nedjelja, 29. lipnja 2014.

Naš put do Bratstva sv. Pija X.


Prenosimo svjedočanstvo jednog mladog bračnog para u kojem se ukratko opisuje kako su pronašli svoj put do tradicionalne latinske Mise, ali još više do cjelovitog katoličkog života u kapelici FSSPX-a. Svjedočanstvo je napisano posebno za blog Christus Rex u osobnom kontaktu, na čemu srdačno zahvaljujemo i molimo Gospodina da i kod nas pobudi što veću uviđavnost za pravo stanje današnje Crkve, te prave odgovore i rješenja na tu krizu.

Moja supruga i ja najprije smo počeli pohađati "latinsku Misu" - točnije, tridentski obred Mise, jedini prihvaćeni i odobreni obred Mise (što znači, apostolskog podrijetla) u Latinskoj crkvi, 2007. god. u Milwaukeeju, Wisconsin. Iskušali smo u prethodne dvije godine nekoliko župa, u neposrednoj blizini i dalje, u potrazi za onom koja bi bila pravovjerna i bez onoga što smo tada smatrali teškim zloporabama. (Kao i u većem dijelu svijeta, nije lako naći takve Novus ordo Mise.)

Bio je jedan oglas na radiju Relevant, mjesnoj katoličkoj radio postaji, koji nas je doveo do tridentske Mise koju drži Instituta Krista Kralja (ICR). Tu su nam se, mogu reći, otvorile oči za ,,vjeru svih vremena" – katolički život kakav je postojao kroz mnogo stoljeća prije nego što ga je uvelike poremetila koncilska  revolucija. Za to ćemo uvijek biti zahvalni Institutu Krista Kralja.

U našoj ICR-ovoj župi susreli smo prave svećenike: snažne, odvažne muževe (rijetkost u našem području), muževe stvorene na sliku Krista, koji su bili odjeveni u crno, jer prinose žrtvu i koji su brinuli o svom stadu kao što je Krist činio i čini.

Negdje u tom razdoblju (2007.-2013.), također sam razmatrao argumente i položaju Bratstva sv. Pija X. Nažalost, u tom trenutku sam ih odbio: bio sam previše pod utjecajem krivih informacija iz izvora kao što su EWTN i E. Michael Jones. Ipak, također mislim da u to vrijeme nisam bio potpuno spreman napustiti svijet do te mjere za koju smatram da je neophodna da se prihvati Bratstvo. Ono što želim reći jest, kao što mi je jedan mudar čovjek kasnije rekao, da je Bratstvo na križu, i udružiti se s njime znači u određenoj mjeri prihvatiti taj križ: pobuđivati odbacivanje svijeta, koji se ruga pravoj vjeri, osobito u njezinom čistom obliku kojega Bratstvo prihvaća.

petak, 27. lipnja 2014.

Ustoličenje (intronizacija) Srca Isusova


24. kolovoza 1907. peruanski je pater Matéo Crawley-Boevey u francuskom svetištu Paray-le-Monial izliječen na čudesan način i primio je nadahnuće za križarsku vojnu ljubavi.

Njegov cilj: uspostava društvenog kraljevanja Isusa Krista i ozdravljenje obiteljī i cijeloga društva.

Pater Mateo Crawley-Boevey rođen je 1785. godine u Peruu. Postao je članom Kongregacije Presvetog Srca Isusova i Marijina i sveudiljnog klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ova je redovnička zajednica utemeljena 1800. godine u Poitiersu, a njezino je sjedište nekoliko godina kasnije premješteno u parišku ulicu Rue de Picpus. Danas se kratko zove „Kongregacija Presvetog Srca Isusova i Marijina“.

četvrtak, 26. lipnja 2014.

Haurietis aquas in gaudio


Enciklika Pija XII. o štovanju Presvetog Srca Isusova miljokazom je u pobožnosti Srcu Isusovu. Enciklika je objavljena 15. svibnja 1956., na stotu obljetnicu uvođenja blagdana Srca Isusova. Naslov enciklike odnosi se na Izaiju 12,3, a to je redak koji aludira na puninu nadnaravnih darova koje istječu iz Presvetog Srca Isusova. Haurietis Aquas ohrabruje cijelu Crkvu da prepozna štovanje Srca Isusova kao važan element katoličke duhovnosti.

Donosimo cjelovit tekst u hrvatskom prijevodu.


srijeda, 25. lipnja 2014.

Preminula časna majka Marie François Dupouy, utemeljiteljica Saint-Préa (Brignoles)


14. lipnja 2014. u francuskom Sanit-Préu (Brignoles) preminula je časna majka Marie-François Dupouy. Od 1974. do 1998. bila je Generalnom poglavaricom kongregacije Školskih sestara dominikanki iz Brignolesa. Imala je 95 godina i 72 godine je bila zavjetovana sestra.


Stupila je 1941. godine u kongregaciju Školskih sestara dominikanki od svetog Imena Isusova u Toulouseu. S dopuštenjem je svoje Generalne priorice utemeljila je 1974. godine školu i samostan koji se želio pridržavati tradicije Crkve i Reda. Iz toga je nastala kongregacija Školskih sestara dominikanki iz Saint-Préa.


Kako je došlo do toga: Prije četrdeset godina Dominikanke su svetog Imena Isusova zatvorile svoju podružnicu u Toulonu, zaključile su ugovore koji su ih vezali za državu i obznanile su da će otvoriti vrata škole Cours Saint-Dominique u dvorcu Saint-Pré u seocetu La Celle kod Brignolesa, i to na početku školske godine u rujnu 1974.


To je bila hrabra odluka; u ono je vrijeme bila besprimjerna. Majka Anne-Marie Simoulin, Generalna poglavarica Kongregacije, preminula 16. lipnja 2014. dala je odobrenje.


Nadbiskup je Lefebvre ohrabrio skupinu sestara na tu odluku, a pater Calmel OP ju je roditeljima koji su svojoj djeci u svakom slučaju htjeli dati izvorni katolički odgoj pojasnio riječima: „Posrijedi je stvaranje kršćanske škole koja Vaše mlade kćeri s obzirom na podrivanje i otpadništvo treba učiniti sposobnima za obranu. Nadamo se da u skromnim okvirima možemo izgraditi školu koja treba biti slobodna i od građanske kao i vjerske revolucije.“

Pribježište je pronađeno u seoskom dvorcu u mjestu La Celle kod Brignolesa. „Ova je kuća dar Bezgrješnog Srca Marijina!“, kako je pater Calmel rekao kod dolaska u srpnju 1974.
Ondje je radio skupa sa dvadeset i šest sestara Kongregacije na „Saint-Pré du Seigneur“, na „svetoj Gospodnjoj livadi“, „vjerni objavljenim istinama koje su se oduvijek naučavale u svetoj Crkvi, vjerni Misi i tradicionalnoj liturgiji, običajima reda dominikanaca i tomističkoj koncepciji nastave“.
 
Vođenje je škole tada povjereno časnoj majci Marie-François Dupouy. Iz godine u godinu raslo je djelo pod brižnom zaštitom i majčinskom ljubavlju Majke Božje. Današnjih sedam škola dominikanki od Sanit-Préa u Francuskoj žele mladim djevojkama ponuditi „odgoj posve u smislu kršćanske i francuske tradicije u potpunom dogovoru s obiteljima“, dok su na drugoj strani oceana utemeljene dvije druge škole u Argentini koje svojim skromnim snagama rade na širenju tradicionalnog vjerskog života. Majka je Dupouy u posljednjim godinama bila nepokretna. Svoje je patnje prikazivala za Crkvu i Kongregaciju.



Mole se vjernici da se sjete pokojnice u svojim molitvama, a svećenici kod svete Misne Žrtve.

Requiescat in pace.



Donosimo i obavijest o preminuću koju su objavile Školske sestre dominikanke svetog Imena Isusova i Bezgrješnog Srca Marijina:

utorak, 24. lipnja 2014.

Trebamo poznavati preodličnu ljubav Kristove spoznaje


Izgleda mi da ona velika želja našega Gospodina da njegovo sveto srce posebnom čašću častimo ima za cilj da se u našim dušama obnove učinci otkupljenja. Sveto je naime srce neiscrpno vrelo koje samo to traži da se prelije u ljudska srca kako bi bila slobodna i spremna da upotrebljavaju vlastiti život po njegovu uređenju.

Iz istog božanskog srca neprestano teku tri potoka: prvi je potok milosrđa, potok za grješnike u koje teče duh pokajanja i pokore. Drugi je potok ljubavi, potok na pomoć potrebama svih koji se trude i posebice onima koji teže za savršenstvom da bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća. Iz trećeg pak potoka teku ljubav i mir za njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi. Tako će se oni, svaki na svoj način, posvema posvetiti širenju njegove slave.

To je božansko srce bezdan svih dobara. U nj trebaju siromašni utopiti sve svoje potrebe. Bezdan je to veselja u kojem treba utopiti sve naše tuge, bezdan poniznosti protiv naše ludorije, bezdan milosrđa za bijedne, bezdan ljubavi u koji treba uranjati svaku našu oskudicu.

ponedjeljak, 23. lipnja 2014.

Presveto Trojstvo (III.)



Poradi ove različitosti izvora Ocu se pripisuju djela svemoći, Sinu djela mudrosti, Duhu Svetomu djela dobrote.

Spomenuta djela imaju naime određenu sličnost s vlastitostima osoba koje su uvjetovane svojim izvorom. Otac rađa Sina (tj. izvor je njegove opstojnosti). Stoga mu se pripisuje proizvođenje prolaznih stvari iz ničega, tj. stvaranje. Zove ga se stoga „Ocem svemogućim“ (Apostolsko vjerovanje). Pripisuje mu se i milosrđe jer nas grješnike opet prihvaća kao svoju djecu. On je Otac milosrđa (2 Kor 1,3). Sin je vječno spoznanje Oca, mudrost.

Stoga mu se pripisuje proizvođenje lijepog reda kod stvaranja. „Sve postade po njoj“ (Ivan 1,3). Kao što umjetnik sa svojim razumom koji razmišlja stvara plan za neko djelo, tako je Otac po Sinu stvorio red u svijetu. Sinu se pripisuje i ponovna uspostava reda po otkupljenju, a to tim više jer je za to uzeo ljudsku narav. Sveti je Duh uzajamna ljubav Oca i Sina. Njemu se stoga pripisuju sva dobročinstva Božja, poglavito prenošenje života kod stvaranja. „Kao što ptica počiva na jajima kako bi toplinom u njima probudila život; tako je kod stvaranja Duh Božji lebdio nad vodama“ (sveti Jeronim). Duhu se Svetomu stoga pripisuje prenošenje duhovnog života po milosti, tj. posvećenje ljudi. Njemu, „prstu desne Očeve“, pripisuju se čudesa; naposljetku i najveće djelo ljubavi Božje, Utjelovljenje.

nedjelja, 22. lipnja 2014.

Zlatna krunica Srca Isusova



Moli se na Gospinu krunicu
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen.

Umjesto Vjerovanja moli se:
Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.

Umjesto Oče naš moli se:
Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu, i za potrebe svete Crkve.

Umjesto Zdravo Marijo moli se:
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome.

Umjesto Slava Ocu moli se:
Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Na koncu se moli:
Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...


ZLATNA KRUNICA DONOSI velike milosti.

subota, 21. lipnja 2014.

Novus Horror Missae (IV.)


Cirkus u katedrali u Besançonu 10. svibnja ove godine: uz plesače po žici, akrobate i žonglere nastupila su u katedrali uz oduševljenje mnoštva vjernika i četiri konja.

četvrtak, 19. lipnja 2014.

Blaženi Alojzije Stepinac: Euharistija - izvor mira i ljubavi među narodima


Dužnost nam je da preko Euharistije radimo za mir u svijetu. Svatko od nas osjeća da danas nema mira u svijetu. Sada više nego ikada, narodi su razdijeljeni i razdvojeni u najžešće protivničke tabore. Samoljublje, pohlepa za bogatstvom, zavist, častohlepnost i mržnja, stvorili su duboke ponore, ne samo između pojedinih naroda, nego i između društvenih slojeva i pojedinih članova iste obitelji. Mira, dakle, u ljudskom društvu nema. O potrebi mira govori se danas mnogo i sa svih strana, ali mnogi od tih mirotvoraca zaboravljaju, da mira bez ljubavi ne može biti. Ukoliko ti propovjednici mira i spominju ljubav, ne pokazuju nam način, kako da ljubav općenito zavlada. Za proširenje i procvat ljubavi treba nam čvrsti temelj i plodno tlo.

Osnovicu za promicanje prave ljubavi ne može činiti samo krvna veza ili zajednički gospodarski, kulturni, društveni ili državni interesi.

srijeda, 18. lipnja 2014.

Preminula časna majka Anne-Marie Simoulin, utemeljiteljica Fanjeauxa



16. lipnja 2014. preminula je nekadašnja Generalna poglavarica Školskih sestara dominikanki iz Fanjeauxa, majka Anne-Marie Simoulin.

Majka je Anne-Marie Simoulin imala 86 godina. Bila je jedna od najvećih osobnosti tradicionalnog katolicizma našega vremena.

Potječe iz obitelji s četrnaestero djece. Stupila je u red Školskih sestara dominikanki Imena Isusova u Toulousu, kongregaciju utemeljenu 1800. godine koja je pod Pijom X. afilirana Dominikanskom redu.

Ona je sama postala Generalnom prioricom i morala je doživjeti pustošenja koja su donijele pokoncilske reforme u njezinoj zajednici. Dobivši formaciju preko velikog dominikanca Rogera-Thomasa Calmela (1914.-1975.), pokušala je svoju kongregaciju održati na zdravom katoličkom putu.

utorak, 17. lipnja 2014.

Iz novog broja Nacije, preporučamo...


Prije nekoliko dana izašao je iz tiska novi broj časopisa Nacija, kojeg smo već nekoliko puta spominjali utoliko što je dao prostora kvalitetnim člancima na temu trenutne krize u Crkvi, tradicionalnog pokreta i liturgije. Ovaj puta u njemu nalazimo jedan prigodni članak o štovanju Euharistije, uoči nadolazećeg blagdana Tijelova. Prenosimo ovdje jedan kraći izvadak iz teksta:


Osim što nas Crkva poziva da se Isusu u liku hostije klanjamo, blagdan Tijelova posvećen je i tome, da mu pružimo zadovoljštinu za sva ona svetogrđa, nedostatak poštovanja i mlakost na koju Gospodin od nas nailazi. Nema nikakve dvojbe, da je jedna od najvećih uvreda euharistijskom Isusu koja je danas službeno u Crkvi dopuštena, upravo pričest na ruku; pa uključimo stoga tu nakanu kada se nalazimo pred Presvetim. Najbolje ćemo to učiniti, ako pohodimo upravo onu Misu, gdje ove grozote nema, a to je Tradicionalna latinska Misa, u kojoj se Isusu vjekovima iskazuje ona čast i hvala, koja njemu pripada.


Osim toga, preko istog časopisa moći će se ubuduće nabaviti i knjiga Otvoreno pismo zbunjenim katolicima nadbiskupa Marcela Lefebvrea, koja je dostupna i posredstvom našeg bloga. Zahvaljujemo ovim putem na poseban način uredništvu što se odvažilo otvoreno podržati istinu katoličke vjere, u trenucima kad to nije nimalo lako i iziskuje veliku smjelost i žrtvu.

ponedjeljak, 16. lipnja 2014.

Nauk o Presvetom Trojstvu (II.)


U prirodi pronalazimo mnoge sličnosti s otajstvom Presvetog Trojstva. Budući da su svijet i sva stvorenja djelom Svevišnjega, u njemu se djelomično zrcali i trojstvenost Svevišnjega. Stoga kaže Vatikanski sabor 1870. da mi s pomoću razuma prosvijetljena vjerom možemo dospjeti do korisnog razumijevanja otajstava ako ih usporedimo s mnogim stvarima u prirodi (I. vatikanski sabor 3,4). Ovdje pronalazimo sljedeće nesavršene usporedbe:

Sunčeva zraka sadrži trobojno svjetlo: crveno, žuto, plavo. Ametist sjaji, promatran s različitih strana, trima bojama: purpurno crvenom, ljubičasto-plavom i crveno-ljubičastom, a opet je to samo jedan i isti kamen (sveti Izidor). Ista voda može biti u krutom sanju, tekućina i u obliku pare, ipak ne istodobno. Sunčeva kugla koja sjaji, zraci svjetlosti koji od nje polaze i toplina koju stvaraju jedno i drugo jesu tri stvari, ali ipak samo jedno (sveti Ćiril Aleksandrijski). Kod ognja pronalazimo plamen, svjetlost i toplinu; tri su stvari, ali ipak samo jedan oganj. Valja pripomenuti da naš duh ima: razum, volju i pamćenje; da postoje tri protežnosti (dimenzije) svih tijela u prostoru: duljina, širina, visina, i trostrukost u vremenskom slijedu: prošlost, sadašnjost, budućnost. Na mnogim oltarima trostruki list djeteline predočuje Presveto Trojstvo.

nedjelja, 15. lipnja 2014.

Presveto Trojstvo



Ove nedjelje sveta Crkva slavi blagdan Presvetog Trojstva. Budući da i dalje postoje brojni nesporazumi o Božjem bitku, a predstavnici islama imaju posve krivu predodžbu u crkvenom Nauku, objavljujemo prijevod teksta iz katekizma Franza Spiraga.


Uočljivo je da anđeli u nebu dragog Boga slave kao triput „Svetoga“. Prorok Izaija čuje serafine kako u nebu kliču. „Svet! Svet! Svet Bog, Gospodin nad Vojskama!“ (Iz 6,3). Vrijedno je spomenuti da se sunčeva zraka, prolazeći kroz staklo s bridovima (prizmu), razlaže u tri boje: plavu, žutu i crvenu. Kao što je zraka svjetla trobojno svjetlo, tako su i tri Osobe u jednoj božanskoj biti. Kod Kristova krštenja objavile su se sve tri božanske Osobe: Otac po glasu s neba, Sin po krštenju, Duh Sveti uzevši obličje goluba. (Mt 3,16)

petak, 13. lipnja 2014.

Djelovanje Duha u nama


Nadbiskup je Marcel Lefebvre bio članom Kongregacije Otaca Duha Svetoga i tako je gajio veliko predanje prema trećoj Osobi Presvetog Trojstva. U njoj je vidio Osobu koja mijenja ljude: Sine tuo numine: nihil est in homine. [Bez Božanstva Tvojega: čovjek je bez ičega.]

Prigodom jedne propovijedi za uočnicu blagdana Duhova 1975. utemeljitelj je Svećeničkog bratstva sv. Pija X. ovim riječima govorio o plodovima djelovanja Duha Svetoga:

„Tako onda apostoli bijahu skupljeni u Dvorani posljednje večere kako bi iščekivali silazak Duha Svetoga. Jer im je upravo to Gospodin htio podariti. Nebo je bilo nestalo iz njihovih očiju i gotovo iz njihovih srdaca. Ali upravo je ovo Nebo Gospodin njima htio podariti, a on ga je apostolima htio podariti po Duhu Svetome. I ništa drugo nije Duh Sveti u našim Srcima: to je Nebo u našim srcima. To je raj koji ima početak u našim srcima. Ako ispravno shvatimo da je to Duh Sveti  i da je to milost koju nam dragi Bog daruje po Duhu Svetome od dana našega krštenja i po svim sakramentima koje primamo, onda ćemo također razumjeti da tako primamo Nebo.

Celibat - samo crkveni zakon ili apostolsko naslijeđe? (I.)



Mnogi su mediji prenijeli da je novoimenovani Državni tajnik, nadbiskup Parolin koji je preuzeo svoju dužnost 15. listopada, govorio o svećeničkom celibatu. To nije “dogma Crkve“, o tome se može „raspravljati“.

Parolin je po navodima iz tiska u jednim venezuelanskim novinama s obzirom na celibat kazao, da se o takvim temama može razgovarati i „razmišljati o nekim izmjenama“. Ali to se mora dogoditi „u službi istine i po volji Božjoj“.

Svećeničko beženstvo tradicija je koja seže do u prva stoljeća. Ne može se „jednostavno reći da je prevladana“, tako nadbiskup. Ovom prigodom objavljujemo u nastavcima članak Heinza-Lothara Bartha koji je objavljen u mjesečniku KIRCHLICHE UMSCHAU o apostolskom podrijetlu svećeničkog celibata.

Ova studija značajnim se dijelom temelji na poznatoj knjižici Alfonsa kardinala Sticklera (+2007.): ,,Der Klerikerzölibat. Seine Entwicklungsgeschichte und seine theologischen Grundlagen“, čiji je prijevod dostupan i na hrvatskom jeziku.

utorak, 10. lipnja 2014.

VIC MJESECA



Pri kraju uskrsnog vremena, koje je vrijeme radosti, donosimo Vam jedan zanimljiv vic koji smo čuli ovih dana:

Svećenik Bratstva sv. Pija X. i svećenik Bratstva sv. Petra mole skupa časoslov u jednoj crkvi. Najedanput nestane svjetla – naime, žarulja je pregorjela.

Svećenik Bratstva sv. Pija X. krene odmah pronaći novu žarulju. Svećenik Bratstva sv. Petra potrči za njim moleći ga. „DRAGI BRATE, MOLIM VAS, NE NAPUŠTAJTE CRKVU!“.

ponedjeljak, 9. lipnja 2014.

Završila križarska vojna svete Krunice


Na nedjelju Duhova, 8. lipnja, završila je križarska vojna svete Krunice koju je sazvalo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. na sljedeće nakane:

1) Kako bi se zazvala posebna zaštita Bezgrješnog Srca Marijina na djela Bratstva
2) Za povratak Tradicije u Crkvi
3) Za pobjedu Bezgrješnog Srca Marijina po posveti Rusije.

Svoj doprinos križarskoj vojni (broj izmoljenih krunica), možete poslati na našu e-mail adresu (christusrexhrvatska(ET)gmail.com), odakle ćemo to proslijediti da bi bilo uvršteno u službenu statistiku.



subota, 7. lipnja 2014.

Subverzija preko „rodne teorije“



Marguerite A.Peeters, voditeljica Instituta za dinamiku interkulturalnog dijaloga i stručnjak za „novu, postmodernu etiku“ i „Global Governance“ (politiku svjetskog poretka) kritizira „rodnu teoriju“ u jednom članku koji je objavljen 3. ožujka u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano.

Peeters, koja je belgijsko-američkog podrijetla ide za tim da raskrinka tri mita džender-revolucije. Ona piše da je posrijedi „revolucija koja se ostvaruje podrivanjem spola“ i zamjera da ona potječe od homoseksualno usmjerenog koncepta i od „radikalnog feminizma“.

četvrtak, 5. lipnja 2014.

Pobožnost prvih pet subota



Dana 13. srpnja 1917., u toku svog trećeg ukazanja, govoreći o drugom svjetskom ratu, koji će doći, Gospa je rekla: »Da bih ga spriječila, doći ću i zamoliti, da se obavi posveta Rusije mome Bezgrješnom Srcu i da se ide na sv. Pričest prvih subota u svrhu naknade«. Taj najavljeni ponovni dolazak zbio se 10. prosinca 1925., kad je Lucija bila kao kandidatica u Pontevedri u Španjolskoj. Tada je Gospa ustanovila, da se spomenuta pobožnost obavlja kroz pet prvih subota u mjesecu. Crkvena vlast u Leiriji odobrila je tu pobožnost 13. IX 1939. godine. Pobožnost prvih pet subota sastoji se u sljedećem:

a) da se obavi sv. Ispovijed i zatim sv. Pričest;
b) da se toga dana izmoli jedan dio Gospine krunice (radosni, žalosni ili slavni);
c) da se razmišlja barem četvrt sata o otajstvima svete Krunice,
d) da se sve ovo obavi s nakanom, da se dadne zadovoljština Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Fatimska Gospa je obećala, da će svima onima, koji obave ovu pobožnost, biti na pomoći u času smrti, ta svim milostima, koje su potrebne za spasenje.
Pobožnost prvih pet subota može se ponoviti više puta u toku života.


srijeda, 4. lipnja 2014.

Revolucija pape Franje



„Trebamo dospjeti do trijumfa
revolucionarne ideje preko jednog Pape.“
Istruzione permanente dell'Alta Vendita

„To je papa Franjo. Ako Crkva postane kakvom je on zamišlja i želi, promijenit će se jedna epoha“. Eugenio Scalfari je tako završavao slavni intervju koji mu je dao Pontifeks [1] i čini se da je zbilja pogodio „u sridu“ jer ovaj Papa doista provodi pravu pravcatu revoluciju.

U biti, nije posrijedi metamorfoza ideja koju je već ostvario Koncil i pape koji su ga prenosili jer u tome području Franjo uistinu ne govori ništa novo. Njegova revolucija napreduje navlastito u praksi. Relativistička načela, temelj nove koncilske ekleziologije, sve se jače guraju s teorije na njihove praktične posljedice i na koncu stvaraju sve veći rascjep između nauka i života katolika.

U ovome sve bržem prijelazu s ideja na činjenice čini se da Franjo djeluje prevladanom umjetnošću: telefonski poziv, riječ spomenuta u određenom surječju i tišina koje se pridržava u drugome, intervju, dobro razrađen upitnik radi ispitivanja „naroda Božjega“ u surječju trenutne dekristijanizacije kako bi se potom iskoristili odgovori i izvukle predviđene posljedice: budući da Crkva nije više u suglasju s kršćanskim pukom, nameću se promjene! Sve je ovo očito nužno popraćeno medijima i vidimo da su posljednje utvrde samog naravnog zakona potresene u svojim temeljima.

utorak, 3. lipnja 2014.

Početak mjeseca


U Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. početkom se mjeseca obilježavaju tri stvari: svećenički četvrtak, prvi petak (posvećen Presvetom Srcu Isusovu) i prva subota (posvećena Bezgrješnom Srcu Marijinu).

Svećenički četvrtak uveo je papa Pijo XI. (1922.-1939.) u nastavku na encikliku o katoličkom svećeništvu 1935. godine. Služi se zavjetna Misa Isusu Kristu vječnom Velikom svećeniku i moli se za svetost svećenika.

Prvi petak, posvećen Presvetom Srcu Isusovu, obilježava se prema viđenjima svete Marije Margarete Alacoque (17.10.) kako bi se štovala Spasiteljeva ljubav prema ljudima. Onima koji devet mjeseci uzastopce obave pobožnost prvog petka i prime sv. Pričest dobivaju milost konačnog pokajanja na času smrti.

Pobožnost prve subote kao zadovoljština uvredama koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu potječe od viđenja najstarije Fatimske vidjelice, sestre Lucije. U samostanu Sestara svete Doroteje u Pontavedri, gdje je bila postulantica, ukazala joj se 10. prosinca 1925. Majka Božja u njezinoj ćeliji. Rekla je Luciji da je njezino srce ovijeno trnjem, što ga nezahvalni ljudi u svakom trenutku u njega zabadaju svojim psovkama i nezahvalnostima. Rekla je također da je čini zadovoljštine tješe i opet izvlače trnje iz njezina Srca. Lucijina poglavarica reda proširila je pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu.

U ukazanju se u Pontevedri, koje je Papa priznao 1939. godine, onima koji se u prvih pet subota u mjesecu ispovijede, pričeste, izmole Krunicu i 15 minuta ostanu u razmišljanju o otajstvima Krunice, a s nakanom da pruže zadovoljštinu, obećava da će na zagovor Majke Božje primiti sve milosti koje su potrebne za spas duše.



nedjelja, 1. lipnja 2014.

Mlada Misa po tradicionalnom rimskom obredu (Zaitzkofen, 6. II. 2014.) - propovijed


Unatoč određenom pomaku koji se dogodio za prethodnog pontifikata, stanje je stvari u Crkvi i dalje takvo da je ono pravo, za koje Crkva svojim božanskim autoritetom jamči – slavljenje tradicionalnog rimskog obreda, za jednog običnog, mladog svećenika, i dalje neostvarivo. To vrijedi na jedan poseban način za Hrvatsku. Ne samo da bi ikoji biskup ili poglavar pristao na ostvarenje tog prava, nego se svećenike primorava čak da budu uključeni u one najveće zlouporabe, pa i svetogrđa (posebno uzrokovanih praksom pričesti na ruku), koja dolaze s novim obredom. Pritom ni pozivanje na vlastitu savjest – to vrhovno mjerilo koje za provoditelje ove revolucije inače dobiva prednost pred zahtjevima katoličke vjere i morala, nema nikakvog značaja, već u ovom slučaju, biva stavljeno u službu kolegijalizma i srozavanja svećeničkog autoriteta.

Jedan mladi svećenik – vlč. Marko Tilošanec, nakon svoje mlade Mise – najprije po novom, a onda po tradicionalnom obredu u crkvi sv. Martina, doživio je osobno tu stvarnost. Nakon pokušaja da u trenutnim uvjetima postigne najviše što je moguće za promicanje tradicionalne katoličke vjere i liturgije, morao je doći do zaključka da u ovim okvirima to više nije moguće, i da je jedino rješenje pristup Svećeničkom bratstvu sv. Pija X., koje te ciljeve ostvaruje u potpunosti. U ovoj propovijedi, održanoj pred zajednicom njemačke Bogoslovije FSSPX-a u Zaitzkofenu, vlč. Marko iznosi usporedbu svog iskustva života u jednoj modernoj bogosloviji, s onom vjekovnom katoličkom svećeničkom formacijom koju nalazi u tradicionalnoj bogosloviji. Oslikavaju se ovdje svi oni aktualni problemi krize u Crkvi, kao i istinska rješenja na njih – koji nisu samo praktične ili liturgijske naravi, nego se upravo dotiču same vjere – ispovijedanja, očuvanja i življenja te vjere, koja je uvjet našeg spasenja.