništvu, dragi
ređenici, dragi vjernici! Oba današnja svečana slavlja, oblačenje
talara i tonzura, jako dobro pokazuju bitne vidike u nasljedovanju
Krista kao učenika našega Gospodina.
Oblačenje talara jasno označava odvajanje od svijeta,
odricanje od stvari ovoga svijeta i time odvajanje od zemaljskoga.
Tonzura jasno pokazuje posvemašnju pripadnost našemu
Gospodinu Isusu Kristu. Odatle konsekracija, posveta Bogu, našemu
Gospodinu Isusu Kristu, svetoj Crkvi i pravom bogoštovlju pravoga
Boga. Svećeništvo prema kojemu ćete se uspeti na prvu stepenicu, u
prvom je redu predanje bogoštovlju i Božjoj časti.
O ovome
dvostrukom kretanju kršćanske duše govori i naš Spasitelj kada
kaže apostolima: „Tko želi biti moj
učenik neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide
za mnom“. Dakle, odricanje od
svijeta, sebe samoga – što je još i više – a onda
nasljedovanje Krista. Ovo je dvostruko kretanje duše prema Bogu. A
to naš Gospodin zahtijeva od svakoga kršćanina. Onaj koji se
posveti službi Božjoj, odriče se sebe samoga bez zadrške. Upravo
se u tome sastoji razlika između svećenika, redovnika i laika: u
ovoj apsolutnosti kao i odricanju te predanju Bogu, našemu Gospodinu
i Crkvi.
Upravo na današnji blagdan vidimo duševno raspoloženje
koje vi, dragi ređenici, morate imati. Prepoznajemo ga u očišćenju
Presvete Djevice Marije i u prikazanju našega Gospodina Isusa Krista
u Hramu. To su posve nutarnji i duboki stavovi koje moramo imati svi
mi koji smo posvećeni Bogu. Oni se mogu sažeti na sljedeći način:
poniznost, poslušnost, predanje.
To je ponajprije voljnost Djevice Marije i Djeteta
Isusa, da sakriju svoje dostojanstvo i uzvišenost podvrgavajući se
obredu koji pretpostavlja okaljanost grijehom. Našoj Gospi nije
trebalo čišćenje jer je bila bezgrješna, posve čista i sveudilj
Djevica. Ona se podvrgla obredu koji izriče istočni grijeh i
njegove posljedice, a time i nužnost očišćenja. Kod našega
Gospodina nije postojala nužnost da ga se otkupi i prikaže Bogu jer
je on utjelovljeni Bog, Pomazanik, Kralj i Veliki Svećenik od
trenutka svojega začeća! Njemu nije bilo potrebno otkupljenje,
njemu koji je došao otkupiti sve ljude. A unatoč tome, podvrgao se
obredu koji izriče ovu nužnost.
Isus i Marija nisu dakle samo tako prihvatili da njihove
kreposti, njihova uzvišenost i dostojanstvo ne budu prepoznati,
učinili su čak pozitivne čine kako bi prikrili ovo dostojanstvo.
Upravo je to duboka i herojska poniznost Bogorodice i Bogočovjeka! A
zašto su se ponizili? Posve jednostavno - zbog poslušnosti! Dosada
je anđeo svetom Josipu i Djevici Mariji pokazivao što valja činiti
i na taj je način objavio volju Božju. S obzirom na tajne obrezanja
i prikazanja u Hramu pak nema nikakve nebeske upute. To znači da su
se podvrgli volji Božjoj koja se izricala u božanskom zakonu.
Osim toga, zanimljivo je promatrati strahopoštovanje
Svete obitelji prema Božjem zakonu, kao i prema pozitivnom zakonu.
Jer danas se pod izlikom da ne smijemo biti legalisti, dio po dio
odbacuje pozitivni zakon, božanski zakon i naravni zakon. A u ime
neizmjernog milosrđa odbacuje se pravednost. To nipošto nije
primjer koji su dali naš Gospodin Isus Krist i Djevica Marija. Oni
su se podvrgli volji Božjoj podvrgavajući se Božjem zakonu, čak i
u manje važnim propisima od kojih su se bez daljnjega mogli izuzeti.
Bilo je dakle jasno da su to posve slobodno učinili. Ovi obredi
očišćenja i prikazanja mogli su se izvršiti i po zastupnicima.
Nije im bilo obvezatno ići u Hram i pretrpjeti ovo poniženje.
U okviru ove poniznosti i ove herojske poslušnosti može
se razumjeti što znači prikazanje našega Spasitelja po rukama
njegove Presvete Majke.
Sveti će Pavao kasnije kazati da se riječ Božja sama
oplijenila uzevši lik sluge, obličjem čovjeku nalik. To je Božja
poniznost: „Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“
(Fil 2, 7-9). Ovo držanje prepoznajemo već kod prvog prikazanja u
Hramu. On se ponizio, postavši poslušan, sve do prikazanja samoga
sebe. A to točno sažima kakva žrtva i dar trebaju biti koje Vi,
dragi ređenici, danas prikazujete i koje mi danas trebamo obnoviti.
Sigurno je da je ovo djelo Djevice
Marije, prikazanje Isusa u Hramu, bilo djelo žrtvovanja. Sigurno je
da je Isus ponovio riječi koje je izgovorio kod svoga Utjelovljenja
i da se njegova Majka u ovom prikazanju s njim sjedinila. Sveti Pavao
donosi ove riječi: „Žrtva i prinos
ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio. Paljenice i okajnice ne
sviđaju ti se. Rekoh: 'Evo dolazim vršiti, Bože, volju tvoju!'“
(Heb 10,5sl).
Stoga je to upravo ovaj duh poniznosti i poslušnosti
koji dovodi do žrtve predanja sebe samoga, iz ljubavi prema Bogu i
ljubavi prema bližnjemu.
Današnji se blagdan prikazanja naziva i blagdanom
svjedoka. Jer i sijedi Šimun kao i proročica Ana javno svjedoče.
Svjedočanstvo svetog Šimuna koji je bio ispunjen Duhom Svetim jest
dvostruko: ponajprije posvjedočuje božanstvo i čast Djeteta Isusa.
Potom posvjedočuje da je naš Gospodin Otkupitelj, samo spasenje, za
sve narode svjetlo prosvjetljenja!
Potom se obraća Presvetoj Djevici
Mariji i kaže joj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće
mnogima u Izraelu i za znak osporavan“ (LK 2,29sl) – S obzirom na
našega Gospodina Isusa Krista ne postoji srednji put, ravnodušje,
neutralnost nije moguća. „Tko nije sa
mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa“.
I time on neizbježno postaje znakom osporavanim, znakom spasenja za
jedne, prokletstva za druge.
Nadalje kaže Šimun Mariji: „A i tebi će samoj mač
probosti dušu“. Istodobno se ovdje s jedne strane ističe
bogomajčinstvo – ovo je dijete Bog, a Marija time Bogorodica – s
druge strane sudjelovanje Djevice Marije u Kristovoj žrtvi, sukladno
tome i Marijino suotkupiteljstvo. I moglo bi se reći da je od ovoga
trenutka Majka Božja, Gospa Žalosna. Jer sada ona bolje razumije
kako će imati dioništvo u djelu spasenja svoga Sina.
Ovo je za sve nas veoma poučno, na osobit način pak za
svećenike i redovnike. Jer mi moramo biti istinski priznavaoci!
Moramo također s Isusom i Marijom po žrtvi i odricanju sudjelovati
u djelu spasenja, u mjeri u kojoj nam je dano od Boga!
Draga moja subraćo, molimo Djevicu Mariju, da nas ovim
držanjem prikaže u Hramu i posveti Bogu. Drukčije rečeno: s njom,
onako kako je ona to učinila, s istim duševnim raspoloženjem koje
je imala u srcu. I osobito nju, vi koji se prvi put na putu k
svećeništvu prikazujete u Hramu: izmolite od naše Gospe ove
stavove duše! Izmolite od nje također da nas same Bogu prikaže kao
žrtveni dar i da nas tako učini sličnima njezinu božanskom Sinu!
A ovo je razlog, dragi ređenici,
zašto Vaše prikazanje treba utjecati u Spasiteljevo kojemu ćete
sada odmah nazočiti kod slavljenja svete Mise. Ondje je mjesto gdje
Krista trebamo žrtvovati i nas s njime po rukama Suotkupiteljice i
Posrednice svih milosti. Amen.
(propovijed održane u Bogosloviji u Zaitzkofenu
prigodom obreda oblačenja i podjele tonzure)
