Christus Rex

Milosrđe prema grješniku ili prema grijehu?

o. Reginald Garrigou-Lagrange, dominikanac

Predlažemo za čitanje tekst oca Garrigou-Lagrangea koji je bio jedan od najvećih tomista novijeg vremena, uzet iz njegove rasprave o duhovnosti LES TROIS ÂGES DE LA VIE INTÉRIEURE (Tri razdoblja nutarnjeg života) (I. sv., VIII. Pogl.). Ovaj tekst je danas bolno aktualan i podsjeća na to da nas istinska ljubav mora dovesti da budemo milosrdni prema grješniku, ali ne i prema grijehu.

Postoji lažna ljubav koja se sastoji od loše milostivosti i slabosti kao blagost onih koji ne ozlojeđuju nikoga jer se boje svih. Postoji i navodna ljubav koja se sastoji od humanitarnog sentimentalizma koji teži za tim da je prihvati prava ljubav i koja je često svojim dodirom uprlja.

Jedan od glavnih sukoba sadašnjeg trenutka jest sukob koji nastaje između istinske i lažne ljubavi. Ova posljednja nas podsjeća na lažne kriste o kojima govori Evanđelje; oni su mnogo opasniji prije nego što ih se raskrinka nego onda kada se daju prepoznati kao istinski neprijatelji Crkve.

Optima corruptio pessima, najgora pokvarenost jest ona koja se u nama hvata za ono što je najbolje, za najviše bogoslovne krjeposti.

Prividno dobro koje privlači grješnika uistinu je puno pogibeljnije kada je priviđenje uzvišenijeg dobra; kao primjerice ideal pankršćana koji zahtijevaju jedinstvo crkava nauštrb vjere koju pretpostavlja ovo jedinstvo.

Ako dakle poradi gluposti i kukavičluka oni koji bi trebali predstavljati istinsku ljubav u nekoj stvari odobravaju ono što potvrđuje lažnu, iz toga može nastati neprocjenjivo zlo, kadšto još i veće od onoga koje čine deklarirani progonitelji za koje je bjelodano da se s njima ne može imati više ništa zajedničko.“


Arhiva bloga

Glasnik: