srijeda, 26. ožujka 2014.

33 istine za razmatranje u našem vremenu


Ovo je transkripcija u tezama poznate Okružnice prijateljima i dobročiniteljima broj 40, od 2. veljače 1991. godine u kojoj se pater Franz Schmidberger, ondašnji Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., posvećuje sveukupnosti pitanja, jasno izlažući katolički stav, a ova se okružnica po riječima mons. Fellaya može držati malenim kompendijem današnjih zabluda koje se suprotstavljaju vjeri.


S obzirom na bezbrojne zablude našega vremena koje unose pomutnju među duhove i razaraju društveni život, istupamo u javnost kako bismo jasno izložili neke istine koje se osobito osporavaju.


  1. Postojanje jednog osobnog, vječnog, svemogućeg, sveznajućeg i svemudrog Boga moguće je spoznati razumom iz stvorenog svijeta. 1
  2. Ovaj nam se Bog objavio u Isusu Kristu: On je Otac, Sin i Sveti Duh, jedan Bog u tri osobe. Nema drugog Boga osim Njega, ni Alaha, ni Bude, ni masonskog velikog graditelja svemira.
  3. Druga Božanska Osoba uzela je ljudsku narav i postala nam u svemu jednaka, osim u grijehu. Isus je Krist, dakle, pravi Bog i pravi čovjek.
  4. Marija, Majka Kristova istinska je Bogorodica. S obzirom na ovu službu Bog ju je, unaprijed gledajući na zasluge Isusa Krista, na temelju istih sačuvao od svake ljage istočnog grijeha. Štujemo je kao Bezgrješno Začeće, personifikaciju sve stvorene čistoće i ljepote.
  5. Propast je za ljudski rod došla po grijehu prvih ljudi Adama i Eve. Tako je novome Adamu trebala biti dodijeljena nova Eva: Isus Krist i Njegova presveta Majka jesu praroditelji čovječanstva obnovljena u Duhu Svetome.
  6. Marija je bila djevicom prije poroda; bila je i u porodu; ostala je djevicom i nakon poroda. Na divan način je Isus Krist iz nje proizišao kao što svjetlo prolazi kroz staklo, a da ga ne ošteti ili kao što je Gospodin nakon svog Uskrsnuća ulazio i izlazio kroz zatvorena vrata. Njezino djevičanstvo velikim je znakom nade.
  7. Jedan narod koji huli protiv Boga i njegovih svetaca, nije zavrijedio blagoslov i smilovanje, nego kaznu. Stoga je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. pokrenulo tužbu protiv njemačko-švicarske televizije zbog emitiranja filma „Je vous salue Marie“ od Godarda 28. studenog 1990. u kojem se draga Gospa psuje i izruguje.
  8. Isus je Krist jedinim Otkupiteljem svijeta, sveopćim posrednikom između Boga i ljudi, jedinim Velikim Svećenikom Novoga saveza, jedinim Kraljem i Svedržiteljem. Bezuvjetno priznanje njegovih sveobuhvatnih vladarskih prava, i od pojedinaca, ali također i od društva i narodā, temeljnim je preduvjetom za postojani mir u srcima i u svijetu. Ni Perestrojka, ni moderno oružje za zastrašivanje ne jamče ovaj mir, nego samo ostvarenje Pavlovih riječi: „On treba da kraljuje“ (1 Kor 15,25). Bog će toliko dugo strogo kažnjavati narode koji su od njega otpali dok ne budu na koljenima uzvikivali: „Slava, čast i hvala Ti, Spasitelju, kralju Kriste“.2
  9. Žele li demonstranti za mir zbilja služiti na korist mira u svijetu, onda neka: a) rade na dobro kršćanskih obitelji, kršćanskih škola i kršćanskih država; b) svagdje najboljim snagama ostvaruju i promiču nauk Propovijedi na gori; c) svendnevice u Krunici zazivaju Mariju, Kraljicu mira; d) demonstriraju na Trgu sv. Petra u Rimu radi posvete Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu koju treba izvršiti Papa i biskupi kako je Majka Božja zahtijevala u Fatimi.
  10. U svojoj žrtvi, smrti na Križu, Isus je utemeljio jednu Crkvu, svoju Zaručnicu bez ikakve ljage koju je postavio da u prostoru i vremenu nastavlja njegovo vlastito djelo spasenja nakon njegovog povratka k Ocu. Njoj šalje Duha Svetoga koji je poučava i čuva od svake zablude, koji je posvećuje i vodi. Njoj je povjerio cijeli svoj nauk, svoj zakon i svoja sredstva spasenja, navlastito da slavi i da podjeljuje njegovu žrtvu na Križu i sedam sakramenata po svećeništvu Novoga saveza koje je on ustanovio.
  11. Crkva je istodobno božanska i ljudska. Ona je jedna, sveta, katolička ili sveopća, apostolska i utemeljena na Rimskom Papi kao namjesniku Isusa Krista na zemlji. On je nezabludiv kada konačno kao Vrhovni pastir i naučitelj donosi neko učenje u vjeri ili moralu kojeg se onda cijela Crkva treba pridržavati.
  12. Crkva je misionarska, ne ekumenska i vodi dijalog s ljudima koji se nalaze izvan nje u bitnome samo radi njihova obraćenja.
  13. Ona je Kraljevstvo Božje na zemlji. Mi u njega ulazimo po vjeri i krštenju koje u nama briše istočni grijeh, preobražava nas u hramove Duha Svetoga i čini nas dionicima božanskog života. U njoj bivamo preporođeni iz vode i Duha Svetoga u istinsku Božju djecu, u Kristovu braću i subaštinike nebeske slave. Obraćenje, pokora, vjera u Krista i prihvaćanje svega što je on ustanovio preduvjet su za spasenje.
  14. Cijelim srcem ljubimo ljude koji su izvan Crkve i molimo se za njih. Poradi ove ljubavi moramo im doduše reći: nijedna od konfesija i religija izvan Crkve koju je ustanovio sami Bogočovjek, nije putem spasenja. Usprkos elementima istine i spasenja koji se u njima mogu naći, one ili odvode od Krista ili od Crkve koju je on utemeljio.
  15. Islam niječe Presveto Trojstvo i na logičan način i Utjelovljenje Božje i opet logično i naše sudjelovanje u životu trojedinog Boga kao Kristove braće i subaštinika Kraljevstva Božjega.3
  16. Nisu manje pogibeljne ni druge istočnjačke religije sa svojim zavodljivim učenjima, zen meditacijom i jogom, usko povezanima s protukršćanskim New Age pokretom.
  17. Međureligijski susret u Asizu 27. listopada 1986. bio je jedinstveni skandal i veliko odvođenje duša u zabludu.
  18. Nitko, uopće se nitko neće samo zbog toga spasiti jer je u naravnom području dobar čovjek. Čovjek se spašava po vjeri i milosti – ili se ne spašava.
  19. Sveci u nebu već su dovršeni dio Crkve Isusa Krista; to osobito vrijedi za Presvetu Djevicu Mariju koja nije samo dušom, nego i tijelom konačno proslavljena te u blaženom gledanju Boga djeluje kao posrednica svih milosti.
  20. Istina, vjera i moral posve su nepromjenjivi i objektivni, dakle na isti način obvezujući za sve ljude, jer Bog ostaje uvijek isti, kao i što je Isus Krist uvijek isti. Tako je ljudska narav kroz sve narode, kulture i vremena ista: ona je obilježena istočnim grijehom i apsolutno joj je bez iznimke potrebno otkupljenje. Sloboda ne čini istinitim, ali istina oslobađa. Nijedan se čovjek ne može sam otkupiti, samo je u križu Isusa Krista spasenje svijeta.
  21. Svećeničko beženstvo blago je Crkve kojeg se ne možemo odreći. Svećenik mora nepodijeljenom ljubavlju biti odan svojemu Gospodinu; mora biti slobodnim od ljudskih navezanosti za Kraljevstvo Božje, on treba po svojoj životnoj žrtvi i svojem odricanju od zemaljske ljubavi dati svjedočanstvo za djelotvornost Kristove milosti i u svojoj vjernosti biti primjerom bračnim drugovima. Osim toga, svećenički celibat pomaže nepozvanima da se drže podalje od Božjeg svetišta.
  22. Sveta Misa kao nekrvno obnavljanje događaja na Golgoti stvarna je žrtva, a ne zajednička gozba, a uopće nije pokladna šala. U svetoj Pričesti primamo žrtvovanog Krista koji je u Hostiji istinski, stvarno i bitno prisutan.
  23. Gospodin je uvečer nakon svojeg Uskrsnuća ustanovio Ispovijed kao sakrament duhovnog uskrsnuća od krivnje i grijeha. Otpuštenje grijeha pretpostavlja osobno priznanje. Zajednička pokornička bogoslužja tomu se u najboljem slučaju priprava; ona nemaju sakramentalnu snagu i stoga sama po sebi ne otpuštaju grijehe.
  24. Ljudska je duša besmrtna, ona i dalje živi nakon odvajanja od tijela i pojedinačnog Božjeg suda ili na nebu ili na mjestu čišćenja ili na mjestu neprestane muke. Teorija o potpunoj smrti duše i tijela (Ganz-Tod-Theorie) izmišljotina je teologa nevjernika, seoba duša nekršćanska misao koja stoji u protuslovlju s cijelim Evanđeljem.
  25. Sloboda ljudi usmjerena je prema istini i prema ćudoredno dobrome. „Koja gora smrt može postojati za dušu od slobode zablude?“, pitao je sveti Augustin.
  26. Čovjek, dakle, nema slobodu okončati svoj život – pa makar bio obilježen velikim patnjama i bolovima. Usmrćivanje na zahtjev jest i ostaje ubojstvo.
  27. Isto je tako usmrćivanje nerođenog djeteta u majčinoj utrobi zločin i grijeh koji vapije za osvetom u Nebu. Isto se tako može označiti i abortivna pilula RU 486. Po procjeni, 50 milijuna nevine ubijene djece godišnje po cijelome svijetu izazivaju Božju srdžbu.
  28. Neovisno od iste ljudske naravi Bog čovjeka kao pojedinca kao i narode nije stvorio u jednakosti, nego u nejednakosti. To osobito vrijedi za nejednakost između muškarca i žene. A sukladno tome današnja su emancipacija i feminizam pobuna protiv Božjeg reda stvaranja. Čak i u nadnaravnom redu spasenja vlada nejednakost: u prispodobi jedan sluga prima pet talenata, drugi dva, a treći samo jedan. (Mt 25, 14-30). Jednakost vlada samo utoliko što svakom čovjeku Bog dodjeljuje nužnu mjeru milosti za njegovo spasenje. Također su i službe i dužnosti u Kraljevstvu Božjemu različite4. Samo je Jedna bila pozvana biti Bogorodicom; samo su dvanaestorica bili izabrani kao apostoli, samo je muškarce Bog pozvao za svećeništvo. Kao što muškarci ne mogu rađati djecu, tako ne mogu ni žene biti svećenici.
  29. Bez pretjerivanja se može reći: nejednakost ljudi međusobno, podređenost i nadređenost kao i svaka vlast dolaze od Boga, pretjerano izjednačavanje od đavla.
  30. S cijelom Crkvom odlučno odbacujemo teoriju o razrješivosti braka: „Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Mt 19,6). Isto je grješan suživot prije braka ili izvan njega.
  31. Kontracepcijska su sredstva usmjerena protiv čovjeka: ona sprječavaju Božji blagoslov, škode zdravlju, potkopavaju brak, razaraju obitelj. Isto su tako protumoralni umjetna oplodnja i eksperimenti oko davanja života. Samo čistoća i bračna vjernost, onako kako ih je Bog zapovjedio, štite od Aidsa, a ne kondomi. Širenje prezervativa nije ništa drugo nego sustavna propaganda za poročnost naroda. Sve podsjeća na Sodomu i Gomoru.
  32. Ljudsko tijelo nakon odvajanja od duše prema Kristovu primjeru nakon Uskrsnuća nije određeno za spaljivanje. Kremiranje je neljudsko i izmišljotina je slobodnih mislilaca koji su time htjeli zanijekati uskrsnuće tijela.
  33. Krist će ponovno doći na kraju vremena suditi žive i mrtve. Oni koji su vjerovali u jedinorođenog Sina Božjega i koji su svoj život ravnali po njegovim zapovijedima, ući će u život vječni, drugi će pasti u vječnu propast.



Poslušajmo sugestivne riječi švicarskog oca domovine, svetog brata Klausa: „Budite postojani u vjeri svojih otaca jer će se podići velika buna u kršćanstvu. Tada se čuvajte da vas se ne zavara novinama i vražjom lukavošću. Držite se skupa, nasljedujte svoje pobožne oce, zadržite i slijedite njihov nauk. Tada vam ni napadi ni oluje neće naškoditi.“


Pater Franz Schmidberger, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X.


1 „Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.“ (Rim 1,20)
2 Aklamacija na Cvjetnicu
3 Citat iz jednog pisma islamskih ekstremista u Egiptu osvjetljava načelnu nepomirljivost Crkve i islama: „Vi kršćanske svinje koji Boga svemogućega vrijeđate tvrdnjom da on ima ženu i sina, vi koji Boga klevećete predstavljajući ga jednim od trojice, vaša stroga kazna vam je sigurna…Neka vam bude obznanjeno, blizu i daleko, staromu i mladomu, svećeniku i monahu da ste se svojim djelima prokleli u smrt i gubitak svojih dobara. Vašu će krv po pravu proliti muslimani, a vaš novac pripada nama. Vaš nemoral i vaše zle zavjere nećemo mirno i dokono promatrati. Dobro znamo kako se terorizira ljude kao što ste vi i kako se vas, obožavatelje križa treba dokrajčiti. (…) Nećete izbjeći našu sablju žednu osvete. (…)“
4 Usp. 1 Kor 12, 4-30.