Christus Rex

Vrijednost Korizme

Sveti Antun ispovijeda

Magna sententia… ut sit in hominis anima amor ut pereat, odium ne pereat…” “Felices qui oderunt custodiendo, ne perdant amando…” Sveti Augustin na gotovo poetski način govori o posvećenju! Moramo voljeti u sebi ono što je Bog učinio, a mrziti ono što je naše, tj. grijeh. Onaj tko ljubi vlastiti život na neuredan način, tražeći vlastitu sreću samo na ovoj zemlji ili u čisto osjetilnim ugodama, ozbiljno se izlaže pogibelji da iz vida izgubi cilj radi kojega je stvoren i da ga ne dostigne…

Kolike se osobe isključuju iz beskrajne sreće, odabirući prolazno dobro i predodređujući se tako za vječne kazne! Moramo u sebi ukloniti plodove istočnoga grijeha, ubiti „staroga čovjeka“ da bismo dopustili „novomu“ da živi i raste! To znači da se moramo boriti se protiv loših nagnuća, neurednosti u duši i nastojati dopustiti milosti da u nama raste! Valja dakle mrziti u nama sve ono što se tiče grijeha, a voljeti ono što se tiče milosti. To je naše veliko poslanje, razlog zbog kojeg se nalazimo ovdje na zemlji!

Jasno, obeshrabrili bismo se kad bismo trebali samo vlastitim snagama dostići ovaj cilj koji je toliko iznad naših sposobnosti jer sami ne možemo pribaviti nužna sredstva. Bog nam je pak u ruke dao ova sredstva…Na nama je služiti se njima s pouzdanjem i revnošću, hraneći trajno u našim dušama želju za rajem. I najveći grješnik može dostići svetost ako se skrušena srca obrati Bogu, ispovjedi svoje grijehe i počne živjeti kršćanskim životom! Primjer je upravo gore citirani sveti Augustin; bijaše daleko od vjere, a postade velikim svetcem!

Glavna su sredstva posvećenja sakramenti i sveta Misa! A ta sredstva moramo popratiti molitvom i pokorom! Presveta je Djevica u velikim ukazanjima u Lourdesu i Fatimi ponavljala nužnost molitve i vršenja pokore radi obraćenja grješnika.

Možemo se okoristiti korizmenim vremenom za napredovanje u vlastitom posvećenju, na osobit način molitvom i pokorom! Uzimajući u obzir svoju bijedu i zahtjeve Majke Božje s jedne strane i velikih plodova koje možemo postići s druge, morali bismo prigrliti ovo sveto vježbanje radosna srca, kao Božji dar i vrijeme velikih milosti.

Sveti Bernard tvrdi: „Mrtvljenje je suobličenje Kristu, to je nužno svagdašnje mučeništvo onoga koji razapinje svoje neuredne strasti na veću slavu Božju.“

Treba umrijeti kako bi Bog u nama živio. Nemoguće je dospjeti do sjedinjenja duše s Bogom nekim drugim putem koji nije mrtvljenje. To su tvrde riječi, ali će nakon njih uslijediti velika slatkoća jer ne umiremo samima sebi, nego da bismo se ovom smrću ujedinili s Bogom“. (kardinal Mercier)

Moramo, dakle, oduševljeno ući u korizmeno vrijeme znajući da će nas učiniti sličnima našemu Gospodinu. Veliki svetci Staroga zavjeta kao Mojsije i Ilija koji su postili 40 dana i 40 noći prethode budućem Otkupitelju koji će opet postiti 40 dana kako bi bio primjerom i pokazao nam sigurno sredstvo spasenja. Možemo i moramo ga nasljedovati da mu postanemo sličnima, znajući da je Utjelovljena Riječ posvetila ovu vježbu!

Nasljeduj Krista nas poučava: „Tko hoće da dobro napreduje, neka se živo prihvati posla.“

Kršćansko je mrtvljenje pravo pravcato obogaćenje. Odrecimo se samih sebe jer nismo drugo doli prah i pepeo i načinimo mjesto Isusu Kristu. Odrecimo se prolaznih stvari da zadobijemo vječnu nagradu.

don Elias Stolz


Izvor: www.sanpiox.it

Arhiva bloga

Glasnik: