Bog
ne uobičava intervenirati na izvanredan način bez očitog razloga. Ako je poruka
koja se prima banalna i ne donosi ništa novo, nego ponavlja opća mjesta i
riječi iz prošlih ukazanja, tada je sumnjiva. Prisjetimo se k tome da
autentično ukazanje mora biti istinito, dobro i dostojno Boga u svakome svojemu
dijelu, iluzorno ili đavolsko ukazanje naprotiv nikada nije posve zlo. Obmana
katkad ide vrlo daleko i oponašanje i krivotvorenje može pokazati bitne
sličnosti s autentičnim božanskim očitovanjima.
Crkvena
nam povijest daje poznate primjere. Takav je bio u XVI. stoljeću primjer jedne
Aimée Pignolet de Fresnes, redovničkog imena Magdalena od Križa – Madeleine de
la Croix (1810. – 1889.), franjevke iz Cordobe koja se od djetinjstva
zavjetovala đavlu i koja je trideset i osam godina obmanjivala najveće teologe,
biskupe, kardinale izigravajući osobu s izvanrednim karizmama.
 |
| Blažena Marija od Utjelovljenja |
 |
| Magdalena od Križa |
Primjer
Nicole Tavernier u Parizu, tijekom nevolja s Ligom (udrugom francuskih katolika
u XVI. stoljeću; napomena prevoditelja), može biti možda još više zapanjujući. „Ona je imala ugled svetice
i čudotvorke. I zbilja, proricala je budućnost, imala je ekstaze, viđenja i
objave i činila je neporeciva čudesna djela. Postila je i govorila bez
pozerstva o nužnosti vršenja pokore kako bi se izišlo iz uvjeta u kojima se
čovjek nalazio. Nagoviještala je da će se, ako se ljudi pokaju za vlastite
grijehe, vidjeti kraj nedaća u javnom životu. Na njezine poticaje ljudi su se
ispovijedali i pričešćivali. U raznim francuskim gradovima čak su se
organizirale procesije. I ona sama dala je organizirati jednu takvu procesiju u
Parizu na kojoj je sudjelovao parlament koji je pratio dvor i velik broj
građana. Ali brzo ju je blažena Marija od Utjelovljenja (1566. – 1618.) uspjela
demaskirati, pokazujući da je zloduh bio autor svega toga; vidjele su se
čudesne stvari jer je on znao izgubiti malo da zaradi puno.
To
znači da je u domeni izvanrednih fenomena sotonina moć golema. S
dopuštenjem Božjim on ima moć ukazati se pod obličjem „anđela svjetla“ i čak
ukazati se pod vanjskim obličjem našega Gospodina ili Djevice Marije, kao što
je činio u Lourdesu pred pedesetak vidjelaca nakon ciklusa ukazanja Bernardici Soubirous
(1844. – 1879.). On dakle može činiti [brojne] vrste [prividnih] čudesa i obmana: ekstaze,
levitacije, svjetlosne fenomene, neuobičajene zvukove, proricanja, govoriti u
jezicima, ne propuštajući ni pobožne razgovore i pozive na strožu askezu.
Ustupci istini i dobru ništa ga ne koštaju samo ako mu na duže staze uspije
insinuirati koju zabludu koja je štetna dušama i pogibeljna za Crkvu. Međutim,
teologija nas uči da Bog nikada ne dopušta zlu da potpuno zaodjene obličje dobra. „Dok je božansko viđenje –
primjećuje msgr. Albert Farges (1848. – 1926.) – uvijek u skladu s privlačnošću
i veličajnošću božanskih stvari, dijabolične pojave imaju uvijek nešto
nedostojno Boga, nešto smiješno, ekstravagantno, neuređeno i iracionalno“.
Autor:
Frère Michel de la Sainte Trinité
