Razlike između tradicionalne latinske Mise i NO / protestantskog bogoslužja

Najprije, nekoliko pojmovnih razjašnjenja:

Tridentska misa: tradicionalna Misa koju je kodificirao papa sv. Pio V., preko Tridentskog sabora (1545.-1563.) – odakle joj i ime, kao standardnu liturgiju Zapadne crkve. Ipak, u svojim bitnim dijelovima ona seže do pape sv. Grgura Velikog (590.-604.), i dalje.

Novus Ordo Missae (Novi red mise): nova liturgija koju je 1969. uveo papa Pavao VI. To je radikalna prerada prijašnjeg rimskog obreda (Tridentske mise), koju je proveo Consilium (liturgijska komisija) nakon Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.).

Cranmer: Thomas Cranmer (1489.-1556.) bio je odmetnuti kanterberijski nadbiskup koji je uništio katoličku vjeru u Engleskoj preko liturgijskih promjena prema vlastitim protestantskim idejama. Uveo je dvije glavne liturgijske knjige: bogoslužje iz 1549. koje je bilo kompromis između prijašnjeg katoličkog obreda, i otvoreno protestantskog bogoslužja; i bogoslužje iz 1552. u kojem su istinski ostvarena njegova protestantska vjerovanja. Spaljen je na lomači za vrijeme vladavine kraljice Marije Tudor, osuđen zbog krivovjerja (kažnjivog smrtnom kaznom u to vrijeme).

Sarumski obred: Sarumski obred je bio način slavljenja rimskog obreda u Engleskoj do reformacije. U bitnome, radi se o istom tradicionalnom rimskom obredu (kodificiranom kao tridentska misa), ali s lokalnim varijacijama prema regionalnim običajima i tradicijama.

Tridentska misa	Novus ordo missae
1. Naslov: Misa	Cranmer je naslovio svoje bogoslužje iz 1549.: ,,Večera Gospodnja i sveta pričest, uobičajenog naziva Misa’’ Novus ordo Missae naslovljen je kao: ,,Gospodnja večera ili Misa’’ u izvornom čl. 7. Izraz ,,Gospodnja večera’’ je još uvijek uključen u promijenjeni čl. 7.
2. Služi se na latinskom jeziku.	Cranmerova Večera Gospodnja služi se na narodnom jeziku. Novus Ordo Missae služi se na narodnom jeziku.
3. Veći dio Mise izgovara se nečujno.	Cranmerovo bogoslužje sastoji se od javne hvale i zahvaljivanja, i stoga se služi glasno. Novus Ordo Missae služi se čitav glasno.
4. Služi se na oltaru okrenutom istoku.	Cranmerovo bogoslužje služi se na stolu okrenutom prema narodu. Novus Ordo Missae služi se na onom što očito treba biti stol okrenut prema narodu.
5. Psalam Iudica me, neprihvatljiv protestantima zbog spominjanja 'oltara Božjeg'.	Cranmer ga ukinuo. Ukinut u Novus Ordo Missae.
6. Dvostruki Confiteor pravi razliku između svećenika i naroda, što je neprihvatljivo za protestante, kao i zazivanje svetaca.	Cranmer je ukinuo Confiteor. Dvostruki Confiteor je ukinut u Novus Ordo Missae čime je zamagljena razlika između svećenika i naroda. Skraćeni Confiteor sa zazivima anđela i svetaca je uključen kao opcija, ali su omogućeni i drugi pokajnički obredi koji ne sadrže takve zazive te su stoga potpuno prihvatljivi za protestante.
7. Molitva Aufer a nobis priziva starozavjetne žrtve sa spominjanjem Svetinje nad svetinjama gdje je Veliki svećenik ulazio da prikaže krv žrtvenog prinosa.	Ukinuta u Novus Ordo Missae.
8. Molitva Oramus te Domine spominje relikvije u oltarnom kamenu.	Uporaba oltarnog kamena više nije obvezna za pomične oltare ili kad se misa slavi izvan posvećene građevine. Oltarni kamen je samo 'pohvalno zadržati' kod trajnih oltara (Opća uredba, 265-266). Ova molitva je ukinuta u Novus Ordo Missae.
9. Ulazna pjesma, Kyrie, Gloria, zborna molitva, poslanica, evanđelje, Vjerovanje.	Cranmer ih zadržao. Zadržani u Novus Ordo Missae.
10. Molitve kod prikazanja: Suscipe, sancte Pater; Deus, qui humanae substantiae; Offerimus tibi, Domine; In spiritu humilitatis; Veni, sanctificator; Suscipe, sancta Trinitas.	Usporedne molitve iz Sarumskog obreda Cranmer je ukinuo. Sve ove molitve ukinute su u Novus Ordo Missae osim izvadaka iz Deus, qui humanae substantiae, i In spiritu humilitatis.
11. Orate fratres.	Ukinuo ih Cranmer, i ukinuo ih Consilium u nacrtu za Missa normativa. Vraćene kao rezultat pritisaka na Sinodi u Rimu iz 1967.
12. Tajne molitve, ili molitve kod prikazanja.	Te molitve često sadržavaju specifično žrtvenu terminologiju. Cranmer ih je ukinuo ali su zadržane u Novus Ordo Missae iako su često razvodnjene ICEL-ovim prijevodima (liturgijske komisije za engleski misal). Budući da te molitve ne čine dio ordinarija, ne predstavljaju zapreku za postizanje ekumenskog ordinarija.
13. Sursum corda dijalog, predslovlje, Sanctus.	Cranmer ih zadržao. Zadržani u Novus Ordo Missae.
14. Rimski kanon.	Cranmer ga ukinuo. Zadržani kao opcija u Novus Ordo Missae, koji također sadrži kanon (II. euharistijsku molitvu) koju neki protestanti smatraju prihvatljivom; jer ne pravi razliku između svećenika i naroda i ne sadrži riječ 'hostia' (žrtva)
15. Formula posvećenja.	Cranmer ju je značajno izmijenio a Novus Ordo Missae je primijenio njegove najznačajnije promjene.
16. Molitva Libera nos nakon Pater noster.	Luther i Cranmer ukinuli su tu molitvu, zbog zazivanja svetaca i završetka. Izmijenjena varijanta je zadržana u Novus Ordo Missae bez zazivanja svetaca.
17. Haec commixtio.	Varijantu ove molitve iz Sarumskog misala Cranmer je ukinuo. Izmijenjena varijanta molitve je zadržana u Novus Ordo Missae ali sa značajnim ispuštanjem riječi ‘consecratio'.
18. Domine Jesu Christe, qui dixisti.	Ove molitve nema u Sarumskom misalu, ali ne sadržava ništa čemu bi protestant mogao prigovoriti osim riječi 'ne respicias peccata mea' u kojima svećenik traži oproštenje za svoje osobne grijehe. To je još jedna molitva u kojoj se pravi razlika između svećenika i laika, a u Novus Ordo Missae riječi 'peccata mea' promijenjene su u 'peccata nostra' – naši grijesi'.
19. Domine Jesu Christi, Fili Dei vivi i Perceptio Corporis tui.	Izmijenjene varijante ovih molitava su uključene u Novus Ordo Missae, od kojih jednu svećenik izgovara u svoje osobno ime prije pričesti. Može nam pružiti neko zadovoljstvo što je takva molitva uključena. Ne treba pridati previše značenja upotrebi realističkog načina govora u vezi stvarne prisutnosti u tim molitvama. Reformatori su htjeli ukloniti prvenstveno žrtveni način govora, jer su uspjeli pomiriti uporabu govora koji jasno izražava vjeru u stvarnu prisutnost sa svojim teorijama.
20. Obred pričesti. (a) Pričest se podjeljuje laicima pod jednom prilikom.	(a) Pričest se u Cranmerovom bogoslužju podjeljuje pod obje prilike. Situacije kada se to čini u Novus Ordo Missae se sve više umnožavaju. To je već dopušteno za sve nedjeljne mise u SAD-u.
(b) Tradicionalni oblik hostije.	(b) Relevantna rubrika u Cranmerovom obredu iz 1549. govori da bi hostije trebale biti: ,,beskvasne, okrugle, kao što je to bilo prije, ali bez ikakvih simbola, i dosta veće i deblje nego prije, kako bi ih se prikladno moglo podijeliti na barem dva dijela, ili više njih, prema volji služitelja’’. Br. 283. Opće uredbe govori: ,,Poželjno je da se euharistijski kruh, iako beskvasan i tradicionalnoga oblika, pripravi tako da svećenik u misi slavljenoj s narodom može hostiju stvarno razlomiti na više dijelova i podijeliti ih barem nekim vjernicima.’’
(c) Hostiju podjeljuje svećenik na jezik pričesnika koji kleči.	(c) Cranmer je zadržao sve tri tradicionalne prakse u obredu iz 1549., ali u obredu iz 1552. pričest se podjeljuje na ruku kako bi se označilo da je kruh običan kruh i da se svećenik po svojoj biti ne razlikuje od laika. Pričest se sada podjeljuje na ruku u svim zapadnim zemljama, i Novus Ordo Missae je nadmašio Cranmera u tome da dopušta da se pričest prima stojeći i da je dijele laici.
21. Quod ore sumpsimus i Corpus tuum.	Izričit govor o stvarnoj prisutnosti uključen u te molitve ne bi ih predstavio kao nešto preporučljivo protestantima, iako ih je Luther mogao zadržati zahvaljujući svojoj teoriji konsupstancijacije. Molitva Quod ore sumpsimus nije bila u Sarumskom obredu, ali Corpus tuum jest, a Cranmer ju je ukinuo. Obje su ukinute u novoj mise, ali je Quod ore sumpsimus naknadno vraćena.
22. Placeat tibi.	Placeat tibi je bio crna točka za protestante. Već samo ova molitva mogla je učiniti Novus Ordo Missae neprihvatljivim za protestante da je zadržana. Slijedeći primjer Luthera, Cranmera i drugih reformatora, Consilium je ukinuo ovu molitvu.
23. Posljednje evanđelje.	Nema ništa nespojivog s protestantizmom u posljednjem evanđelju ali njegovo zadržavanje u Novus Ordo Missae bilo bi u neskladu s protestantskim bogoslužjima koja završavaju blagoslovom. Consilium ga je ukinuo.
24. Leonovske molitve	Molitve nakon mise ne čine dio samog ordinarija ali su u praksi činile sastavni dio liturgije. Pet molitava manje spojivih s protestantizmom teže bi bilo zamisliti. Consilium ih je ukinuo.

(izvadak iz: Michael Davies, Pope Paul’s New Mass)