srijeda, 30. prosinca 2015.

Poznavati revoluciju


Protestantizam je sa svojim načelom slobodnog tumačenja Svetog pisma religiju pretvorio u čisto subjektivan čimbenik lišavajući je time bilo kakvog utjecaja na politički život; baštinu toga prevrata požela je Francuska revolucija koja će joj razviti klice tako da dospije do državnog laicizma Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina u kolovozu 1789. godine koja postavlja temelje jednog novog društvenog i političkog uređenja, dijametralno oprečnoga uređenju kršćanske civilizacije.

Tako se tvrdi da vlast ne dolazi od Boga, nego od naroda, od „Nacije“ (članak III). Čovjek postaje zakon sebi samomu preko izraza opće volje i onda je većina onih koji imaju izborno pravo ta koja odlučuje što je istinito i što je dobro, bez ikakvog odnosa prema naravnom i božanskom zakonu (članak IV i VI).

Napoleon će proširiti ova revolucionarna načela svojim osvajanjima po cijeloj Europi i ona će i dalje ostati, i nakon pseudo-restauracije 1815. godine koja je uslijedila nakon Bečkog kongresa, uporišnom točkom za sve liberale i za sve one koji su željeli izgraditi novo sociokulturno uređenje, čisto zemaljsko koje se temelji na čovjeku, uništavajući staro koje se temelji na kršćanstvu.

Pape su odmah osudili te zablude [1] i pokušavali su se protiv njih boriti svim snagama, shvativši odmah katastrofalne posljedice do kojih su nužno dovodile: ako vlast ne dolazi od Boga onomu kojemu je povjerena, on nije više obični predstavnik veće vlasti koja njime vlada; ako se onaj koji drži vlasti ne mora više podložiti višem zakonu koji je temelj društvenog života, onda se izlaže najgorim zloporabama. Otvara se put vlasti onoga koji ima sredstva za manipuliranje masama i nudi se dakle slobodan put diktaturi čovjekove oholosti i njegovih najnižih strasti, niskosti koje će pokušati opravdati namećući ih zakonski.

Moralne posljedice do kojih dospijevamo danas nisu drugo nego primjena ovih revolucionarnih načela. Kada većina odlučuje glasovanjem u korist pobačaja, onda ubojstvo nedužnog djeteta u krilu svoje majke postaje državnim zakonom koji financiraju porezni obveznici. Onda kada onaj tko ima u ruci sredstva društvenog priopćivanja uspije utjecati na mnoštvo da prihvati transplantaciju organa dok srce još kuca, eutanaziju, ili pak protunaravne zajednice izjednačavajući ih s brakom s pravom na posvajanje, onda to postaje dopušteno i moralno jer ne postoji drugi zakon nego onaj da narod odlučuje.

utorak, 29. prosinca 2015.

Svjedočanstvo o nadbiskupu Stadleru


Prvi vrhbosanski nadbiskup mons. Josip Stadler bio je štovatelj Djeteta Isusa i kao takav osnivač Družbe sestara služavki Maloga Isusa. Prenosimo u ovom božićnom vremenu izvadak iz posmrtnog govora njegovog nasljednika, nadb. Ivana Ev. Šarića u kojemu opisuje dubok i snažan molitveni duh ovog velikog pastira:

Dan i noć radio je nadbiskup Stadler. Ali dok je radio, nije ni za čas zaboravio na onu svetoga Psalmista: 'Nisi Dominus aedificaverit domum, in vanum laboraverunt, qui aedificant eam.' (Ps 126, 1) - Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.

Nadbiskup je naš u svome radu podizao oči i srce k Nebu. On je dozivao s Neba na svoj rad pomoć Božju. On je radio i Bogu se svome jednako molio. On, čovjek rada, bio je i čovjek molitve. Rano bi ustajao, i ljeti i zimi u 5 sati. Onda bi molio. Iza jutarnje bi molitve misio. Jedva se je otkidao od oltara Presvetoga Srca Isusova u svojoj tihoj kapelici.

Kad bi onda uzeo svoj jednostavni zajutrak, prihvatio bi za časoslov da i njega pobožno izmoli, prije nego se dade sav na posao. I svoj bi posao započinjao i opet i opet s molitvom. Mogu po duši reći, kad god bih došao Nadbiskupu, zatekao bih ga gotovo uvijek gdje kleči na klecalu pred Propelom.
I jedanput mi je izmaknula riječ: 'Preuzvišeni! Vi se uvijek molite Bogu.' A on mi odvrati sa Psalmistom: 'Adiutorium nostrum in nomine Domini, qui fecit coelum et terram.' (Ps 123, 8) – Pomoć je naša u imenu Gospodnjem, koji stvori nebo i zemlju.

I više bi puta sišao kroz dan u kapelicu, da se pokloni Isusu, Bogu, Spasu svojemu. I kad god bi izlazio iz kuće, pohodio bi Presveto. I kad bi se svratio kući, opet bi pohodio Presveto. Prije večere bio bi na zajedničkoj večernjoj molitvi u kapelici. Iza večere, izmolio bi u sobi sve tri krunice u čast Kraljice svete Krunice. Tako su mu prolazili dani u radu i molitvi.

subota, 26. prosinca 2015.

Odlučujuća pitanja: Zašto sudjelovati na duhovnim vježbama?

Atmosfera tišine i molitve

Papa Pio XI. piše o duhovnim vježbama za laike:

Najdublja bolest našega vremena i izvor zala koji bogato teče, a na koji se tuže svi dobronamjerni, jest ona lakomislenost, nepromišljenost koja ljude odvodi na stranputice.

Stoga dolazi stalna, posvemašnja izlivenost na vanjske stvari, ona neutaživa žeđ za bogatstvom i ugodom koja sve više oslabljuje potrebu za višim dobrima u ljudima i gasi je, a njih tako drži zarobljenima u vanjskim, prolaznim stvarima da im onemogućava svaku pomisao na vječne istine, na Božji zakon i na samoga Boga, jedini svršetak i cilj svega stvorenoga.

No ipak Bog u svojoj beskrajnoj milosti i milosrđu ni u našim danima nije prestao – kako god se širila ćudoredna pokvarenost – privlačiti ljude k sebi najbogatijim izlijevanjem milostī i kakvo bismo bolje zaštitno sredstvo i lijek protiv ove teške bolesti od koje čovječanstvo boluje mogli predložiti od poziva ovim izmrcvarenim ljudima koji se većma ne brinu za vječnost, nego da se opet saberu na duhovnim vježbama?

Uistinu, kada bi duhovne vježbe bile samo kratak odmor od nekoliko dana na kojemu čovjek, udaljen od uobičajenog kontakta s drugima, oslobođen svojih briga ima vremena i prigodu ne da u taštom ljenčarenju provodi dane, nego pak jednom već dobije jasnoću o odlučnim pitanjima koja su odvajkada ljude najdublje doticala, naime o svojem podrijetlu i svojemu životnom cilju, „odakle dolazi i kamo ide“: svatko bi morao priznati da se iz duhovnih vježbi može izvući nemala korist.
(Enciklika Mens nostra, 1929. godine)



„Po svetim duhovnim vježbama sam postao što jesam!“
sveti Petar Kanizije

„Beskrajan blagoslov boravi na vježbama svetog Ignacija! Kako bih svoj duhovni život gradio na sigurnom temelji i usuprot neznanju u koje zapadamo svojom slabošću i trajnim doticajem sa svijetom, ne poznajem bolje sredstvo od duhovnih vježbi. I one su tako dobro uređene za čovjeka u svijetu kako bi u duhovnoj samoći, da tako kažemo, podnio račun o svom duhovnom životu i prema doživljajima koje je pri tome skupio o duhovnoj sposobnosti stvorio planove za budućnost!“ (Biskup von Kettler)

Jedan od najvećih poziva milosti jest poziv na duhovne vježbe!

(Iz: „Sonne Dich“, Max Dudle)

petak, 25. prosinca 2015.

Na dobro Vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!


Kako Te Bog visoko cijeni,
možeš prema tome prepoznati,
što je on za Tebe postao.“
(Sv. Bernard)

Uredništvo bloga sa svim suradnicima želi Vam od srca čestit i blagoslovljen Božić!


Neka Djetešce u jaslama sve više postane Vašom cijelom ljubavlju i čežnjom, Vašim ispunjenjem!

četvrtak, 24. prosinca 2015.

Svećeničko ređenje u Argentini


Na kvatrenu subotu u Došašću (19. prosinca) msgr. Alfonso de Galarreta u argentinskoj je bogosloviji „Marija Suotkupiteljica“ zaredio jednog svećenika i jednog đakona.

Mladomisnik Luìs Cuervo je argentinski državljanin, a novi đakon Flávio de Morais potječe iz Brazila. Msgr. Alfonsa de Galarretu posvetio je za biskupa nadbiskup Marcel Lefebvre 1988. godine.

Bogoslovija „Maria Corredentora“ nalazi se 35 kilometara zapadno od Buenos Airesa. Hispanofonu bogosloviju utemeljio je nadbiskup Marcel Lefebvre 1978. godine i u njoj se odvija formacija bogoslova Bratstva za Južnu Ameriku. Rektor je Talijan, don Davide Pagliarani. Bogoslovija ima lijepu crkvu u neokolonijalnom stilu.

Pozivaju se vjernici da mole za dvojicu zaređenih klerika kako bi bili ustrajni i vjerni svome zvanju.

Donosimo nekoliko fotografija ove svečanosti:




utorak, 22. prosinca 2015.

Nije riječ samo o ispovijedi, nego o nečemu višemu: kako Bratstvo sv. Pija X koristi Franjinu gestu

Pater Franz Schmidberger s Generalnim poglavarom Bratstva,
biskupom Bernardom Fellayom


Intervju s paterom Franzom Schmidbergerom,
rektorom bogoslovije FSSPX-a za CNA

Prigodom Godine milosrđa papa Franjo je izjavio da se kod Bratstva sv. Pija X. može „valjano i dopušteno“ primiti odrješenje u ispovijedi. Generalna kuća Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX) zahvaljuje Svetomu Ocu u jednom pismu za „njegovu očinsku gestu“. Kako FSSPX postupa s ovom gestom? Odgovori p. Franza Schmidbergera, rektora Bogoslovije Srca Isusova i nekadašnjeg poglavara Distrikta Bratstva u Njemačkoj i Austriji.

CNA: Oče Schmidberger, je li Bratstvo sv. Pija X. zbilja iz tiska saznalo za ovu gestu, ponajprije stoga jer se to moglo pročitati u pismu nadbiskupu Rinu Fisichelli?

p. SCHMIDBERGER: Da, mi smo ovu vijest – da je papa Franjo ocima Svećeničkog bratstva sv. Pija X. za vrijeme Svete godine općenito dao vlast upravljanja za ispovijedanje svih vjernika – saznali iz tiska. Kako znate: naše veze s rimskih vlastima nisu baš najprisnije i najprijateljskije da bismo mi sve već unaprijed saznali.

CNA: Jeste li nešto čuli od drugih crkvenih predstavnika? Kako ocjenjujete izvješćivanje o tome u katoličkim te u svjetovnim medijima?

p. SCHMIDBERGER: O tome sam pročitao jedan članak u dnevnom tisku; inače su masmediji na njemačkom govornom području bili veoma suzdržani. Mi baš i ne uživamo njihovu naklonost jer ne slijedimo mainstream duha vremena. U crkvenim medijima pročitao sam jednu trezvenu rečenicu. Da bi ljudi u ordinarijatima trebali biti prije negativno dirnuti da se dušobrižnicima koje se na kriv način godinama pogrđivalo da se nalaze izvan Crkve ili čak da su fundamentalisti sada daje jurisdikcija za ispovijed i to visokim činom samog Svetog Oca.

CNA: Kako Bratstvo sada koristi ovu gestu? Nudi li aktivno sakrament Pomirbe – također i vjernicima koji se inače ne ispovijedaju kod svećenika FSSPX-a?

p. SCHMIDBERGER: U našoj bogosloviji Srca Isusova još smo prije Božića odredili dan za ispovijed i jednim oglasom u novinama upoznali vjernike s time; naši bogoslovi su dijelili letke o tome i lijepili plakate. Pretpostavljam da su u prioratima i kapelicama slično dani prijedlozi vjernicima koji se žele ispovjediti. K tome treba ubrojiti i redovite termine za ispovijed nedjeljom i blagdanima i na upit i tijekom tjedna.

nedjelja, 20. prosinca 2015.

Meksiko: dragom Bogu izgraditi kapelicu


Svećeničko bratstvo sv. Pija X. danas djeluje u više od 60 zemalja – ta ono je djelo jednog od najvećih misionara 20. stoljeća, nadbiskupa Marcela Lefebvrea.

Nemali broj svećenika Bratstva djeluje u svojem svećeničkom životu na različitim kontinentima, u različitim kulturama i područjima rada.

Jedan francuski svećenik koji je dugo djelovao u njemačkom Distriktu jest p. Marc Gensbittel koji je 1988. godine zaređen za svećenika. Od kolovoza 2014. dušobrižnički djeluje u Meksiku.
Vodi misijsku postaju u San Pedro Cholula (otprilike 140000 stanovnika) u meksičkoj saveznoj državi Puebla. Za skupinu tradicionalnih katolika upravo gradi dostojanstvenu kuću Božju za tradicionalnu Misu.

subota, 19. prosinca 2015.

Enciklika Humanum genus i masonerija

Masonerija radi na uništenju obitelji.
Na slici: demonstracije protiv „homoseksualnog“ braka u Francuskoj

1. Uvijek aktualan problem

O razlozima koji suprotstavljaju Crkvu i masoneriju danas postoji određena pomutnja. Mnogi, čak i među katolicima koji se pridržavaju zdravog nauka, zadržavaju se na manje bitnim razlozima ili, bolje rečeno, na učincima, ne uspijevajući prodrijeti do dubljih uzroka. Rado naglašavaju tajnost loža i slijepu poslušnost koja se zahtijeva od adepata što je za katolika neprihvatljivo. Uporno se ističe antiklerikalno držanje mnogih masonskih sekti. Daje se na znanje, slijedeći ozbiljne i prihvaćene studije da više stupnjeve masonerije obilježavaju okultistički i sotonistički čini. Zvoni se na uzbunu zbog uznemirujućeg nadzora koji masoni vrše nad svjetskim vladama. Sve su to primjedbe koje se odnose na ovo pitanje, ali koje ne dospijevaju do njegove srži. I zbilja, o masonskom nauku se vrlo malo govori.[i] Pa ipak, on predstavlja, prema crkvenom nauku, pravi i stvarni razlog koji čini radikalno oprečnima ova dva društva. Ovdje ćemo govoriti o egzoterijskom ili javnom nauku koji je zajednički svim masonskim sektama koja god bila njihova denominacija. Ne namjeravamo govoriti o ezoterijskim ili okultnim učenjima: prvo, jer se ona veoma razlikuju ovisno o vrsti masonerije; drugo, da ne bismo hranili misao, već spomenutu, da takva nepoznata učenja, a ne ova poznata, određuju inherentnu izopačenost slobodnog zidarstva.

petak, 18. prosinca 2015.

Kulturna kamuflaža


U tumačenju Svetog Pisma, gotovo svaki dan, u nekim časopisima ili određenim publikacijama čuju se mišljenja koja se, tko poznaje Tradiciju i Učiteljstvo, s njima uopće ne uspijevaju uskladiti. Riječ je o oponašanju onih koji se nalaze na istoj strani kao Bultmann [protestantski teolog, nap. prev.].

[...] Šutnja koju mnogi propovjednici, kateheti - a da ne govorimo o piscima - drže o grijehu, smrti, o sudu, o paklu i samom raju svodi se na svjetovnu kamuflažu: svijet uistinu o ovim stvarima ne želi čuti. A po kukavičluku i gluposti se dospijeva do toga da nas se mora vidjeti kako se smijemo dok netko drugi o tome govori!


(Odlomak uzet iz spisa kardinala Giuseppea Sirija)

Izvor: cordialiter.blogspot.com

utorak, 15. prosinca 2015.

Časopis Christus Rex br. 7



Predgovor

 Dragi prijatelji i dobročinitelji,

Posjet biskupa Fellaya u Hrvatskoj od 1. do 3. listopada bio je prekretnica u konsolidiranju i širenju apostolata u Vašoj Domovini. 100 ljudi koji su 2. listopada pribivali sv. Misi i slušali njegovo predavanje mogli su se i sami uvjeriti kako nam svima leži na srcu samo jedno: očuvati katoličku vjeru, oživjeti je u svakoj pojedinoj duši i u obiteljima, slaviti liturgiju koja odgovara ovoj vjeri i svagdje se djelatno zalagati za vladavinu Isusa Krista u društvu.

A pomutnja u Crkvi sve je veća: Obiteljska sinoda od 4. do 25. listopada u Rimu nije pridonijela osnaženju Crkve, nego daljnjem širenju nesigurnosti, dvojbama i pitanjima. Kobni rascjep u kardi-nalskom kolegiju i među biskupima postao je bjelodan. Naš Generalni poglavar je uoči Sinode Papi uputio hitnu usrdnu molbu, a nakon Sinode donio teološki duboku raščlambu; u ovome broju Glasnika ćete pronaći i jedno i drugo uz predavanje od 2. listopada.

Rado bih Vam uputio trostruku molbu:
  1. Upišite se svakako u molitvenu skupinu za katoličku Hrvatsku i širite to među Vašom rodbinom, poznanicima i prijateljima. Naš apostolat može uspjeti samo na temelju molitve, utemeljenje priorata u Hrvatskoj mora se izmoliti: „Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Psalam 126,1). 
  2. Podijelite Glasnik i priloženi letak toj skupini osoba (na prethodnoj stranici priložen je obrazac kojim možete naručiti i više primjeraka za podijeliti). Snaga onih koji iskrivljuju vjeru i zlih leži u slabosti, neradu i malodušju dobrih. Mislite misionarski, djelujte apostolski. Naše tiskovine žele prosvijetliti Vaš duh, hraniti Vaš duhovni život i zapaliti Vaše srce ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.
  3. Podupirite naš rad financijski; on živi samo od milodara, oporuka i ostavština vjernika. Doduše, primanje ovog Glasnika je besplatno; no bili bismo Vam ipak vrlo zahvalni kada biste i Vi barem djelomično snosili troškove tiska i poštarine.

Iskoristite milost Jubilejske godine milosrđa koju je Papa proglasio: za nutarnje obraćenje, udaljavanje od konzumerističkog društva, od navezanosti na svijet s njegovim frivolnostima, a za usmjerenost k ljubavi prema božanskom Spasitelju, njegovoj Presvetoj Majci i Crkvi koju je on utemeljio, katoličkoj i apostolskoj.


Od srca Vam želim mirno i molitvom ispunjeno Došašće, čestit Božić i obilje Božjeg blagoslova u novoj 2016. godini.

p. Stefan Frey

Poglavar Distrikta

Časopis možete pročitati i besplatno skinuti s naše stranice na ovoj poveznici.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:

christusrexhrvatska(et)gmail.com

nedjelja, 13. prosinca 2015.

Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 85 (studeni 2015.)


Dragi prijatelji i dobročinitelji,

S porastom broja ubilačkih napada u Europi i Africi i s krvavim progonom mnogih kršćana na Bliskom istoku, ovi posljednji mjeseci pokazuju nam je koliko duboko nemirna situacija u svijetu. U Crkvi, nedavna Sinoda o obitelji i nadolazeći početak Svete godine izazivaju opravdane brige. S obzirom na ovu pomutnju, činilo nam se korisnim obavijestiti vas o našim razmišljanjima odgovarajući na vaša pitanja. Mislimo da će ovo izlaganje omogućiti da jasnije istaknemo kako mi, koji smo odani tradiciji, trebamo reagirati na probleme s kojima se danas suočavamo.

1. rujna, Papa Franjo je, na vlastitu inicijativu, odlučio dopustiti svim vjernicima da se ispovijedaju kod svećenika Bratstva sv. Pija X. tijekom Svete godine. Kako tumačite ovaj čin? Što to znači za Bratstvo?

Bili smo u stvari iznenađeni ovim činom Svetoga Oca povodom Svete godine, jer smo, kao i svi drugi, saznali o tome putem tiska. Kako razumjeti ovu gestu? Dopustite mi upotrijebiti jednu sliku. Kada požar bjesni, svatko razumije da ga oni koji za to imaju sredstva moraju nastojati ugasiti, pogotovo ako postoji manjak vatrogasaca. Dakle, kroz svih pedeset godina te strašne krize koja je potresla Crkvu, a osobito tragičnog nedostatka ispovjednika, naši svećenici su se posvetili dušama pokajnika, pozivajući se na slučaj nužde predviđen Zakonikom kanonskoga prava.

Kao rezultat Papina čina, tijekom Svete godine, imat ćemo redovitu vlast upravljanja. Na slici koju sam spomenuo, to je rezultiralo time da su nam dane službene oznake vatrogasaca, dok su nam takav status odbijali desetljećima. Po sebi, on ne dodaje ništa novo Bratstvu, njegovim članovima, odnosno njegovim vjernicima. Ipak, ta redovita vlast upravljanja će možda uvjeriti ljude koji nisu bili načisto ili druge koji nam se do sada nisu usudili približiti. Jer kao što smo rekli u priopćenju zahvale Papi, svećenici Bratstva žele samo jednu stvar: "vršenje vlastite službe u ispovjedaonici s obnovljenom velikodušnošću, slijedeći primjer neumorne predanosti koji je sveti Župnik Arški dao svim svećenicima."

Povodom Sinode o obitelji, poslali ste molbu Svetom Ocu, a zatim izjavu. Zašto?

Svrha naše molbe bio je ukazati što je moguće jasnije Vrhovnom svećeniku na ozbiljnost ovoga vremena i odlučujući utjecaj njegove prosudbe u moralnim pitanjima takve važnosti. Papa Franjo je primio na znanje naš stav 18. rujna, prije svog odlaska na Kubu i u SAD i obavijestio nas je da neće promijeniti ništa u katoličkom nauku u vezi s brakom, osobito njegovu nerazrješivost. No, bojali smo se da se, u praksi, neće uzimati u obzir značaj nerazrješivosti bračne veze. A to je u stvari ono što se dogodilo, s jedne strane, s motu proprijem koji je reformirao postupak proglašenja ništavnosti brakova, a s druge strane sa završnim dokumentom ove sinode. Stoga dakle moja izjava koja je trebala podsjetiti na stalno učenje Crkve o mnogim točkama o kojima se raspravljalo, a ponekad su se i dovodile u pitanje tijekom mjeseca listopada. Neću sakriti od vas činjenicu da mi se žalostan prizor koji je pružala ova Sinoda činio osobito sramotnim i sablažnjivim u nekoliko točaka.

subota, 12. prosinca 2015.

Obećanja vjernosti


Dana 8. prosinca svake godine članovi Svećeničkog bratstva sv. Pija X. polažu svoja obećanja vjernosti.

Svećeničko je bratstvo svećenička družba bez zavjeta. Unatoč tome članovi se pred Svetohraništem i pred Generalnim poglavarom (ili njegovim izaslanikom) obvezuju da će se pridržavati statuta.

Klerici bogoslovi obnavljaju svoju službu na godinu dana, od subđakonata se dva puta daje trogodišnje obećanje. Nakon toga svećenik se konačno obvezuje da će postati članom Bratstva. Svake se godine potom obnavlja ovo predanje apostolatu.

Nadbiskup Marcel Lefebvre odabrao je 8. prosinac za obećanja vjernosti jer je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. posvećeno Bezgrješnoj.

I vjernici se pozivaju da se na ovaj svečani dan ujedine u molitvi s članovima Bratstva.


petak, 11. prosinca 2015.

Monaški pogledi: doručak u tišini

Slika iz tradicionalnog benediktinskog samostana
Gospe Guadalupske u Silver Citiju (SAD)

Nakon konventualne Mise monasi imaju doručak pri čemu stoje u tišini u samostanskom refektoriju.

Činimo što kaže prorok: Odlučio sam: Čuvat ću put svoj da ne sagriješim jezikom; postavih stražu svojim ustima. Zamukoh, ukrotih se, mučah i o dobru.(Ps 38, 2-3). Ovdje prorok pokazuje da ponekad treba iz ljubavi prema šutljivosti odustati od dobrih razgovora, pa toliko više moramo izbjegavati zlo govorenje poradi kazne za grijeh (Pravilo svetog Benedikta).

Izvor: sspx.org

srijeda, 9. prosinca 2015.

Drugi vatikanski sabor: susret između Crkve i ljudi našega vremena?!


„Ako danas prolazimo kroz ova Sveta vrata – ovdje u Rimu i u svim biskupijama svijeta – želimo se prisjetiti i jednih drugih vrata: vrata koja su oci Drugog vatikanskog sabora otvorili prema svijetu prije pedeset godina. Ova obljetnica se pak ne smije spominjati samo zbog bogatstva dokumenata koji su izrađeni i koji do naših dana omogućuju da se konstatira veliki napredak koji je učinjen u vjeri. Na prvom je mjestu Koncil bio susret. Stvarni susret između Crkve i ljudi našeg vremena. Susret koji je obilježen snagom Duha koji je svoju Crkvu potaknuo da iziđe iz suše koju je dugo godina zatvorena u sebe držala kako bi s oduševljenjem iznova krenula misionarskim putem. Bio je to nov početak da se svakom čovjeku priđe ondje gdje živi: u njegovu gradu, u njegovoj kući, na radnom mjestu… gdje god da se nalazio, tu Crkva mora do njega dospjeti kako bi mu donijela radost Evanđelja i smilovanje i Božje oproštenje. Misionarski impuls dakle koji nakon ovih desetljeća opet prihvaćamo s istom snagom i oduševljenjem. Jubilej nas poziva na ovo otvaranje i obvezuje nas – sukladno opomeni blaženog Pavla VI. na zaključenju Koncila – da ne zanemarimo mentalitet milosrdnog Samarićanina koji je potekao iz II. vatikanskog sabora. Neka dakle prolazak kroz Sveta vrata danas za nas bude povezan sa željom da prisvojimo držanje milosrdnog Samarićanina.“

(Iz propovijedi pape Franje na otvaranju Svete godine milosrđa, 8. prosinca 2015.)

Slike i podatci dovoljno govore o plodovima Koncila:

Redovništvo (SAD):

U formaciji kod:

1965.
2000.
Smanjenje
Isusovaca
3559
389
89%
Franjevaca
2251
60
97%
Kršćanske školske braće
912
7
99%
Benediktinaca
1541
109
93%
Redemptorista
1128
24
98%
Dominikanaca
343
38
89%
Misijskog reda Maryknoll
919
15
98%
Oblata Bezgrješnog Srca Marijina
914
13
99%
Lazarista
700
18
97%
Franjevaca konventualaca
511
49
90%
Pasionista
574
5
99%
Otaca svetog Križa
434
132
samo(!)70%
Augustinaca
483
14
97%
Kapucina
440
39
91%
Otaca Predragocjene krvi
521
27
95%
Otaca od La Sallette
552
1
100%
Karmelićana
545
46
92%
Otaca Duha Svetoga
159
9
94%


Sveta Misa prije Koncila:



Sveta Misa nakon Koncila: