četvrtak, 9. listopada 2014.

Nemilosrdnost kardinala Kaspera prema rastavljenim i ponovno oženjenima



U Rimu će se ove jeseni održati izvanredna Biskupska sinoda o temi obitelji,  a ona će usredotočiti svoje rasprave na osobit način na probleme kršćanske obitelji u svijetu obilježenom sekularizmom: suživot bez braka, rastavu, kontracepciju, itd. U pripremi za nju, Vatikan je poslao biskupima poseban upitnik, s iscrpnim pitanjima o bračnom moralu, na koja su duhovni vođe trebali odgovoriti. U nekim zemljama, posebno njemačkog govornog područja, biskupi su proslijedili upitnike odabranoj grupi vjernika, koji su odgovorili kako se i očekivalo.

Odgovori pokazuju koliko je već napredovalo propadanje kršćanskog bračnog morala među bivšim  kršćanima. U odgovoru na pitanje: ,,Smatrate da je korištenje tzv zabranjenih metoda kontracepcije bilo grijeh?", 86% ih je odgovorilo: ,,ne" a 14% ,,da". Sljedeće pitanje: ,,Jeste li se uzdržavali  od primanja Euharistije?". Ovdje ih je 90% odgovorilo: ,,ne", a 10% ,,da". U biskupiji Aachen, vidljivo je iz odgovora da je ,,bračno i spolno ćudoređe Crkve ... za mnoge prepreka na putu vjere". U biskupiji Bamberg odgovori ,,izražavaju kritički stav prema moralnom nauku". U biskupiji Essen, ispitanici su se izjasnili za  ,,omogućavanje ceremonije blagoslova homoseksualnih parova". U biskupiji Freiburg, ,,zajednički život prije vjenčanja u crkvi nije iznimka nego običaj". U biskupije Köln, ,,nauk Crkve se smatra nečim što je s drugog svijeta i iz drugog vremena". U biskupiji Magdeburg ,,Crkva je u velikoj mjeri izgubila svoj autoritet kao vodilja u području braka i obitelji". U biskupiji Mainz, ,,zabranu umjetnih metoda kontracepcije odbacuju gotovo svi, ili je uglavnom smatraju potpuno nevažnom". U biskupiji Osnabrück ,,sve više i više ljudi se okreće od Crkve". U biskupiji Rottenburg ,,zabranu prezervativa se smatra kriminalnim". U biskupiji Trier, oni koji su odgovorili na upitnik očekuju ,,da će im se pokazati milost u pitanjima braka, njegovog neuspjeha, novog početka i seksualnosti. " [1]

 
Razorna uloga kardinala Kaspera

 
Tijekom tjedna od 17.-22. veljače Sveti Otac je sazvao konzistorij, koji je trebao završiti proglašenjem novih kardinala; njegov rad bio je posvećen osobito pripremama za biskupsku sinodu. Kardinal Kasper je imenovan od strane pape kao jedini govornik, te je u četvrtak ujutro, 20. veljače, govorio opširno braći kardinalima. Prije nego što detaljno proučimo što je rekao, želimo rasvijetliti njegove teološke pozicije.

Rođen 1933. i zaređen za svećenika 1957.; posvetio se akademskom radu, imenovan za docenta teologije  uz Hansa Künga, a 1989. za biskupa biskupije Rottenburg-Stuttgart. Tijekom  deset godina na tom položaju, osobito1993., zajedno sa sadašnjim kardinalom Lehmannom i nadbiskupom Fribourga Saierom (sada pokojnim), izradio je plan u prilog sakramentalne pričesti za razvedene i „ponovo oženjene“ katolike, što je odlučno odbio tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Ratzinger. Godine 1999. biskup Kasper je pozvan u Rim kako bi postao tajnik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana; ubrzo je postao predsjednikom toga vijeća. Bio je intenzivno uključen u izradu i potpisivanje Zajedničke izjave iz Augsburga između katolika i protestanata 1999. 2010. je zbog svoje dobi iz svog ureda otišao u mirovinu, ali je tijekom papinskog izbora prošle godine bio odlučan zagovornik uzdizanja kardinala Jorge Bergoglia na papinsko prijestolje.


Pogledajmo sada nakratko Kasperov znanstveni rad proučavajući pobliže nekoliko njegovih spisa. On je 1967. naveo u jednom članku: ,,Bog koji stoluje nad cijelim svijetom i poviješću uvreda je za čovjeka. Mora ga se nijekati poradi čovjeka, jer on zahtijeva za sebe dostojanstvo i čast koji po pravu pripadaju čovjeku .... Moramo se oduprijeti tom Bogu, ne samo radi čovjeka, nego i radi Boga.  On uopće nije pravi Bog, nego bijedni idol. Jer Bog koji se pojavljuje jedino uz povijest i iznad nje, a koji nije i sam povijest, jest ograničeni Bog. Ako mi takvo biće zovemo Bogom, onda radi Apsolutnog moramo postati apsolutni ateisti. Takav Bog izvire iz krutog svjetonazora; on je jamac statusa quo i neprijatelj novog". [2]

U svojoj knjizi Einführung in den Glauben (Uvod u vjeru), on izražava mišljenje  da dogme mogu "biti potpuno jednostrane, površne, tvrdoglave, glupe i nerazborite". [3]

U svojoj studiji Jesus der Christus piše s obzirom na izvještaje o čudima u Novom zavjetu: ,,S književno-kritičkog stajališta, uočavamo tendenciju pojačavanja važnosti, pretjerivanja i umnažanja čuda .... Time se građa izvješća o čudima znatno smanjuje". [4] Nadalje izvještaji o čudima su, po njegovom mišljenju, ,,pridavanje nekršćanskih motiva Isusu, kako bi se naglasila njegova veličina i moć .... Iz povijesne perspektive, mnogi izvještaji o čudima su dokazano projekcije uskrsnog iskustva na Isusov zemaljski život, ili anticipirajuća predočavanja proslavljenog Krista". [5] To je slučaj naročito s pričom uskrisavanja Jairove kćeri, mladića iz Naima i Lazara. ,,Tako čuda koja pokazuju moć nad prirodom dokazuju da su naknadno dodana izvornoj tradiciji." [6]

O najstarijem evanđeoskom izvještaju o Kristovom uskrsnuću (Mk 16, 1-8), on je komentirao: ,,da to nisu povijesni detalji već prije stilska sredstva koja nastoje zadobiti pažnju i stvoriti napetost". [7] Kasper ne poništava samo vjeru u uskrsnuće Gospodinovo nego cijelu kristološku dogmu. On piše: ,,Prema sinoptičkim evanđeljima Isus sebe nikad ne naziva Sinom Božjim. Zbog toga se sam (izraz) Sin Božji jasno pokazuje kao ispovijest vjere Crkve". [8] U drugom odlomku kaže: ,,Stoga se najvjerojatnije nije sam nazvao ni Mesijom ni slugom ili Sinom Božjim a vjerojatno ni Sinom Čovječjim".[9] Dogma da je Isus  „pravi Bog i pravi čovjek“, je ,,nešto što se može preispitati". [10]Nije li ovo modernizam u užem smislu, modernizam u svom čistom obliku? A tog čovjeka je papa zadužio da održi predavanje Konzistoriju o obitelji i hitnim problemima s kojima se obitelj danas suočava! No, može li takva modernistička vjera još uvijek služiti kao osnova za kršćanski moral? A gdje tu uopće ima znaka straha Gospodnjega, koji je početak svake mudrosti? (vidi Ps 110: 10)

Govor Kardinala Kaspera na Konzistoriju 20.veljače 2014.

No, vratimo se predavanju koje je u obliku knjige objavio  Herder Verlag 10. ožujka, baš na vrijeme za plenarno zasjedanje Njemačke biskupske konferencije. Zasigurno ste u zabludi ako sumnjate da je ta činjenica slučajna.

U prvom dijelu kardinal govori o obitelji u redu stvaranja i kršćanskog otkupljenja i govori o strukturama grijeha u obiteljskom životu te o obitelji kao o kućnoj Crkvi. U svemu tome, svakako, nalazimo pojedinu misao koja je ispravna i dobro izražena. Npr., na stranici 42. čitamo: ,,Ako želimo imati novo srce to uvijek iznova zahtijeva novo formiranje srca i pretpostavlja kulturu srca. Obiteljski život treba njegovati na tragu triju ključnih riječi Svetoga Oca: molim, hvala i oprosti. Moramo imati vremena jedni za druge i slaviti subotu ili nedjelju zajedno i uvijek iznova vježbati uzdržljivost, praštanje i strpljivost; uvijek su iznova potrebni znakovi dobronamjernosti, uvažavanja, nježnosti, zahvalnosti i ljubavi. Zajednička molitva, sakrament pokore i zajedničko slavljenje Euharistije su pomoć stalnom jačanju spone braka koju je Bog stavio oko supružnika. Uvijek je lijepo sresti ostarjeli bračni par koji se i u poodmakloj dobi još ljube na zreli način. To je također znak otkupljenog čovječanstva". Ali, je li obitelj uistinu ,,put Crkve", kako kardinal tvrdi na kraju 4. poglavlja? Nije li Crkva, umjesto toga, put obitelji?

Nema sumnje, međutim, da je glavni naglasak čitavog govora na problemu razvedenih i ,,ponovo oženjenih" katolika, u 5. poglavlju. Sasvim je u pravu kad primjećuje da je sve veći broj razorenih obitelji tragedija za budućnost Crkve. Na žalost nema naznaka dubljih razloga za ovaj razvoj: razvodnjena, skraćena i iskrivljena pouka u vjeri, ili potpuni nedostatak te pouke,  ne samo godinama, nego već desetljećima, u svezi sa svetošću braka kao slike veza između Krista i njegove zaručnice, Crkve, a time i nerazrješivosti bračnih veza. Tu se mora jasno optužiti biskupe, koji su kao učitelji vjere i morala u svojim biskupijama strahovito zanemarili svoju dužnost. Npr., kardinal Kasper, kao biskup Rottenburga, nije bio poznat po obrani svetosti i nerazrješivosti braka, u zgodno i nezgodno vrijeme, u svojim propovijedima, katehezama i predavanjima.

Predavač je u pravu kada kaže da se možemo "diviti i podržati ... heroizam napuštenih supružnika, koji su prepušteni sami sebi i utiru svoj put kroz život sami" (Str. 55). Ali, zapravo kršćanstvo s vremena na vrijeme zahtijeva takvo junaštvo, koje se ne može postići ljudskom snagom, ali svakako može uz pomoć Božje milosti, kao što pokazuje čak i u naše vrijeme ponašanje mnogih napuštenih supružnika koji ostaju vjerni. Nije li Pavao rekao da može učiniti sve u Onome koji ga jača?

Od sljedećih nekoliko rečenica kardinala Kaspera diže se kosa na glavi: ,,No, mnogi napušteni supružnici su, radi djece, ovisni o novom partnerstvu i novom građanskom braku, od kojega ne mogu opet odustati, a da ne pogriješe. Često u takvim zajednicama, nakon njihovih prethodnih gorkih iskustava, uživaju ljudsku sreću, doista pravi dar s neba" (str. 55, kurziv). Reći ćemo to bez uvijanja: takva nova veza je i dalje napad na nerazriješivost braka i ozbiljan grijeh. Spremno priznajemo da se, zbog djece rođene u takvoj grešnoj vezi, od nje ne može jednostavno odustati; ali stranke moraju živjeti kao brat i sestra. Prema tome ne pomaže puno ono što kaže u sljedećem paragrafu: ,,Nerazrješivost sakramentalnog braka i nemogućnost sklapanja drugog sakramentalnog braka dok je drugi supružnik živ, obvezni je dio vjerske tradicije Crkve" (str. 55).

Malo dalje u tekstu otkrivaju se prave misli kardinala i njegovih prijatelja istomišljenika. Tamo piše: ,,Nalazimo se i danas u situaciji sličnoj onoj posljednjeg koncila, kad se razgovaralo i o pitanju ekumenizma ili vjerske slobode. Tada je, također, bilo enciklika i odluka Svetog oficija za koje se činilo da blokiraju put prema naprijed. Ipak, ne dovodeći u pitanje obvezujuću dogmatsku tradiciju, koncil je otvorio vrata " (str. 57). To je ono zbog čega je bratstvo sv Pija X. žalilo godinama: Koncil je otvorio vrata koja vode do zablude, a time je u biti odgovoran za pokoncilski kolaps. Njegova Uzoritost opravdava ovaj ,,daljnji razvoj"  ,,hermeneutikom koja je u isto vrijeme pravna i pastoralna" (str. 60).

Iako papa Benedikt XVI nije dopustio razvedenima i ,,ponovo oženjenim" katolicima primanje sakramentalne pričesti, on je priznao da bi oni mogli primiti duhovnu pričest, kako to govornik prenosi; i on se pita zašto onda oni ne mogu dobiti sakramentalnu pričest. Odgovor je jednostavan: kod duhovne pričesti osoba može samo žaliti zbog njenog sadašnjeg grešnog života i moliti Boga za pomoć kako bi pronašla izlaz iz te situacije, dok bi pripuštanje sakramentalnom zajedništvu sankcioniralo grešno stanje, blagoslovilo razvod i konkubinat i utvrdilo grešnika na njegovom putu do vremenite i vječne propasti. Isto vrijedi, usput rečeno, za vrijeme pokore koju je kardinal predložio, nakon kojega bi razvedeni i  ,,ponovno oženjeni" katolici mogli primiti svetu pričest: poput tuge, i  pokoru također mora pratiti ozbiljna nakana popravljanja; inače je bezvrijedna. Nije li Duh Sveti izjavio po propovijedima i poslanicama sv. Pavla da tko nedostojno jede i pije, to jest, prima sakramentalno Euharistiju, sud sebi jede i pije? (1. Korinćanima, 11:29). Stoga postoji li išta nemilosrdnije i okrutnije prema dušama ili išta što je nepravednije s obzirom na nauk Crkve? Kompendij katekizma Katoličke crkve kaže, zajedno s cijelom Tradicijom, da je duhovno djelo milosrđa pokarati grješnike. Ovdje vidimo kako je svećenstvo nakon koncila gotovo potpuno izgubilo iz vida nadnaravnu perspektivu spašavanja duša. Očito Kardinal ne zna razlikovati između mržnje na grijeh i iskazivanja milosrđa prema grješniku. U njegovom odgovoru na primjedbe njegove braće u Kolegiju kardinala, on naglašava da je milosrđe „hermeneutičko načelo tumačenja istine“ (str. 79) – naravno da se takvim argumentom bilo koja dogma može obezvrijediti – i onda se pozivati na epikiju (str.82). Ovaj tehnički pravni izraz znači da se u odsutnosti zakonodavca, u konkretnom slučaju zbog dobrog razloga ne namjerava primijeniti zakon na taj teški slučaj, mada bi on jasno potpadao pod slovo zakona. Ali, budući da je Bog Stvoritelj upisao svoj prirodni zakon u svoja stvorenja i predvidio svaki slučaj, a On je sveprisutan, nema epikije u stvarima naravnog zakona.

Papino mišljenje

Nakon nagovora u četvrtak ujutro, toga poslijepodneva u Konzistoriju je bilo protivljenja, djelomično žestokog s nekoliko napada na Kasperov govor. Ipak, u petak ujutro papa Franjo je za njemačkog kardinala našao snažne riječi pohvale. U njegovim primjedbama: „Našao sam ljubav prema Crkvi… Još nešto: jučer, prije spavanja – iako nisam namjeravao zaspati! – Ponovno i ponovno sam čitao dokument Kardinala Waltera Kaspera“, rekao je Papa na početku drugog dana Konzistorija. Franjo je mislio na govor Kardinala Kaspera. „I želio bih mu zahvaliti, budući da to smatram djelom duboke teologije i također vedrog teološkog promišljanja. Ugodno je čitati vedru teologiju. Tu sam pronašao ono što sv. Ignacije opisuje kao sensus Ecclesiae, ljubav za svetu Majku Crkvu… To mi je učinilo dobro, pala mi je na um ideja – molim da mi oprostite, vaša Uzoritosti, ako vas dovodim u neugodnu situaciju – moja ideja je da je to ono što nazivamo 'baviti se teologijom na koljenima.' Hvala, hvala.“ [11].

Daljnje posljedice

Osim protivljenja s kojim se Kardinal suočio u Konzistoriju nakon svoga govora, bilo je, naravno, i slaganja s njegovom kampanjom. Minhenski nadbiskup kardinal Marx, izgledao je oduševljen nakon Kasperovog govora. Govor je bio ,,uvertira" rasprave, rekao je, koja neće završiti brzo. Kardinal Marx je javno i žestoko kritizirao prefekta CDF (Kongregacije za nauk vjere) Müllera, kada je potonji podsjetio na katolički nauk, konkretno nerazrješivost braka, a time i nemogućnost pripuštanja razvedenih i  ,,ponovno oženjenih" katolika na pričest. Bečki nadbiskup, također, kardinal Schönborn, rekao je da je impresioniran. U najnovijem izdanju časopisa Bečke  nadbiskupije on opisuje Kasperov govor kao "briljantno formuliran" i "izvanredan." Riječ je o "ispitivanju što to žulja današnje obitelji", kako to kardinal Schönborn kaže. [12]

Rana koju je otvorio Kasperov govor će se gnojiti  dugo vremena i nastavit će činiti strašnu štetu Kristovu Tijelu, pri čemu nije nevažno to što  Kaspera podržava Papa. Podjela je odmah bila vidljiva na plenarnoj sjednici njemačkih biskupa u Münsteru, pogotovo kad se radilo o izboru novog predsjednika.

Rasprava koja je sada započela, jest nova pukotina u nasipu, slična onoj koju je prouzročila ,,Königsteinska deklaracija" prema enciklici Humanae vitae Pavla VI. U tom dokumentu su njemački biskupi utvrdili da bračni parovi mogu slijediti svoje osobne savjesti. Predviđanja daljnjih posljedica za bračni moral mogu se uočiti u ,,potpori za dušobrižništvo" koju je u rujnu 2013. objavio Nadbiskupijski ured za pastoralnu skrb nadbiskupije Freiburga. U njemu se mogu pročitati, između ostalog, sljedeće izjave:
„Druga bračna zajednica se tijekom prilično dugog vremenskog razdoblja pokazala kao moralna stvarnost u pogledu odlučne i javno vidljive namjere trajnog zajedničkog življenja u urednoj bračnoj zajednici…“. ,,Na temelju ljudskih vrijednosti koje oni ostvaruju zajedno, a što je vrlo važno i zbog njihove spremnosti da se preuzme odgovornost jedno za drugo u javnom obliku i na pravno obvezujući način, ,,takvi partneri" zaslužuju moralno priznanje ....Par želi biti uvjeren da se Bog za njih brine i štiti ih u njihovom životu. Nadaju se da će dobiti pastoralnu skrb koja im daje poticaj i samopouzdanje za hrabar pothvat njihovo novog životnog plana ....Blagoslov i predaja svijeće služe kao znakovi za to ... ".

Prema tome postoji onda liturgijska svečanost uz blagoslov za takve parove: ,,Svijeća se pali na uskrsnoj svijeći, a par drži svijeću zajedno." Pedlaže se slijedeća molitva: "Pomolimo se. Vječni Bože, u tebi nalazimo oprost, ljubav i novi život. Ti osvjetljuješ cijeli život. Molimo te, blagoslovi ovu svijeću. Kao što njezin sjaj osvjetljava tamu, tako ti osvjetljavaš put svakog ljudskog bića kroz život. Budi svjetlo za N. i N., tako da te oni mogu hvaliti u sretnim danima, a u nesreći se mogu ponovo podići tvojom pomoću te da  mogu doživjeti podršku tvoje prisutnosti u svemu što čine. Pomozi im pronaći utočište i ojačati u tvom svjetlu. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Ovisno o situaciji i mjestu, može biti dobro izreći  molitvu za cijelu (novu) obitelj (Blagoslovi, str. 239) i blagoslov za kućanstvo (Blagoslovi, str. 270)".
Nije li to blagoslivljanje konkubinata a time i blagoslivljanje grijeha?

U svom prijedlogu kardinal predviđa sakramentalnu pričest samo za mali dio katolika koji žive u konkubinatu. No, tko je zadužen za izradu izbora? I neće li svi ostali onda izgledati kao glupani? Kao i kod ,,Königsteinske deklaracije", brana je napukla, a praksa svetogrdnih pričesti određene skupine osoba vrlo brzo će posvuda postati pravilo, a ne iznimka.

Neomodernisti nanijeli su ozbiljnu štetu vjeri i Tradiciji Crkve na koncilu i iza koncila, ali barem su još uvijek službeno branili njen moralni nauk u određenoj mjeri. Kardinal Kasper se oglasio trubljom za napad na to.

Nauk Crkve o braku

Kršćanski brak je duhovna imitacija Božjeg saveza s njegovim narodom, odnosno, bračnog veza Isusa Krista s njegovom Crkvom. Kada se konzumira, on je nerazrješiv, i ustanovio ga je  sam Gospodina kao pravi i posebni sakrament. Njegova prva svrha je prenošenje života i odgajanje djece koju Bog daje da postanu pravi kršćani. Njegova druga svrha je međusobna pomoć i posvećenje supružnika. Osim toga, to je lijek za neuredne putene želje.

U obrani dostojanstva, svetosti i nerazrješivosti braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene, navedimo Kristove riječi: ,,Što Bog združi, neka čovjek ne rastavlja" (Mt 19, 6), i: ,,Tkogod  otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub" (Lk 16,18). Prema tome, ako kršćanin zasniva novu civilnu zajednicu dok živi njegov ili njezin bračni drug, to je preljub i teški grijeh koji mu zabranjuje primanje sakramenata. ,,Ne varajte se! Ni bludnici ... neće baštiniti kraljevstva Božjega." (Usp. 1 Kor 6, 9). To je trajni nauk Crkve, kojega je Tridentski sabor ponovno utvrdio s najvećom jasnoćom na svojoj 24. sjednici od 11. studenog 1563. Kanon 7 o sakramentu ženidbe glasi: ,,Ako netko kaže da Crkva griješi, u tome što je ona učila i još uvijek uči da se u skladu s evanđeoskim i apostolskim naukom [usp Mt 05:32; 19: 9; Mk 10:11 f .; Lk 16:18; 1 Kor 07:11] veza braka ne može raspustiti zbog preljuba jedne od oženjenih osoba, te da nijedna, čak ni ona nedužna koji nije dala nikakva povoda za preljub, ne može za vrijeme trajanja života druge sklopiti drugi brak, te da je onaj, koji se nakon otpuštanja preljubnice oženi drugom, kriv za preljub, a da je ona također, koja se nakon otpuštanja preljubnika uda za drugog: neka bude izopćen". [13]

Nedavno je Kongregacija za nauk vjere, u pismu od 14. rujna 1994, oko primanja pričesti razvedenih i ,,ponovo oženjenih" katolika, odbacila takvu praksu. Kao rezultat žestokih reakcija,  kardinal Ratzinger je potom još jednom naglasio nauk Crkve o nerazrješivost braka i odgovorio na prigovore i optužbe.

U petnaestom stoljeću, kada je Henrik VIII. u Engleskoj nezakonito pokušao ući u novi brak s dvorskom damom Anne Boleyn, Sveta Stolica je branila svetost braka po vrlo visokoj cijeni, iako je kao rezultat toga cijela zemlja otpala od Rimske Crkve. Osvrnuvši se dalje, vidimo kako je već Ivan Krstitelj opominjao  preljubnika Heroda: ,,Ne smiješ imati žene brata svojega!" (Mk 6,18). Za to svjedočanstvo je dao svoj život i prolio krv. Samo takva ljubav za istinu i nepokolebljivost crkvenih ljudi, prije svega biskupa i predstavnika Svete Stolice, može ponovo osoviti kršćanstvo na noge.

 
Zaitzkofen, 25. ožujka 2014
Svetkovina Blagovijesti
Pater Franz Schmidberger
Rektor Bogoslovije Presvetog Srca Isusovog
Bivši generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X.
 
_________
[1] Citati su preneseni iz magazina Der Spiegel, br. 5 2014.
[2]    Walter Kasper, „Got in der Geschichte“, esej objavljen u Gott heute: 15 Beiträge zur Gottesfrage, uredio Norbert Kutschki Kutschki (Mainz: Matthias-Grünewald-Verlag, 1967), naglasak dodan.
[3] Walter Kasper, Einführung in den Glauben (Mainz: Matthias-Grünewald-Verlag, 1974, 19837), poglavlje 9.4, str. 148.
[4]Walter Kasper, , Jesus der Christus (Mainz: Matthias-Grünewald-Verlag, 19787), Dio II: Geschichte und Geschick Jesu Christi, Poglavlje III, str. 105-106.
[5] Ibid., str. 106.
[6] Ibid., str. 106.
[7] Ibid., str. 149-150.
[8] Ibid., str. 129.
[9] Kasper, “Jesus und der Glaube”, u: Walter Kasper i Jürgen Moltmann, Jesus ja—Kirche nein?, dio. 32 u seriji Theologische Meditationen (Zürich, Einsiedeln, Köln, 1973), str. 20.
[10] Kasper, Einführung in den Glauben, str. 55.
[11] “Papa Franjo pozdravlja ukrajinske Kardinale i hvali 'teologiju na koljenima' Kardinala Kaspera“,  Vatikanska informativna služba, 21. Veljače 2014.
[12] Giuseppe Nardi, Katholisches.info, 27. veljače 2014.
[13] Denzinger, The Sources of Catholic Dogma, preveo Roy J. Deferrari [1955] iz 30. izdanja Enchiridion Symbolorum Heinricha Denzingera (Fitzwilliam, NH: Loreto Publications, bez datuma), str.. 297.